PROCJENE USSCG-A

Nezadovoljstvo crnogorskih radnika moglo bi da dovede do nemira

Štrajkom glađu su, u prethodnih mjesec, svoja prava pokušavali da izbore radnici Duvankomerca, bjelopoljske fabrike obuće Lenka i hercegnovskog Novog prvoborca
134 pregleda 0 komentar(a)
Novi Prvoborac, Foto: Arhiva "Vijesti"
Novi Prvoborac, Foto: Arhiva "Vijesti"
Ažurirano: 12.06.2011. 17:23h

Učestali štrajkovi glađu pokazatelj su nezadovoljstva koje bi moglo da eskalira u veće socijalne nemire, ocijenio je generalni sekretar Unije slobodnih sindikata (USSCG), Srđa Keković.

On je agenciji Mina-business kazao da je sve veći broj štrajkova glađu posljedica nemarnog ponašanja nadležnih i države, što dovodi do stvaranja veće socijalne tenzije.

„Ljudi koji godinama čekaju na biroima, jer na tržištu rada za njih nema mjesta, dolaze u fazu kada pokušavaju da se nepopularnim mjerama, kao što su štrajkovi glađu, izbore za minumum svojih prava“, saopštio je Keković.

Najugroženija kategorija radnika su oni od 40 do 60 godina starosti, ali Keković smatra da to nije slučaj samo u Crnoj Gori

Štrajkom glađu su, u prethodnih mjesec, svoja prava pokušavali da izbore radnici Duvankomerca, bjelopoljske fabrike obuće Lenka i hercegnovskog Novog prvoborca, dok ga najavljuje dio zaposlenih u pljavaljskom Rudniku uglja, kao i oni u fabrici mineralne vode Rada.

"Misle da stariji radnici mogu da daju manji doprinos"

Najugroženija kategorija radnika su oni od 40 do 60 godina starosti, ali Keković smatra da to nije slučaj samo u Crnoj Gori, već i u svijetu.

"Slučaj zaposlenih u Rudniku uglja klasičan je primjer mobiranja starijih radnika"

"Poslodavci misle da stariji radnici mogu da daju manji doprinos, a mi ni u radnom, ni u zakonodavstvu koje kreira socijalnu politiku, nemamo zaštitu za te ljude", kazao je Keković.

Kako je rekao, potpuno je razumljivo da se ljudi u tim godinama nađu u panici, jer ne znaju kako da obezbijede egzistenciju porodici. On smatra i da je to pitanje koje može da izazove socijalne nemire u Crnoj Gori, sa punim opravdanjem.

On je dodao da, ukoliko država ne nađe rješenje, postoji mogućnost eskalacije tog pitanja.

"Slučaj zaposlenih u Rudniku uglja klasičan je primjer mobiranja starijih radnika, kojih uprava pokušava da se oslobode na razne načine. To radnike dovodi u beznadežnu situaciju, tim prije što ne mogu da se oslone na institucije sistema“, ocijenio je Keković.

 Institucije reaguju kad počne štrajk glađu

On je naveo i da se institucije sistema uključuju u rješavanje radničkih problema tek kada oni počnu da štrajkuju glađu, čime kao da ih pozivaju da se na taj način bore za svoja prava.

Procesi su netransparentni, javna dobra se arče, država se ponaša neekonomski

Keković smatra da bi crnogorski građani trebalo da imaju standard kao u zemljama EU, s obzirom na prirodna bogatsva kojima raspolaže Crna Gora.

"To, međutim, nije slučaj, jer su procesi netransparentni, javna dobra se arče, država se ponaša neekonomski, privatizacije su potpuno promašene, a sve to građani plaćaju i trpe", ocijenio je Keković.

Raslojavanje koje izaziva nezadovoljstvo

On tvrdi da i dalje postoji mali broj ljudi koji se bogate na račun ostalih, zbog čega dolazi do raslojavanja koje izaziva nezadovoljstvo građana.

On je dodao da su Vlada i institucije u posljednje dvije decenije tranzicije svim silama pokušavali da uklone biznis barijere i radnike u Crnoj Gori predstave kao jeftinu radnu snagu

„To bi se vrlo brzo moglo promijeniti, ukoliko bi se Vlada sa tim problemima suočila na pravi način“, naveo je Keković.

Poslodavci, kako je rekao, sve više koriste to što je socijalni položaj zaposlenih značajno derogiran i ugrožen ekonomskom krizom, kako bi im još više umanjili primanja. On je podsjetio da je u posljednjih nekoliko godina u Crnoj Gori dva puta došlo do smanjenja zarada, za razliku od drugih zemalja regiona.

"Poslodavci su usvajanjme Zakona o radu 2008. godine, koji smo smatrali neoliberalnim i nakaradnim, uspjeli da iskoriste i zaposlene dovedu u podređenu poziciju“, saopštio je Keković.

On je dodao da su Vlada i institucije u posljednje dvije decenije tranzicije svim silama pokušavali da uklone biznis barijere i radnike u Crnoj Gori predstave kao jeftinu radnu snagu, sa kojom mogu da rade što hoće, kako bi privukli strane investitore.

 Privatizacija kao najveća pošast

Keković smatra da privatizacija predstavlja jednu od najvećih pošasti koja je zadesila Crnu Goru, s obzirom da za 20 godina tranzicije, u kojoj su privatizacioni procesi preduzeća imali ključnu ulogu, nije ostvaren benefit koji je najavljivan 90-tih.

Fabrike su, kako je kazao, zatvorene, država je izgubila radna mjesta, a nije dobila nove proizvode i tehnologije

"Radnicima je rečeno da će privatizacija da donese veće plate, proizvodnju, kao i da će biti transparentna, efikasna i pravična. Od svih tih postulata ni jedan nije ostvaren“, tvrdi Keković.

Fabrike su, kako je kazao, zatvorene, država je izgubila radna mjesta, a nije dobila nove proizvode i tehnologije. Privatizacije su bile netransparentne i neefikasne za radnike, a jedinu korist su imali tranzicioni dobitnici, koji su se snašli u tom periodu.

Preporučujemo za Vas