Koze su bile logičan izbor jednog filozofa

Da li mu je broj 13 bio srećan ili ne više ni on ne zna, tek umjesto učionice i dnevnika latio se biznisa i bio jedan od prvih privatnika u gradu pod Trebjesom
142 pregleda 0 komentar(a)
miloš perović, Foto: Ivan Petrušić
miloš perović, Foto: Ivan Petrušić
Ažurirano: 17.09.2011. 19:33h

Gase se fabrike, sve više ljudi ostaje bez posla a samim tim i bez mogućnosti da prehrane sebe i porodicu. Kao „bijeg“ iz sivila preporučuje se povratak na selo. Opcija koja je mnogima teško prihvatljiva jer sela su uglavnom ostala prazna.

U eri traženja, kako reče profesor filozofije i logike iz Nikšića Miloš Perović, bolje i svjetlije budućnosti, u eri napuštanja sela mnogi su pohrlili u gradove. Zelene livade i nepregledne pašnjake zamijenili su vrelim asfaltom i zagušljivom fabrikom.

Ne možete ni polagati nadu u solidarnost koja je skoro nestala onog trenutka kada smo opšti interes podredili pojedincu.

I isplativ ako se radi i ako si istrajan u namjeri da ideju do kraja sprovedeš u djelo.

Miloš je 13 godina radio kao prosvjetni radnik. Predavao je filozofiju, logiku i ostale društvene predmete. Da li mu je broj 13 bio srećan ili ne više ni on ne zna, tek umjesto učionice i dnevnika latio se biznisa i bio jedan od prvih privatnika u gradu pod Trebjesom.

Sada je ponovo odlučio da mijenja profesiju. Od prošle godine bavi se poljoprivredom. Kupio je stotinak koza, u pitanju je alpska koza i balkanika, napravio štalu i mini farmu i Nikšić zamijenio rodnim selom. Trepča je od grada udaljena dvadesetak kilometara tako da su Miloš i njegovi članovi porodice stalno na relaciji selo-grad.

Ali, ako si uvjeren da je tvoja odluka prava, ako pratiš to što si odlučio da uradiš uspjećeš. Jak motiv, snaga odluke, sistematski razvoj, vjerovanje u nešto, je uslov svega.

U poslu mu pored porodice pomaže i bračni par iz Makedonije.

Organska proizvodnja kod nas nije mnogo zastupljena. Ali, ako smo već proglašeni ekološkom državom, onda je logičan slijed proizvodnja organske hrane.

Ukus i miris su jaki i specifični, a sir odlično ide uz masline i vino. Nada se da će uskoro početi sa raznim vrstama kozjeg sira – sa maslinama, koprivom, drenjinom...

Pored sira Miloš proizvodi i kozji jogurt i polako kreće u „osvajanje“ tržišta. Nada se i da će ta misija biti ostvarljiva jer značaj i ljekovita dejstva kozjeg mlijeka odavno su poznati, reče, kako u narodnoj tako i u zvaničnoj medicini.

"To je budućnost, ali problem je preživjeti sadašnjost", poručio je Perović.

Litar kozjeg mlijeka ili dva kilograma čelika

Kozji sir je u Zapadnoj Evropi odavno prava poslastica za gurmane.

A ta „poslastica“ i košta – kilogram kozjeg sira na zapadnom tržištu kreće se i do 35 eura.

„Kod nas kozjeg sira ima samo kod rijetkih domaćina i ki- ogram se kreće od deset do dvadesetak eura, što zavisi od vrste. Ne bih volio samo da kritikujem jer mislim da je kod nas kritika doživjela “inflaciju”. Ogromna produkcija kritike je toliko velika da ona više ništa ne znači niti kritička misao može isprovocirati ničiju savjest i odgovornost. Ali ako litar kozjeg mlijeka košta koliko dva kilograma specijalnog čelika (dva eura), ako je lakše i zdravije proizvoditi mlijeko nego čelik, onda je računica više nego jasna", kazao je Perović i poveo reportere „Vijesti“ u obilazak mini mljekare.

Bonus video: