Želim jasno da saopštim građanima Crne Gore da će najvažniji zadatak nove Vlade biti unapređenje kvaliteta života svake porodice i svakog pojedinca u našoj zemlji. To mora biti vidljiv pomak, to se mora osjetiti realno, u svakodnevnom životu. To je ključni zadatak koji stoji pred ovom Vladom. To je i naše jasno obećanje građanima. To je i naša spremnost da nosimo odgovornost za ispunjavanje ovog obećanja, kazao je Duško Marković u Skupštini 28. novembra 2016. godine u ekspozeu pred izbor za predsjednika 41. crnogorske Vlade. Da li su građani realno osjetili unapređenje kvaliteta života, može se utvrditi poređenjem rasta primanja sa inflacijom.
U mjesecu kada je Marković položio zakletvu prosječna zarada, po metodologiji Monstata, bila je 503 eura, a sada iznosi 516 eura, odnosno ostvaren je nominalni rast od 2,6 odsto. Prosječna penzija u istom periodu imala je rast od 1,4 odsto odnosno sa 284 na 288 eura. Zbirna inflacija za tri godine iznosi 5,4 odsto, što znači da je realna vrijednost prosječne zarade manja za 2,8 odsto, a prosječne penzije za četiri odsto. To ukazuje da je u padu životni standard prosječnog građanina.
Nezaposlenost smanjena na papiru
Cilj Vlade da smanji nezaposlenost, a poveća broj zaposlenih, makar je na papiru ispunjen. Nezaposlenih je u novembru 2016. godine, prema tadašnjoj metodologiji, bilo 46 hiljada dok ih je sada 36 hiljada. Podaci nisu uporedivi jer je u međuvremenu mijenjana metodologija, zapravo su uvedeni novi razlozi za brisanje nezaposlenih sa evidencije. Po mjesecima dešava se da je broj izbrisanih za pet puta veći od broja zaposlenih u tom mjesecu, što daje nerealnu sliku. Na primjer, broj nezaposlenih sa fakultetskom diplomom „smanjen” je sa 11 na 6,3 hiljade. Lani je na programu stručnog osposobljavanja bilo pet hiljada visokoškolaca, što je jedan od novih razloga za njihovo brisanje sa evidencije.
Broj zaposlenih za tri godine povećan je sa 178 na 205 hiljada. Međutim, velika je razlika između broja zaposlenih po dvije metodologije. Po prijavama poslodavaca, ta brojka je zvanično 205 hiljada, a prema podacima Poreske uprave, broj onih za koje se uplaćuju porezi i doprinosi je prosječno manji za 50 hiljada. Kada bi za svih 205 hiljada bili plaćeni porezi i doprinosi, prihod države bio bi veći za 150 do 180 miliona eura.
Javni dug brže rastao od BDP-a
„Da bismo povećali kvalitet života građana kao osnovni cilj ekonomske politike, imperativ ove Vlade mora biti definisanje formule za ostvarenje dinamičnijeg, održivog i inkluzivnog ekonomskog rasta po prosječnoj stopi u rasponu između 3,5 i 4% godišnje, koji će donijeti veći dohodak i više prilika za zapošljavanje”, kazao je Marković prije tri godine.
Ova ekonomska teorija u praksi se nije pokazala tačnom. Rast BDP-a u 2017. od 4,7 odsto i u 2018. godini od 5,1 odsto nijesu rezultirali rastom primanja po većoj stopi od inflacije.
Javni dug na kraju 2016. godine u neto iznosu vrijedio je 2,5 milijardi eura, dok će na kraju godine iznositi 3,3 milijarde. On je porastao za 32 odsto, što je dvaput više od rasta BDP-a za te tri godine.
Na kraju 2016. obaveze iz kredita za gradnju auto-puta u javnom dugu iznosile su 189 miliona eura, dok su sada oko 600 miliona. To znači da se nešto više od polovine povećanja javnog duga odnosilo na ovaj projekat.
Veće dažbine, ukidanje “kriznog poreza”
Markovićeva Vlada četvorogodišnji mandat je počela donošenjem prvog paketa mjera štednje koju su starovale 1. januara 2017. godine, a obuhvatale su smanjenje zarada za osam odsto za oko 800 najvišim državnim funkcionerima kojima su prethodno povećane za 30 odsto, ukidanje naknada za majke sa troje i više djece, povećanje akcize na gorivo za devet centi, PDV na računarsku opremu sa sedam na 19 odsto... Te mjere nijesu bile dovoljne da popune budžetske rupe i stabilizuju finansije, pa je u julu 2017. donijeta nova fiskalna strategija prema kojoj je od 1. januara 2018. povećana opšta stopa PDV-a sa 19 na 21 odsto što je uticalo na rast cijena robe široke potrošnje, računa za telefon, struju, gorivo... Povećane su akcize na cigarete, alkohol, ugalj i gazirane sokove.
Od iduće godine će ukinuti krizni porez na plate iznad prosječne, odnosno ta stopa će sa 11 odsto biti spuštena na devet odsto. To je sedam godina bila “privremena mjera”, od čega je državna kasa prihodovala desetine miliona eura.
Stabilizacija koja košta
Tri mjeseca nakon usvajanja budžeta za 2018. godinu uslijedio je prvi rebalans u martu koji je Vlada najavila kao krunu uspješno završene prve faze napornog posla u stabilizaciji javnih finansija. Taj rebalans je građane koštao 144 miliona eura.
Povećan je iznos zaduženja preko euroobeznica sa 400 na 500 miliona.
Drugi rebalans iz jula pokazao je da skoro ništa od onoga što je planirano u “godini štednje i stabilizacije” nije ostvareno jer je došlo do pada prihoda od akciza, tekući izdaci nijesu zadržani na prethodnom nivou već su povećani, broj zaposlenih u javnoj upravi nije smanjen već značajno uvećan, deficit je porastao sa 114 na 142 miliona, a potreba za zaduživanjima sa 295 na 739 miliona. Zbog pada prihoda od akciza, usljed organizovanog šverca cigareta, njihov iznos je dijelimično vraćen na prethodni nivo.
U narednoj godini se očekuje se stabilizacija zbog veće naplate poreza, izdavanja aerodroma... Iz Vlade su novi budžet ocijenili razvojnim. Crna Gora se zadužila unaprijed za vraćanje strarih dugova u 2020, nakon procjene Ministarstva finansija da to učine ove godine zbog jeftinije pozajmice.
Da je Vlada odstupila od fiskalne strategije utvrdila je i Državna revizorska institucija (DRI) jer je lani imala manjak u državnoj kasi od 169,86 miliona eura, što je 43,46 miliona eura više od plana.
MMF, Svjetska banka (SB) i kreditne agencije “Standard and poors” i “Moody’s” su ukazali u izvještajima da se projekcije o suficitu državne kase u 2020. teško mogu ostvariti. Razlozi za te procjene su, između ostalog, zbog prekoračenja troškova za izgradnju auto-puta i mogućih pritisaka koji će povećati potrošnju neposredno prije izbora koji su planirani u drugoj polovini naredne godine. Te prognoze su se pokazale tačnim, jer je predlogom budžeta za 2020. umjesto viška u budžetu projekovan deficit od 50 miliona eura.
Tajna budžetska rezerva
Rad ove Vlade karakteriše i netransparentno trošnje novca iz tekuće budžetske rezerve jer se ne zna gdje idu milionski iznosi sa te stavke. Od početka mandata do kraja maja prošle godine ukupno je 22,01 miliona novca poreskih obveznika podijeljeno pravnim licima na osnovu tajnih Vladinih odluka. To je suprotno Zakonu u budžetu i fiskalnoj odgovornosti gdje je definisano da je izvršna vlast (Ministarstvo finasija) obavezno da sačini izvještaj o izdacima iz budžetske rezerve, zbog čega oni ne mogu biti tajni. Potrošnja tog novca mora biti detaljno prikazana u Zakonu o završnom računu, ali se objaavljuju samo šture informacije.
Ekonomsko državljanstvo
Početkom ove godine startovao je program ekonomskog državljanstvo, od koga su se očekivali prihodi od 10 miliona u ovoj godini, ali do toga se nije došlo, pa je Vlada opet napravila projekciju za 2020. godinu da će po ovom osnovu prihodovati 15 miliona eura.
Program traje tri godine i predviđeno je da se podijeli 2.000 pasoša u zamjenu za investicije u neki od projekata koji treba da doprinesu razvoju. Premijer je na sastanku sa Savjetom stranih investitora kazao da su do sada odobrili šest projekata u okviru programa ekonomskog državljanstva.
Spasavanje Montenegro erlajnsa
Da li će Montenegro erlajns konačno biti spasen o državnom trošku i kako, moglo bi biti poznato do kraja godine jer se priprema leks specijalis zakon samo za ovu kompaniju.
