Ukoliko se ne bude poštovale preporuke stručnjaka o zabrani izlova ukljeve, ta vrsta bi mogla da nestane iz Skadarskog jezera.
Osim toga, Crna Gora i Albanija moraće da ulože veće napore u očuvanju najvrednijeg zajedničkog resura koje je ugroženo zbog krivolova, prekomjernog izlovljavanja ribe i velikog zagađenja.
To su rezultati do sada najvećeg istraživanja stanja Skadarskog jezera, rađenog u okviru petogodišnjeg regionalnog projekta - Očuvanje i održivo korišćenje biodiverziteta na Prespanskom, Ohridskom i Skadarskom jezeru (CSBL).
Istraživanje je uradila Njemačka organizacija za međunarodnju saradnju (GIZ), a finansiralo njemačko Savezno ministarstvo za ekonomsku saradnju i razvoj (BMZ).
U okviru tog projekta urađen je i izvještaj: Riblja fauna i ribarstvo - Skadarsko jezero, prvo istraživanje nakon više od 40 godina o stanju ribljih populacija po standardizovanim metodama na teritoriji obje države.
Profesor Prirodno-matematičkog fakulteta Danilo Mrdak kazao da je nakon trogodišnjeg istraživanja registrovano 19 vrsta riba.
"Ribarstvo je djelatnost gdje se srijeću ekonomija i biologija, a koncept održivog ribarstva podrazumijeva da imamo dugoročno iste količine ribe svake godine. U Crnoj Gori nije postojala nikakva ribarstvena statistika. Do 1982. su postojali neki podaci, a nakon toga nema nikakvih, dok je u Albaniji postojala ribarstvena statistika, ali je bila prilično nepouzdana. Nikada nije urađena nikakva procjena početne količine ribe u Skadarskom jezeru, odnosno prinosa po hektaru. Radili smo po metodologiji koja je predviđena za jezera do 10.000 hektara, a mi smo imali jezero od 40.000, pa smo morali da ga podijelimo na podbazene, tako da smo sa crnogorske strane imali podbazene Vranjina, Grmožur i Virpazar i centralni bazen. Albanske kolege odlučili su se za dva: Široka i Koplik", pojasnio je Mrdak.
Kazao je da se pokazalo da postoje velike razlike između sjevernog, crnogorskog, i južnog, albanskog dijela. Te razlike ne odnose se jedino na sastav, već i na masu i brojnost najčešćih vrsta.
"Postojanje biomase ukljeve, brcaka, grgeča, klijena, skobalja i ljolje na crnogorskoj i odsustvo pastrmskih vrsta na albanskoj strani sugeriše da imamo daleko bolje uslove za razvoj riblje faune jer su ti dijelovi pod snažnim uticajem Morače koja donosi svježu vodu, kao i rijeka Orahovštice, Rijeke Crnojevića i mnogobrojnih vrulja uz obalu. Na crnogorskoj strani imamo mnogo veću brojnost, mnogo veći broj vrsta, ribe su značajno veće po dužini i imamo pastrmske vrste, kao što su glavatica i potočna pastrmka. Tako da ne čudi problem da albanski ribari stalno upadaju na crnogorsku stranu, jer je dva puta, a u nekim periodima i tri ili četiri puta bolja naša strana jezera od albanske. To znači da imamo i tri ili četiri puta veću odgovornost za očuvanje jezera nego oni", kazao je Mrdak.
Da postoji problem sa ukljevom, utvrdili su već 2013. godine, a naredne dobili i potvrdu.
Utvrđeno je da se radi o prelovu.
"Odmah smo alarmirali tadašnju upravu Nacionalnog parka i sugerisali da dozvole ljudima ribolov dok imaju slave, a u januaru da zabrane ribolov ukljeve, jer ćemo ostati bez ukljeve narednih pet godina. Niko nije uvažio upozorenje, da bi 2014. kada nije više bilo ukljeve, nas zvali upomoć. Tada je bilo kasno, ali smo opet savjetovali da se zabrani ribolov ukljeve, da se ne izdaju koncesije, jer tako jedino može da se oporavi. To smo pratili i tek prošle godine smo imali mlade jedinke. To je indikator da može da dođe do poboljšanja, ali tek 2018. imaćemo brojnost za lov i prodaju”, kazao je Mrdak.
On je naveo da je krivolov “problem broj jedan” i da je teško gazdovati ribljim fondom ako se ne zna koliko riba ima po hektaru i koliki je prinos.
"Treba procijeniti ukupnu količinu jegulje i šarana, kao najznačijih ekonomskih vrsta, a ribolovcima uvesti obaveza vođenja dnevnika ulova. To postoji svuda, i u Albaniji, pa nema razloga da to ne bude i kod nas”, kazao je Mrdak.
U izvještaju piše da je više od desetak stranih vrsta uneseno u jezero namjerno ili iz nehata.
Neke od njih, kao što je evropski grgeč, imaju sve veću komercijalnu vrijednost, dok ostale više impresioniraju svojim obiljem nego ekonomskim potencijalom.
"Ekonomske vrste, poput šarana ili ukljeve se eksploatišu slučajno, a ponekad i nezakonito, sa malim ili nikakvim znanjem o stanju zaliha i maksimalnim održivim prinosima. Takođe, propisi o ribarstvu se razlikuju između zemalja i, u svakom slučaju, slabo se primjenjuju”, piše u Izvještaju.
Riblju faunu, kako se navodi, čine kako slatkovodne i morske vrste tako i one karakteristične za hladne i tople vode.
"Ovakvo bogatstvo ribljim vrstama je bio preduslov za činjenicu da je ribolov odvajkada bio važna djelatnost lokalnog stanovništva koji im je obezbjeđivao hranu i prihod. Međutim, danas postoji zabrinutost da se riblji fond Skadarskog jezera prekomjerno eksploatiše i da su riblje populacije dodatno pod pritiskom zbog zagađenja životne sredine i unošenja invazivnih vrsta i nelegalnog ribarstva. Iako postoje podaci o godišnjem ulovu ribe koji datiraju od prije nekoliko decenija, podaci o trenutnom stanju ribljeg fonda u jezeru su oskudni. Uzevši u razmatranje bioprodukciju, Skadarsko jezero je mnogo produktivnije od svih ostalih jezera kraškog područja na Balkanskom poluostrvu. Na Skadarskom jezeru se većina ribe ulovi na sjevernom, sjeverozapadnom i jugoistočnom području. Ribolov se vrši i u različitim okama, na primjer, Raduš, Krnjice, Ckla, Bobovište i Karuč (sva na crnogorskoj strani). Šaran i ukljeva obično predstavljaju više od 70 odsto ukupnog ulova”, piše u Izvještaju.
Navodi se da tačan broj crnogorskih ribara na Skadarskom jezeru nije poznat, ali na osnovu broja dozvola koje su prodali nadležni organi Nacionalnog parka može se zaključiti da trenutno postoji oko 300 osoba koja se bave komercijalnim ribolovom.
Istraživanje je sadržalo i studiju “Indeks funkcionalnosti priobalne zone” u kojoj se preporučuje da u priobalju Skadarskog jezera ne treba graditi velike objekte, gradovi Podgorica, Cetinje i Skadar moraju obezbijediti bolje prečišćavanje otpadnih voda, a poljoprivrednici smanjiti korišćenje pesticida u zaleđu Skadarskog jezera.
Navodi se i da ispaša blizu obale mora biti ograničena, kao i da se održavanje pojasa priobalne vegetacije, odnosno trske, u dužini od 30 metara preporučuje u blizini rječnih ušća i izvora kako bi se osiguralo efikasno uklanjanje zagađujućih materija.
"Razvoj treba da bude usmjeren ka malom, održivom ekoturizmu i uslugama, poželjno koristeći već postojeće objekte, uključujući plaže”, kaže se u studiji.
Zaštita funkcionale priobalne zone posebno je značajna kod Malog blata, gdje se nalazi značajan vodozahvat za regionalni sistem za snabdijevanje pijaćom vodom na čitavom crnogorskom jezeru.
"Treba izbjegavati nepropustne površine, zadržati prirodnu vegetaciju i ponovo je zasaditi. Zbog toga se u pojedinim djelovima moraju uvesti ograničenja na izgradnju i stroge kontrole zagađenja. Izbjegavati vještačko zelenilo ili egzotične vrste u priobalnoj zoni, očuvati ili saditi autohtonu vegetaciju, izbjegavati nepropusne zidove ili površine koje su izgrađene umjesto priobalne zone, kada god je potrebno i moguće izgraditi propusni zid pomoću stijena i debala, koji neće prekinuti kontinuitet između kopnene i vodene sredine, na potezima koji su prirodno osjetljivi (na primjer, stjenovite obale, uski pojas vegetacije)”, neke su od preporuka iz studije.
Osim poljoprivrede, Kombinat aluminijuma i Željezare, kako se navodi, spadaju u najozbiljnije zagađivače jezera, a najveći priliv nutrijenata dolazi iz postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda Podgorica.
"Od godišnje količine od 10,2 miliona metara kubnih otpadnih voda, to postrojenje obrađuje samo 60 odsto, a ostatak se ispušta bez prečišćavanja. Priobalna naselja Virpazar i Vranjina su izgradile svoja postrojenja. Pritoka Rijeka Crnojevića se uliva već zagađena: u gornjem slivu rijeke se nalazi grad Cetinje, koji nema postrojenje”, piše u izvještaju.
Peveling: Pesticidi i septičke jame su velika opasnost...
Glavni menadžer GIZ-ovog projekta Ralf Peveling kazao je da treba poboljšati sistem prečišćavanja voda.
“To je stvar zdravog razuma i od ključnog je značaja za poboljšanje ekološkog statusa jezera i podrazumijeva modernizaciju pogona za prečišćavanje voda u KAP-u i gradovima Podgorici, Cetinju i Skadru. Moraju se uvesti mjere za smanjenje korištenja hemikalija u poljoprivredi i na albanskom i na crnogorskom dijelu. Ne govorimo industrijskoj proizvodnji, vinarijama i plntažama, već o malim domaćinstvima koja proizvode puno povrća u blizini jezera. Ona uglavnom koriste pesticide i vještačka đubriva i to kako rade je daleko od dobre poljoprivredne prakse. Stare septičke jame su rasute svuda po Skadarskom basenu, naročito na albanskoj strani i u takvom stanju da ne mogu da spriječe prelivanje, naročito kada nastupe poplave koje nijesu rijetke”, kazao je.
Izbjegavati izgradnju turističkih kompleksa sa nepropusnim zidom
Profesorica PMF-a Danka Petrović Caković na prezentaciji izvještaja kazala je da obalna zona predstavlja veoma važan filter zato što svi zagađivači sa kopna, da bi došli do vode, idu preko te zone, a važna je i zbog opasnosti od erozije.
“Istraživanja pokazuju da dobro razvijena obalna vegetacija širine 30 do 50 metara može da apsorbuje čak 90 odsto fosfora i azota. Rezultati su obuhvatili šest hidro-geomorfoloških zona, šest glavnih tipova obale. Oko 46 odsto jezera ima najveću ocjenu funkcionalnosti, sjeverna i djelimično sjeverozapadna obala dobru, dok južni i jugozapadni ima umjerenu, što je rezultata prirodne karakteristike obale, velikog nagiba, krševite obale i uskog pojasa vegetacije. Treba izbjegavati izgradnju turističkih kompleksa koji imaju nepropusni zid i favorizovati manje turističke kapacitete. Ciljna grupa treba da budu turisti koji uživaju u posmatranju ptica i prirodi, a ne oni koji traže veliki luksuz”, kazala je Petrović Caković.
Bonus video:
