Kada sam stigao iz Italije, imao sam oko sedam i po godina. Odveli su me u Crveni krst zbog pregleda kod stomatologa koji je bio zakazan za Rome koji nemaju dokumenta. Ni ja nijesam imao dokumenta, a nijesam ni znao jezik. Tada sam zavolio ovu crvenu uniformu, Crveni krst je postao moja druga kuća, a volonteri moja porodica, priča za “Vijesti” Nardi Ahmetović, dvadesetjednogodišnji Rom koji je počeo da volontira u CK kada je imao petnaest godina.
Tada je, kako kaže, bio jedini Rom volonter, a danas ih ima deset i drago mu je što je upravo on svojim aktivizmom doprinio da se broj Roma volontera poveća.
“Odrastao sam bez roditelja. Živim sa bakom i sestrom koja volontira u Dnevnom centru ‘Defendologija’. Druga sestra je udata. Od malih nogu sam naučen da pomažem, jer sam na sopstvenoj koži naučio šta znači imati i nemati. CK je prva organizacija koja mi je izašla u susret i pomogla da sebe gledam kroz dobra djela koja uradim”, priče Nardi, koji je koordinator Centra za afrirmaciju romsko-egipćanske populacije, a bio je i zdravstveni medijator u nikšićkom Domu zdravlja za pripadnike RE zajednice.
Pošto je zbog nepoznavanja jezika i nemanja dokumenata kasno počeo sa školovanjem, sada vanredno završava srednju školu, a namjerava i da upiše fakultet jer je shvatio da je najjače “oružje” svih, pa tako i zajednice kojoj pripada, obrazovanje i volja za uspjehom.
“Romi su slabije zainteresovani za volontiranje, a možda je i razlog tome neznanje šta je to volonterizam. Zahvaljujući mom angažmanu i volontiranju broj volontera Roma u Nikšiću se povećava, zbog čega sam posebno ponosan. Ima Roma koji smatraju kako nekome da pomažu, kada je njima pomoć potrebna. Ali, ja sam pun optimizma. Ako nemamo, ‘ajde da se potrudimo da obezbijedimo ono osnovno. Sreću čine male stvari. Ne mogu pomoći novčano, ali mogu radom. Sada nas ima desetoro, a rame uz rame sa mnom je Denisona Beriša”, kazao je on.
Denisona nije željela da daje izjavu već je strpljivo čekala da Nardi završi sa intervjuem i da se zajedno, sa ostalim volonterima, predvođeni “starim vukom” Draganom Nikolićem, zapute kod onih kojima je njihova pomoć u ovom trenutku više nego neophodna.
“Ne volim kada kažu da volontiram i radim za Rome. Ne, ja pomažem svima. Crna Gora je zemlja svih nas, tako da ne bi smjelo da bude podjela na nas i njih. Upravo svojim djelovanjem i pomaganjem svima pokušavam da razbijem predrasude koje o Romima postoje. Ja volim da pomažem svima”, ističe Nardi.
Iako koristi zaštitnu opremu, priznaje da se plaši za starije osobe kojima nosi pomoć, kao i za baku sa kojom živi.
“Kada dođem kući, i te kako se uplašim za moju baku. Skinem odjeću i ubacim u mašinu, poštujem sve donesene mjere i čuvam i druge i sebe onoliko koliko mogu. Ovih dana sam stalno po terenu i uvijek mi bude drago kada posjetim jednu porodicu iz Humaca. Tri generacije zajedno. Svaki put me oduševi njihova reakcija kada im donesem pomoć i koliko su zahvalni. Drago mi je što sam u svaku kuću dobrodošao, što ljudi imaju povjerenja da mi daju novac, što ne gledaju moju boju kože i to što sam Rom”. Takvi ljudi mu vraćaju nadu da je i integracija Roma moguća. Svjestan je, kaže, svih negativnih komentara po portalima i društvenim mrežama kada su Romi u pitanju, ali duboko u sebi vjeruje da je riječ o pojedincima.
“I prije korone Romi su bili u teškoj situaciji. Nemaju stalni posao, rade za dnevnicu, sakupljaju sekundarne sirovine, prodaju po buvljaku. Riječ je o rizičnoj grupi kojoj je korona samo povećala rizičnost. Dovoljno je vidjeti koliko je negativnih komentara povodom situacije na Vrelima Ribničkim. Ali, to su pojedinci. Većina ljudi je solidarna, a korona je tu da nas podsjeti da moramo biti jedno i solidarni. Samo tako možemo pobijediti epidemiju”, poručio je Nardy koji je 8.april, Međunarodni Dan Roma, proveo radno.
Za slavlje će, kako kaže, biti prilike. Možda kada ispuni san i otvori muzej romske kulture jer, kako kaže, narod bez kulture, nije narod.
Nevolja nas je sve ujedinila
Moram se zahvaliti virusu korona. Ovaj virus nije donio samo negativne, nego i pozitivne stvari. Imamo porodice koje su se pomirile, porodice koje su konačno zajedno, okupljeni jedni oko drugih, djecu koja više ne prose”, kazao je Nardi.
Što se tiče suzbijanja prosjačenja mora, kako je kazao, pomenuti Defendologija centar i direktoricu Jelenu Milić koji djelima, a ne riječima, pokazuju brigu o djeci koja prose. Njegova sestra Alessandra, volonterka Defendologije, prošle godine je dobila nagradu volonterskog kluba “Alfa centra” kao najaktivniji volonter pojedinac.
Bonus video:
