Selo Donja Dobrilovina pod petrolejkom i u 21. vijeku - Vijesti.me
IZ CEDIS-A NAJAVLJUJU BOLJE DANE

Selo Donja Dobrilovina pod petrolejkom i u 21. vijeku

U Potarju Rade Furtula živi bez struje a njegova komšinica Đuka Miljić i bez vode u kući

Kuća Rada Furtule
Kuća Rada Furtule (Foto: Jadranka Ćetković)

Na tridesetom kilometru od Mojkovca u selu Donja Dobrilovina koje ni dan danas nema struju, iskušenjima gorštačkog života od 12 stanovnika, još uvijek odolojevaju dvoje komšija. Iako su na svega pedesetak metara, jedno živi u mojkovačkoj a drugo u žabljačkoj opštini. Iz CEDIS-a u odgovoru dostaljenom Vijestima, za ove gorštake najavljuju bolje dane.

U bajkovitom dijelu prašume  Crna poda,  na tridsetom kilometru od Mojkovca, pored regionalnog puta Mojkovac -Đurđevića Tara,  smješteno je selo Donja Dobrilovina, koji je ni danas nema električnu energiju. Iako se vodi da ima 12 stanovnika u ovom surovom dijelu Potarja istrajavaju još dva stanovnika, Rade Furtula i Đuka Miljić.

Iako udaljeni svaga pedesetak metara Rade kod komšinice na kafu ide u drugu opštinu - Žabljak.

Rade je poznati rafter, spasioc, planinar i veliki zaljubljenik u prirodu.

Ipak, nije lako u ovim surovim uslovima živjeti bez struje, a njegova prva komšinica nema ni vode u kući.

“Pa živi se kako se mora, u skladu sa prirodom.  Od danas do sjutra, sve što se kupi danas, ako se ne pojede, sjutra to nije za upotrebu, sjutra je novi dan, nova nafaka i ide se naprijed.

Sa prirodom sam, tu sam rođen, sa prirodom srastao i tako da sam navikao na sve to i nije mi ništa neobično”, priča Rade i dodaje da nije teško dok ne padne mrak, ali da se u krevet odlazi “za vida”, da bi se sve to preživjelo, jer “ nemaš šta da vidiš niti čuješ”.

Rade Furtula
Rade Furtula(Foto: Jadranka Ćetković)

Podsjeća da je njegova porodica od 1967. godine plaćala doprinos za elektirfikaciju sela. Njihove nade u “svjetliju” budućnost pale su i prije deset godina, kada je poslije brojnih žalbi i molbi nadležnim službama počeo ali uzbro i propao projekat elektrifikacije.

Ovaj gorštak priča da bi se mnoge komšije vratili ovdje da ovdje ponovo saviju ognjišta, a među njima i njegova četvorica braće,  samo da ima struje.

“ Svi oni imaju zemlju ali nemaju struje i ne mogu da naprave kuće. Ne mogu da zamiješaju malter, beton da bi se to napravilo. I da skuvaju kafu  moraju ići u sred ljeta da naruče drva iz te šume da bi izn i da pokolju a ne da skuvaju kafu”, priča on.

Rade objašnjava da je do prije tri godine bio u potpunom mraku,  nakon čega je od Opštine Mojkovac dobio solarne panele, tako da sada ima rasvjetu i tv.
“ Te veće aparate nemam, šporet, bojer, frižider, zamrzivač, što mi je bilo najosnovnije “, objašnjava gorštak.

Priča da  solarnu energiju malo koristi jer u mjestu opasanom visokim stijenama, u kanjonu Tare gdje je “dva metra neba”, sunce zimi zađe oko 13 časova, pa nema ni punjenja.

Ipak, Rade ne želi da napusti selo, gdje je osim rada koji je u Mojkovcu obavljao 13 godina, proveo cijeli svoj život.  Živi u mjestu gdje su česti susreti sa srnama, koje su tu kao domaće.

“Divih zvijeri ima na pretek.  Znači tu je jedino što medvdjeda nema ovo drugo sve ima. I ot ne u šumi, nego tu pored puta.  Pred noć možete  da vidite  srne, koje su se odomaćile jer ih niko ne dira. Ima tu par grupa od šest sedam komada, a ima i divokoza, lisica, zečeva...

Bez struje nema turizma i opstanka na selu

U ovom živopisnom predjelu Potarja Vladan Stanišić iz susjednog sela se bavi turizmom držeći kamp.

“Ne žalim se ima posla, ali je sve otežano bez struje. Invstirao sam u solarni sistem, međutim, imam realan  problem što je baterija snage pola kilovata. I kada se napuni kamp, sjutra dan ako pada kiša, treći dan nema struje, ni za sijalicu i punjenje telefona. Nemam mogućnost da hladim piće,  da čuvam hranu u frižiderima”, kaže Vladan.

Vladan se u rodno selo Gornja Dobrilovina vratio iz Herceg Novog.

“Dosta ljudi bi došlo na selo i bavilo se poljoprivredom ili turizmom, koji je u razvoju. Međutim, ljudi bez struje nemaju uslova da se bave tim stvarima”, kazao je on.

Đuka Miljić nema ni struje ni vode u kući

Iako na svega pedeset metara od prvog komšije, Đuka Miljić živi u susjednoj žabljačkoj opštini.

Ona nema čak ni vode u kući.

“Mnogo je teško. Držim stoku i moram da ih vodim do pojilišta koje je podaleko od kuće, a za sebe vodu donosim na konju, dva kilometra odavde. Užasno je živjeti bez struje i vode.

Nemam frižider, nemam mašinu za pranje veša, sve to ručno mora da se radi, nema kupatilo, koje bi moglo da se, eto. Sve mora ručno, nema ništa”, jada se žena.

Đuka Miljić
Đuka Miljić(Foto: Jadranka Ćetković)

Ovim mještanima još veći problem predstavlja što žive na granici dvije opštine, Mojkovca i Žabljaka.

“I sad sam ja ni na čijom zemlji, niti sam tamo, niti sam tamo”, kaže ona.  

Đuka priča da se vodi da je na Žabljaku, koji je udaljen 40 kilometara a da svoje potrebe odlazi u Mojkovac, udaljen tridesetak kilometara.

U prvom kvartalu naredne godine počeće aktivnosti na pribavljanju dokumentacije za uvođenje električne energije

Iz CEDIS-a za ove gorštake najavljuju bolje dane.

“Odobrenim Planom investicija CEDIS-a za 2019-2021 godinu je predviđena izgradnja stubne trafostanice "Dobrilovina" 1x160kVA i izgradnja dalekovoda “Bistrica – Dobrilovina”. Tako ćemo u prvom kvartalu naredne godine započeti aktivnosti na pribavljanju potrebne dokumemtaciju u skladu sa važećim propisima ( saglasnosti, uslovi i dozvole).

Pojašnjavaju da je projekat koji je urađen prije desetak godina nije u nije u skladu sa važećim pozitivno-pravnim propisima iz oblasti planiranja prostora i izgradnje objekata, međutim najveći dio tehničkih rješenja će se zadržati, u zavisnosti od složenosti rješavanja imovinsko-pravnih odnosa”, navode u odgovoru CEDIS-a dostavljenim Vijestima.


Vidi sve komentare