Kako se rođeni Londonac Džeremi Parker zbližio sa Crmničanima

U Hrvatskoj je mnogo komercijale i biznisa, a Bosna i Crna Gora su slične, sve je "polako", biznis nije najvažnija stvar već prijatelji, familije, odnosi među ljudima
0 komentar(a)
Ažurirano: 22.08.2011. 18:59h

"Uvijek volim da kažem da je izlazak na jezero nešto poput meditacije, put da se u svakom smislu osvježiš. Ako u sebi imaš bijesa, ili si pod udarom stresa, izađeš u kajaku i desi ti se nešto poput restartovanja kompjutera. Odmah se umiriš-kajak je potpuno tih, čuješ vjetar, vodu, ptice", ovo su dosad najjače impresije Skadarskim jezerom koje "Vijestima" priznaje Džeremi Parker (22), engleski državljanin koji minulih mjesec dana boravi i radi na Virpazaru.

Prvi mi je jezik ruski, drugi srpski. Treća godina je godina razmjene, proveo sam je u Irkutsku u južnom Sibiru, a ovdje sam dosta boravio u regionu

"Prvi mi je jezik ruski, drugi srpski. Treća godina je godina razmjene, proveo sam je u Irkutsku u južnom Sibiru, a ovdje sam dosta boravio u regionu. Lani sam bio u Bosni, radio na farmi konja, pa onda četiri dana u Beogradu, malo duže u Hrvatskoj, ovo mi je prvi put da sam u Crnoj Gori. Ovdje sam do prvog septembra, onda se vraćam u Beograd na tronedjeljni kurs jezika, pa potom u Englesku”, nastavlja sezonski žitelj Crmnice.

U Londonu živi u Jugozapadnom Ričmondu, kaže, ulični neredi nijesu doprli u ta kraj "ali, stigli su baš blizu, tu do Krojdona“.

Na Virpazaru, smješten je u "Virskom pabu", smije se i kaže da je to "sjajna igra riječi". Preko dana se zanima kajak-turama, uveče svira gitaru i pjeva u konobi "Badanj“. Na repertoaru su "uglavnom engleske i neke ruske" pjesme, a nađe se i pokoji hit „Kings of Leon“, „Radiohead“...

Džeremi se lako zbližio sa ljudima u Crnoj Gori (Foto: Facebook)

Na Virpazaru, smješten je u "Virskom pabu", smije se i kaže da je to "sjajna igra riječi". Preko dana se zanima kajak-turama, uveče svira gitaru i pjeva u konobi "Badanj“. Na repertoaru su "uglavnom engleske i neke ruske" pjesme

Zasad još nema Crnogoraca, a nekad i ljudi iz ex-Yu rentiraju kajake, ali, samo na sat-dva. Poludnevne ture koje ja vodim traju 4-5 sati, sa najmanje tri sata kajakinga i najmanje pola sata koje ostavimo za kupanje, obilazak manastira na jezerskim ostrvima. Najljepše vrijeme da se izađe na jezero je baš rano ujutro, ili u tri sata popodne, jer nije toliko toplo, a svjetlo je tada najjače", nastavlja Džeremi.

Sagovornik "Vijesti“ napominje da je plovidba kajakom potpuno drugačije iskustvo od tura motornim brodom-može se prići i u "najveći“ plićak, gdje je voda najmirnija. Na jezero vodi turiste sa Virpazara i sa Rijeke Crnojevića, a uradio je i morsku turu iz Herceg Novog: razlika je, kaže prije svega u talasima i veći su brodovi, ali, "zaista je lijepo jer idete pravo sa plaže i imate mnogo lijepog da vidite u Boki“.

Kao vodič, uvijek ima što da kaže turistima o Skadarskom jezeru, flori i fauni, promjenama koje slijede sa novim godišnjim dobom.

"Moje je i da brinem o klijentu, eventualno da se riješi kakav problem ili manja povreda. Kajaci su singl i sa dva sjedišta, zahtijevaju više vještinu nego snagu, a ovakve ture su inače i najbolje za porodice jer roditelji ne moraju da brinu za djecu”, nastavlja mladi Englez.

U Hrvatskoj je mnogo komercijale i biznisa, a Bosna i Crna Gora su slične, sve je "polako", biznis nije najvažnija stvar već prijatelji, familije, odnosi među ljudima

"Virpazar je vrlo jaka zajednica koja se pomaže, svi su ljubazni, ako ima problema, odmah se rješavaju. I za samo mjesec dana mogao sam mnogo da naučim o Crnogorcima. Iznenađen sam kako su u regionu ljudi drugačiji, u Hrvatskoj je mnogo komercijale i biznisa, a Bosna i Crna Gora su slične, sve je "polako", biznis nije najvažnija stvar već prijatelji, familije, odnosi među ljudima.

Kako bi rekla jedna engleska izreka, "ljudi rade da bi živjeli, ne žive da bi radili", poručio je Parker.

Galerija

Bonus video: