SPORNA DVA ZAKONA O ZDRAVSTVU

Vlada više ne bi da plaća trudničko

Unija poslodavaca smatra da bi ovaj predlog otežao zapošljavanje ženama
53 komentar(a)
Klinički centar, porodilište, Foto: Arhiva "Vijesti"
Klinički centar, porodilište, Foto: Arhiva "Vijesti"
Ažurirano: 14.02.2019. 10:32h

Unija poslodavaca (UPCG) smatra da Nacrt zakona o obaveznom zdravstvenom osiguranju  pojedinim odredbama teret finansiranja zdravstvene zaštite dodatno prebacuje na  poslodavce u odnosu na uporednu paksu, dok predlog zakona o zdravstvenoj zaštiti ne tretira na odgovarajući način privatne ustanove   u kojima se zabranjuje dopunski rad zdravstvenim radnicima koji su zaposleni u javnom sektoru. Nacrte zakona pripremila je Vlada.

Generalni sekretar UPCG Suzana Radulović za „Vijesti“ je kazala da je  rješenje u nacrtu zakona o  obaveznom osiguranju kojima se isplata naknade zarade  zbog održavanja trudnoće od prvog dana odsustva sa rada prebacuje na poslodavca (a koja je po važećem zakonskom rješenju isplaćivana na teret Fonda zdravlja) dodatno opterećenje za poslodovce.

„To rješenje može izazvati probleme u zapošljavanju žena u reproduktivnom periodu. Treba imati u vidu praksu koja pokazuje da je u Crnoj Gori prisutan veliki broj trudničkih bolovanja. Radi se o zabrinjavajućim podacima koji upućuju  da treba ispitati tu pojavu bilo da se radi o stvarno ugroženim trudnoćama i zdravlju trudnica ili je riječ o  mogućim zloupotrebama prava ili ovlašćenja  od strane zaposlenih i ljekara“, istakla je Radulović.

Ona je navela da u zemljama regiona i EU naknade zarada za vrijeme privremene spriječenosti za rad padaju na teret poslodavca za mnogo kraći vremenski period (Ukrajina -  pet  radnih dana,   Kipar tri, Makedonija/Srbija/BiH 30  kalendarskih dana,  Hrvatska -  42  kalendarska dana) nego što je to slučaj u Crnoj Gori  gdje je taj period 60 dana.  Vuksanović je kazala da  predlog zakona o zdravstvenoj zaštiti zadržava anahroni pristup, jer ne tretira na odgovarajući način privatne zdravstvene ustanove i njihovu ulogu u ukupnom sistemu zdravstvene zaštite.

Smatra da zabrana dopunskog rada u privatnim zdravstvenim ustanovama  zaposlenima u javnom sektoru nije u skladu sa Ustavom kojim se garantuje pravo na rad i slobodu izbora zanimanja. Podsjeća da je to  bio jedan  od argumenata za brisanje potrebne saglasnosti poslodavaca za zasnivanje dopunskog rada kod drugog poslodavaca iz Zakona o radu  2011. godine.

“Umjesto da se na pravi način obračunaju sa onima koji izbjegavaju svoje obaveze za vrijeme vršenja posla u javnoj zdravstvenoj ustanovi, a što je ključni argument predlagača ovog zakonskog rješenja, dobili smo rješenje kojim se uvodi potpuna zabrana dopunskog rada ljekarima i ostalom medicinskom osoblju u privatnim zdravstvenim ustanovama. Tako dolazimo u kontradiktornu situaciju po kojoj institut dopunskog rada postaje sporna, umjesto kategorija koja treba da bude od koristi pacijentima”, ocijenila je Radulović.

UPCG smatra da se na taj način dovode u neravnopravan položaj sve privatne zdravstvene ustanove koje imaju potrebu za zapošljavanjem zdravstvenih radnika i saradnika u dopunskom radu.

“Obrađivač teksta se u obrazloženju nije bavio razlozima uvođenja  rigidnih zakonskih odredbi, iako se njima samo jedna profesija stavlja u neravnopravan položaj u odnosu na  druge”, kazala je Radulović.

Ljekarima dozvoliti i rad kod privatnika, korupcija je izgovor

Vuksanović smatra da bi država  od dopunskog rada ljekara u privatnim zdravstvenim ustanovama  imala korist  jer bi ubirala  pripadajuće poreze i doprinose, dok bi  ljekari i ostalo medicinsko osoblje  imali priliku da uvećaju prihode. 

“Najveći interes od dopunskog rada imaju  pacijenti jer je njihovo pravo da biraju ko će ih pregledati i liječiti. To znači da  treba da imaju mogućnost da u trenutku kada im je potrebna ljekarska njega mogu doći do ljekara kojeg žele. Sve suprotno tome je diskriminacija”, naglasila je Radulović.

Ona je dodala da Unija poslodavaca ne spori namjeru Vlade da se predlogom akta uvede red u sistem zdravstvene zaštite, ali da postoje  legalni načini i mjere za kontrolisanje rada zdravstvenih radnika u javnom sektoru i  pokretanje disciplinske i krivične odgovornosti za neblagovremeno izvršavanja radnih obaveza i za činjenje  koruptivnih radnji.

“Zato  bilo kakva objašnjenja o  zdravstvenim radnicima koji zlopotrebljavaju  radno mjesto u javnim zdravstvenim ustanovama i preusmjeravaju pacijente u privatne ustanove gdje dopunski rade predstavlja prostu zamjenu teza, a ne valjan argument”, rekla je Radulović.