Elektronske peticije su za Vladu prihvatljive samo ako se putem tog servisa ne traži i otkrivanje onoga što čini suštinu monopola i državnih tajni, a jedna od njih je i kako funkcioneri i državni službenici pod povlašćenim uslovima dobijaju stanove i stambene kredite.
To su ocijenili sagovornici “Vijesti”, nakon što je Ministarstvo javne uprave (MJU) nedavno odbilo inicijativu civilnog sektora za pokretanje peticije “Naš novac, njihovi stanovi i tajni fondovi”.
Više nevladinih organizacija nedavno je resoru Suzane Pribilović podnijelo inicijativu za pokretanje peticije, kojom predlažu da Vlada promijeni politiku u vezi sa objavljivanjem informacije o radu komisija za stambenu politiku i raspodjelu sredstava budžetske rezerve. Peticijom se predlaže da se sa svih akata tih komisija, koji su nastali od 2006. do danas, skine oznaka tajnosti i da sva dokumentacija bude objavljena na stranici Vlade. Iz civilnog sektora su inicirali i donošenje odluke da takva akta ubuduće uvijek budu dostupna online. Obrazlažući takav zahtjev, navode da “građani imaju pravo da znaju kako se troše budžetska sredstva”, te da to uključuje i “sredstva budžetske rezerve i sredstva namijenjena za stambene potrebe”.
“Tajnost odluka dvaju komisija podriva otvorenost i integritet Vlade, povjerenje javnosti u zakonito i opravdano trošenje javnog novca i protivno je odredbama Zakona o slobodnom pristupu informacijama (SPI), koji propisuje da je organ vlasti dužan da objavi pojedinačne akte i ugovore o raspolaganju finansijskim sredstvima iz javnih prihoda”, navodi se u tekstu predloga peticije.
Komisija za e-peticije, koju čine predstavnici Generalnog sekretarijata Vlade, Ministarstva pravde i MJU, međutim, odbili su takav predlog civilnog sektora.
U objašnjenju navode da je “normativni okvir kojim se uređuje pitanje transparentnosti rada državnih organa u Crnoj Gori, pravo na SPI, ali i ograničavanje tog prava zbog zaštite javnog interesa - jasno uspostavljen”.
Pozivajući se na Ustav, te Zakon o državnoj upravi, navode da je “rad organa državne uprave javan”, da su državni organi “dužni da obavještavaju javnost o svom radu”, te da u skladu sa SPI, “javnosti omoguće uvid u svoj rad”.
U moru definicija koje garantuju javnost i transparentnost, iz MJU potom odgovaraju i da postoje slučajevi u kojima se to pravo može ograničiti i da Vlada, na osnovu važećih propisa, “donosi odluku o utvrđivanju stepena tajnosti sopstvenih dokumenata”, pa i onih koji se odnosi na rad Komisije za stambenu politiku i Komisije za raspodjelu sredstava budžetske rezerve.
Iz MJU dodaju i da su “zagarantovano pravo na odgovarajući pravni lijek i nadzor nad primjenom propisa kojima je uređena oblast SPI takođe mehanizmi kojima se može ukazati na eventualne nedostatke u primjeni propisa u ovoj oblasti”.
Za Steva Muka iz “Instituta alternativa” (IA), takav odgovor nadležnih “vrijeđa zdrav razum”. “Vlada je brutalno zatvorila vrata za građansku peticiju, samo par mjeseci nakon što ih je gromoglasno i navodno iskreno otvorila. Pokazalo se da prva peticija koja zadire u srž monopola i tajni, ne samo što neće biti prihvaćena, već neće biti dopuštena ni mogućnost da je građani potpišu i podrže. Vladino obrazloženje vrijeđa zdrav razum, jer od nas traži da se žalimo sudovima iako Vlada već godinama ne postupa po presudama suda”, kazao je on “Vijestima”.
Muk poručuje i da će IA nastaviti da na sve druge načine otvori “Vladinu najčuvaniju tajnu”.
“A uprkos otporima koje pruža Vlada Duška Markovića, sve je bliži dan kad će građani znati kako se troši budžetska rezerva i kome vlada dodjeljuje stanove”, rekao je on.
Iz Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) podsjećaju da su upravo ovih dana, dok se u javnosti govori o Zakonu o tajnosti podataka, kroz konkretne primjere više puta ukazali na koji način se zloupotrebljavaju zakoni i propisi u cilju sakrivanja informacija od javnog značaja.
“I to naročito kada je u pitanju trošenje budžetskih sredstava. U pravno uređenim državama ne mora posebno da se objašnjava zašto bi isplate iz budžetske rezerve morale da budu javni podatak, niti zašto građani koji plaćajući porez treba da imaju informaciju koji državni funkcioner jer dobio stan od Vlade. Građanska kontrola rada vlasti je nešto što je prirodno i potrebno, a objavljivanjem ovakvih podataka vlasti u razvijenim zemljama šalju poruku da je ta kontrola dobrodošla i ono što je mnogo važnije, realno u praksi i moguća”, rekao je “Vijestima” Dejan Milovac, direktor Istraživačkog centra MANS-a.
Dodaje i da “nije teško zaključiti kakvu poruku Vlada šalje svojim građanima kada sakriva informacije koje bi po svojoj prirodi već trebalo da budu proaktivno objavljene na sajtovima institucija”.
“U MJU su sasvim svjesni da je pravo na slobodan pristup informacijama umnogome ograničeno, ne samo lošom primjenom Zakona o SPI i činjenicom da sve više državnih organa zloupotrebljava institute tajne kako bi ograničili pristup podacima, već prije svega potpunim odsustvom nadzora nad radom državnih institucija kada su u pitanju najkrupnije zloupotrebe”, smatra Milovac i dodaje da je to, “zajedno sa potpunim odsustvom bilo kakve kaznene politike prema organima i njihovim starješinama za kršenje zakona, dovelo do toga da državne institucije sada ignorišu čak i presude koje ih obavezuju da informacije učine javnim”.
“U takvoj situaciji upućivanje na pravni lijek i mehanizme pravne zaštite je licemjerno i ne pokazuje ni najmanju spremnost da se sačuva makar ono malo rezultata koji su postignuti do sada u reformi prava na slobodan pristup informacijama”, ocijenio je Milovac.
Proaktivno objavljivanje informacija, koje su potpisnici peticije predložili bi, smatra on, “da postoji političke volje, relaksiralo državne institucije administrativnog postupanja u primjeni zakona, a građanima, što je mnogo važnije, omogućilo da brzo i jednostavno dođu do informacija koje ih interesuju”.
“Neprihvatanje inicijative govori da ta politička volja i dalje ne postoji, ali nažalost da kada su u pitanju ove dvije Vladine komisije, i dalje postoji dovoljno razloga da se određena lica i kompanije zaštite tako što će se pravo javnosti da zna podrediti njihovim privatnim interesima”, poručio je on.
Projekat “Glas građana – e-Peticije” (epeticije.gov.me) nastao je 2012. godine sa ciljem da, kako navode nadležni, poveća transparentnost rada Vlade, odnosno realizacije građanskih inicijativa... Servis je nakon više godina neaktivnosti ponovo dostupan od prije nekoliko mjeseci, kada je na Vladi odlučeno da i broj potpisa neophodnih za podršku peticije, umjesto 6.000, bude 3.000.
Peticiju “Naš novac, njihovi stanovi i tajni fondovi” pored IA i MANS-a, predložili su i Media centar, Akcija za ljudska prava, Centar za razvoj NVO, Centar za građansko obrazovanje, Centar za monitoring i istraživanje, Politikon mreža, Centar za građanske slobode i Centar za istraživačko novinarstvo.
Još bez odgovora o rješavanju stambenih potreba funkcionera
Iz IA su početkom juna Ustavnom sudu podnijeli inicijativu za ocjenu ustavnosti odredbi Zakona o održavanju stambenih zgrada koje Vlada koristi kao osnov za donošenje i primjenu odluka o rješavanju stambenih potreba funkcionera.
U obrazloženju zahtjeva podsjećaju da su u pitanju akta koja su donijeta na osnovu starih zakona, i da se ona “vještački održavaju” i novim iz 2018, u kojem se kaže da sporne odredbe ‘ostaju na snazi i nakon stupanja na snagu ovog zakona’.
Dodaje se i da su odredbe problematične i sa aspekta Zakona o državnoj imovini koji propisuje definiciju stana za službene potrebe kao stana namijenjenog za smještaj izabranih i postavljenih lica za vrijeme obavljanja funkcija i dužnosti. Objašnjavaju da se time precizno definiše svrha “smještaj“ i vremensko ograničenje “za vrijeme obavljanja funkcija i dužnosti“. Diskriminatorskim smatraju i što Vlada preko Komisije za stambena pitanja omogućava značajno povoljnije uslove za rješavanje stambenog pitanja nego kroz javne politike Vlade koja je tri puta sprovodila projekat pod nazivom “1000 +”. U okviru tog projekta, podsjećaju iz IA, “40% sredstava namijenjeno je korisnicima čiji je član porodičnog domaćinstva zaposlen u javnom sektoru“.
Vlada može kako hoće
U obrazloženju kojim se odbija peticija više NVO, iz MJU navode da su Zakonom o SPI “na cjelovit način uređena pitanja od značaja za način i postupak ostvarivanja prava na SPI, ali i slučajevi u kojima se to pravo može ograničiti, način i postupak određivanja testa štetnosti... i postupak za utvrđenje preovlađujućeg javnog interesa za pristup onim informacijama koje je organ označio stepenom tajnosti”.
“Vlada na osnovu važećih propisa kojima se uređuje pitanje SPI koje su u njenom posjedu, te prava javnosti da zna, a vodeći računa o poštovanju i drugih Ustavom zagarantovanih prava - poput prava zaštite podataka o ličnosti, prava na zaštitu privatnosti - donosi odluku o utvrđivanju stepena tajnosti sopstvenih dokumenata, uključujući i akte Komisije za stambenu politiku i Komisije za raspodjelu sredstava budžetske rezerve”, navodi se, pored ostalog, u obrazloženju MJU za odbijanje peticije.
Bonus video:
