Kako bi Bar trebalo da izgleda u 21. vijeku: Neboderi i marine zaboravljeni u fioci - Vijesti.me
ČUVENI ŠPANSKI ARHITEKTA NACRTAO PLAN JOŠ 2008.

Kako bi Bar trebalo da izgleda u 21. vijeku: Neboderi i marine zaboravljeni u fioci

Marina kao u Dubaiju, neboderi sa po 20 i više spratova na Madžarici, ušće rijeke Željeznice u more kao slatkovodno pristanište za luksuzne jahte... - samo su neka od nesuđenih obilježja Bara

Prvonagrađeno rješenje
Prvonagrađeno rješenje (Foto: Radomir Petrić)

Skoro 90.000 eura dala je Opština Bar za konkurs čiji su rezultati trebalo da transformišu lučki grad u mediteranski mondenski centar, ali nagrađeni rad više od decenije sakuplja prašinu u fioci.

Marina kao u Dubaiju, neboderi sa po 20 i više spratova na Madžarici, ušće rijeke Željeznice u more kao slatkovodno pristanište za luksuzne jahte... - samo su neka od nesuđenih obilježja Bara u 21. vijeku koja je predvidio čuveni španski arhitekta Hose Asebiljo, dugogodišnji projektant Barselone i predavač na švajcarskom Univerzitetu Lugano.

Njegov rad sa ovim rješenjima dobio je prvu nagradu na međunarodnom anonimnom pozivnom Konkursu za idejno urbanističko-arhitektonsko rješenje centra Bara, koji su 2008. raspisali tadašnji predsjednik Opštine Žarko Pavićević i Savez arhitekata Crne Gore.

Futuristički dizajn nalik kulisama naučno-fantastičnog filma nesumnjivo je trebalo da da novi impuls onovremenom investicionom bumu na primorju, kada su cijene nekretnina strelovito skakale iz dana u dan.

U Baru je na početku euforije “start” bio na nešto manje od hiljadu eura za kvadrat stana u novogradnji na Topolici, da bi vremenom dosegao čak 4.000 eura u najluksuznijim zgradama.

Za domaće prilike smjelo arhitektonsko rješenje redefinisalo je barski imidž sa očitim ciljem da tipičnu jadransku luku preobrazi u svjetsko bogataško okupljalište, ali do danas od toga nije bilo ništa.

Nagrađeni rad ne samo da nije implementiran u detaljnoj urbanističkoj razradi, nego je skoro zaboravljen, baš kao i 85.000 eura koji su za ovu namjenu utrošeni iz lokalnog budžeta.

Pavićević kaže da su imali viziju da o “ovom našem prostoru promišlja neko van Bara, i da tako damo smjernice budućim planerima kako grad može da se razvija”.

Na konstataciju da u međuvremenu ništa od toga nije implementirano, samo je slegnuo ramenima. Veo zaborava sa tog arhitektonskog nadmetanja posljednjeg dana 2018. skinuo je Dejan Đurović, odbornik DF-a, koji je na sjednici barske Skupštine povodom usvajanja Odluke o donošenju Prostorno-urbanističkog plana (PUP), pitao zašto u razradi gradskog centra nije uzeto u obzir Asebiljevo rješenje.

“Ispada da su veliki novci za taj konkurs bačeni”, kazao je Đurović.

Tada vršilac dužnosti sekretara Sekretarijata za planiranje prostora Nikoleta Pavićević replicirala je Đuroviću da će ušće Željeznice “biti definisano planovima za Morsko dobro”.

Na pitanja “Vijesti” da li je Asebiljov rad bio u skladu sa tadašnjim, i da li je u skladu sa sadašnjim strategijama razvoja i prostorno-planskim dokumentima višeg reda koja se tiču JP “Morsko dobro”, te da li će biti korišćen u izradi budućih planova te državne firme jer tretira 220 hektara omeđenih najvećim dijelom morskom obalom na Topolici, odgovoreno je: “Planska dokumenta donose opštinski i državni organi. JP ‘Morsko dobro’ sprovodi procedure prema aktuelnom PPPN-u za obalno područje Crne Gore i usvojenim DSL-ovima u zoni morskog dobra”.

Iz “Morskog dobra” su odgovorili da su to pitanja za nadležni opštinski sekretarijat i Ministarstvo održivog razvoja i turizma (MORT).

Iz Sekretarijata i MORT-a nijesu odgovorili na ta pitanja.

Đurović tvrdi da ni građani ni rukovodstvo Bara nisu svjesni štete zbog marginalizovanja Asebiljovog rada.

“To je sigurno bilo jedno od naboljih rješenja na ex-YU području. Potvrdilo se i iz vana da Bar treba da bude mediteranski nautički centar, da Rena i Željeznica treba da prerastu u pristaništa za jahte, a postojeća marina u moru da bude proširena”.

Asebilju kao vođi tima prvi asistent je bila rođena Baranka Stanislava Bošković, a novčana nagrada za rad zvanićnog imena “Me21” bila je 35.000 eura. Preostali radovi nagrađeni su sa ukupno 50.000 eura... Žiri je istakao izraziti doprinos ovog rada u tretiranju čitave zone priobalja, sa posebnim akcentima na marinama i uvlačenja vodenih ogledala u kopneni dio.

“Lokacije pojedinih javnih građevinskih objekata su dobro osmišljene, a cjelokupna vizija najpribližnija je karakteru mediteranskog grada. Logična je i dobra postavka plažnih površina. Vizija osvajanja vodenih površina nakon izgrađivanja sasvim je prihvatljiva i za grad Bar predstavlja veliki izazov”, obrazložio je žiri jednoglasnu odluku.

Predsjednik žirija Svetislav Popović naveo je da su kriterijumi bili atraktivnost, prepoznatljivost, raznovrsnost sadržaja i skladnost urbanog konteksta, reafirmisanost tradicionalnih duhovnih vrijednosti aktiviranjem mediteranskog ambijenta, funkcionalna zaokruženost i integrisanost predmetnog prostora, višeslojnost i multiaplikativnost ponuđenih predloga u cilju oživljavanja potencijala.

U žiriju su bili i zamjenik - diplomirani inžinjer arhitekture Dragan Dedić, njegove kolege Dimitrije Mladenović, Marina Šibalić i Đuro Karanikić i poslovni planer Željko Božović.

Sem što Bar nije dobio skyline kao Dubai, i dalje je otvoren gorući ekološki problem Željeznice čije je riječno korito poslije svake velike padavine zatrpano otpadom, a u nju se još prelivaju brojne septičke jame kuća podignutih uzvodno, ka Zupcima.

“Zalažemo se od 2001. za regulaciju korita Željeznice kojoj gravitira široko područje bez regulisane fekalne i atmosferske kanalizacije, a čije se sadržine ‘integralno’ preko Željeznice ulivaju u plažni prostor Šušanj i zagađuju morsku vodu pored plaže. To je jedan od glavnih faktora koji djecu naših turista ljeti odvode u bolnicu sa stomačnim problemima”, kaže Miodrag Banović, predsjednik ekološke organizacije “Info sport Bar“.

Dedić je 2008. bio savjetnik predsjednika Opštine za planiranje prostora i vodio je kompletnu proceduru konkursa. Proglašavajući rezultate konkursa 18. juna 2008, istakao je da je Opština željela da ovako provjeri “sve raspolozive kapacitete i tehničke preduslove za gradnju”, i da će ova rješenja biti uvažena prilikom donošenja i izmjene DUP-ova “i kompletnog uređenja tog prostora”.

“Željeli smo da provjerimo kapacitete tog prostora, na osnovu Genetalnog urbanističkog plana Bara (GUP), a rješenja su išla od 1,5-3 miliona kvadratnih metara bruto-građevinske površine. Ovdje je cilj bila mjera, nijedan rad u cjelini nije to što treba ovdje da se radi, niti smo tome težili, dobili smo raspored funkcija u prostoru, cijelu grupu novih i veoma kvalitetnih ideja za Topolicu 1, Topolicu 3, Bjeliše i Žukotrlicu. Želja je bila i da učesnici konkursa u savjetodavnom tijelu koordiniraju implementaciju projekta u daljoj razradi planske dokumentacije”.

U svjetlu ovog konkursa kojem je prethodilo usvajanje GUP-a, iz opštinske vlasti je isticano da je u Baru 2007. bila godina generalnog planiranja, da je 2008. godina detaljnog planiranja, “a 2009. će, nadamo se, biti godina izgradnje”. No, po zaboravljenom radu izgradnje nema još ni u naznakama...

Dedić danas kaže da se ne može nikako reći da su i Asebiljov rad i rezultati konkursa uopšte stavljeni “ad acta”.

“To je sigurno odličan rad koji je izazvao oduševljenje stručne javnosti zbog dobijenih rješenja, i zbog primjera kako treba da se radi. Opština je vlasnik svih radova, odnosno ideja, rezultati su i dalje relevantni, ali tajming konkursa bio je daleko od idealnog, faktički bio je najgori mogući momenat. U više navrata nam je osporavan GUP zbog obaveza da se PUP donese u roku od dvije godine, a za PUP se čekao pravilnik do 2010.”.

U komentaru ishoda ovog konkursa, mladi barski arhitekta Goran Janković koji je do sada radio u Italiji, Holandiji i Kini, ističe da nisu svi konkursi “sastavljeni kako bi bili implementirani“ i iskazuje kritički stav prema onome što je u nagrađenim radovima projektovano.

“Često se konkursi master plana rade i samo za potrebe vizualizacije mogućih opcija, da pospješe funkcionisanje teritorija, gradova ili pojedinih dijelova grada, i nisam siguran da je ovdje odbacivanje rezultata konkursa, prije sam mišljenja da je neki glavar u ‘eksploziji’ investicija sredinom prošle decenije zamislio da će Bar biti budući Dubai, i da bi zato bilo dobro da se kroz konkurs investitorima preglednije prezentuje ideja betonizacije. U svakom slučaju, i da je bio obavezujući, obično se radi o radovima koji su otkupljeni od autora kako bi se dorađivali, unapređivali ili na kraju i zaboravili, kao što je ovdje slučaj”.

On smatra da su konkursna rješenja i danas aplikativna na istom nivou kao i 2008, ali ”u jednom dijelu nisu u duhu Mediterana”, a i u trenutku izrade Masterplana nisu postojali DUP-ovi koje su dizajneri mogli da uzmu u obzir i da im se prilagode.

“Estetika rješenja je pretjerana u mnogo aspekata, iako Bar kao čvorište infrastrukture i sa mogućnošću širenja ima sigurno najveći potencijal da bude ekonomski centar južnog Jadrana. Loše je osmišljeno rješenje rive sa oblakoderima, to definitivno nije mediteranski stil. Na drugoj strani, dobijanje vodenih površina na račun Željeznice i Rene je jako dobro i ako bi postojao moćni investitor, to može dati jako dobar proizvod”. Konkursni zahtjev obuhvatio je 220 hektara omeđenih morskom obalom, željezničkom prugom, koritom Željeznice, Bulevarom JNA, dijelom Ilina i Žukotrlicom. Ideja konkursa nije bila da jednim radom konačno riješi taj prostor, kaže Dedić, “već da vidimo kako ugledni svjetski eksperti vide naš grad u odnosu na već donijete planove”.

Jedan od osnivača podgoričkog udruženja arhitekata KANA Milica Vujošević kaže da su urbanističko-arhitektonski konkursi dobar način za dolaženje do kvalitetnih rješenja za objekte ili veće cjeline, kakav je slučaj bio i ovdje.

To je, kaže, bio više konkurs anketnog tipa, da se ispitaju ideje, moguća rješenja i pravci razvoja, “pa da se na osnovu toga odluči šta dalje”.

“Koliko znam, namjera raspisivača nije bila da se konkretna rješenja realizuju. To je sasvim u redu, ne bih rekla da su rezultati konkursa odbačeni, već arhivirani, i mogu se uvijek konsultovati kada se bude raspravljalo o modalitetima uređenja tog područja. Prva sljedeća prilika za to je uskoro, kada bude javna rasprava o Nacrtu PUP-a Bara. Praksa je u svijetu da se prvonagrađeno rješenje uputi u dalju razradu i realizaciju, eventualno uz manje izmjene i usaglašavanja. Na našim prostorima to često nije bio slučaj, realizovano rješenje se nerijetko mnogo razlikovalo od nagrađenog.”

U Baru su 2008. imali Prostorni plan Opštine u nacrtu, sa 90 odsto obrađene i odrađene planerske problematike, ali te godine je promijenjen Zakon o planiranju i uređenju prostora koji je donio novu vrstu plana - PUP, kojim su praktično spojeni GUP i Prostorni plan Opštine. Sve to je uticalo da se ne ide dalje sa nacrtom Prostornog plana... Na kraju, GUP je u potpunosti uvršten u PUP, što konkurs i njegove radove, kaže Dedić, čini potpuno legitimnim.

Đurović je ocijenio da su konkursna rješenja još ispred vremena.

“Asebiljeov rad je aplikativan za Plan posebne namjene za obalno područje, ali, nisam siguran da li ima raspoloženja u barskoj vlasti za takvim nečim. Šteta, ako nema”.

Za ostale radove 50.000 eura

Drugu nagradu i 25.000 eura dobio je rad akademika Milana Lojanice iz Beograda, a treću od 15.000 eura podijelili su radovi Branislava Mitrovića iz Beograda i Bogdana Slavice iz Riminija.

Sa po 5.000 otkupljeni su radovi Tatjane Nikčević iz Los Anđelesa i Jurisa Spolisa iz Rige.

Na izložbi prispjelih radova u Dvorcu kralja Nikole 19. juna 2008. godine, Dimitrije Mladenović kazao je ispred žirija da je ovakvim potezom Bar napravio iskorak.

“Nadam se da će se kvalitetne konkursne ideje njegovati i sprovesti u daljoj urbanizaciji grada”.

Nije sve crno, ali vuče ka sivom

Na pitanje koliko se kod nas danas ispoljava svijesti o važnosti kreiranja prostora, tako da bude u interesu građana a ne samo investitora, Janković kaže da “nije sve crno, iako gravitira više ka tamno sivom nego ka svijetloj nijansi“.

“Dobra praksa investiranja u svojstvu obogaćivanja prostora za građane je Porto Montnegro gdje je od jedne za građane neprohodne vojne baze napravljen pravi mali raj za šetnju, izlaske i kulturna dešavanja. Iako postoje problemi sa neplaćanjem PDV-a i druge mahinacije, ako se priča o uljepšavanju prostora, ne može da se ne vidi kako je taj prostor postao katalizator i za Tivat i za širi region. Arhitektonski rečeno, ima dosta primjedbi na stilove korišćene pogrešno i neproporcionalno, ali, to je druga tema jer je overall osjećaj ljudi pozitivan, struka može ponekad da bude i zanemarena. Loših primjera ima na sve strane, betonjerke su na sve strane sagrađene po principu - daj što više kvadrata da se što više napunim, a poslije mene potop, u bukvalnom smislu”.

Priča je nastala u okviru projekta “Unapređivanje praksi lokalnih medija u borbi proti korupcije i organizovanog kriminala” koji sprovodi Centar za demokratiju i ljudska prava (CEDEM). Projekat je dijelom finansirala Ambasada SAD u Podgorici. Mišljenja, nalazi, zaključci ili preporuke koji su ovdje izneseni su stav autora i ne odražavaju nužno stav Stejt dipartmenta/Vlade SAD.


Vidi sve komentare