Da li će Montenegro erlajns konačno biti spasen o državnom trošku i kako, moglo bi biti poznato do kraja godine
Nacionalni avioprevoznik je lani iz državnog budžeta dobio 7,2 miliona eura, godinu prije toga 9,7 miliona... uz kršenje Zakona o državnoj pomoći. Kompanija ima dug od oko 90 miliona eura, dominantno starih.
Ministar finansija Darko Radunović je priznao u novembru prošle godine da nijesu u potpunosti poštovali zakon u želji da pokušaju spasiti kompaniju.
Budžetom za narednu godinu predviđen je 21 milion eura za “stvaranje slova za održivost MA”, a navedeno je da će i kompanija kupiti nove avione za 50 miliona eura. Najavljeno je da će to biti definisano posebnim zakonom.
Zakupac za aerodrome
Kada je Marković prije tri godine najavio da će “aerodrome prilagoditi naraslim potrebama turističkog razvoja” očekivalo se da će konačno početi proširenje vazdušnih luka iz deponovane dobiti državnog preduzeća Aerodromi od oko 25 miliona eura, kao i od 30 miliona eura kredita od EBRD-a koji je skoro već bio dogovoren. Međutim, godinu i po kasnije predloženo je da se aerodromi daju u dugogodišnji zakup.
Bez obzira na ocjene dijela stručne javnosti da država treba da upravlja tim vrijednim resursom.
Nakon godinu dana pripreme, Vlada je u julu ove godine usvojila koncesioni akt, a javni poziv za pretkvalifikaciju je objavljen 11. oktobra. Vlada očekuje da cijela procedura bude završena do ljeta naredne godine. Glavni uslovi konkursa su investicije od najmanje 80 miliona eura, jednokratna naknada od najmanje 100 miliona i godišnja naknada od 10 odsto profita. Prema analizi iz koncesionog akta, država bi iz ovog posla za 30 godina dobila 300 miliona, a investitor profit od 800 miliona.
Auto-put: Rastu troškovi, kasne radovi
Markovićeva Vlada naslijedila je propuste o poslu vijeka - izgradnji dionice auto-puta Smokovac-Mateševo.
Zbog loše pripreme projekta, ugovora o izgradnji na osnovu idejnog projekta kao i “zaboravljanja” da se u ugovor uvrsti izgradnja petlje Smokovac, vodovodne i elektro mreže, rok za završetak pomjeren je sa 11. maja 2019. na 30. septembar 2020. Prethodna Vlada je ugovor o krediti zaključila u dolarima, pa Markovićev kabinet sada mora da dogovara i plaća osiguranje od valutnog rizika. Vrijednost zaboravljenih radova je već preko 90 miliona eura, a koliko će koštati osiguranje od valutnog rizika biće poznato naredne godine. Prva godišnja rata od 67 miliona eura bez kamate, dolazi na naplatu u 2021. godini. Novi rok za završetak gradnje auto-puta pada tačno pred naredne parlamentarne izbore.
Velike i male elektrane
Od velikih infrastrukturnih objekata Marković je za četvorogodišnji period najavio i početak druge dionice auto-puta Mateševo - Andrijevica, završetak izgradnje podmorskog energetskog kabla sa Italijom, početak gradnje drugog bloka Termoelektrane Pljevlja i hidroelektrana na Morači i Komarnici. Od ovih projekata završen je kabl za Italiju, odustalo se od gradnje drugog bloka TE, početak izgradnje druge dionica auto-puta odložen je za 2023. ako se do tada javni dug spusti ispod 60 odsto BDP-a, elektrane na Morači se sada ne potenciraju, dok je i dalje aktuelna gradnja HE na Komarnici. Umjesto drugog bloka biće urađena ekološka sanacija postojeće TE, uz toplifikaciju Pljevalja.
Ovaj posao vrijedan 54 miliona eura dodijeljen je konzorcijumu u kojem se nalazi kineska kompanije Dec International, kao i crnogorske - BB solar, sina predsjednika države Blaža Đukanovića, Bemax i Permonte. Toplifikacija Pljevalja treba da bude urađena u roku od 12 mjeseci, ekološka sanacije TE do kraja 2021. a sanacije deponije Maljevac do 2023. godine. U protekle tri godine završena je gradnja dva parka vjetroelektrana na Krnovu i na Možuri, a počela gradnja solarne elektrane kod Ulcinja.
Do zaokreta u Vladinoj politici došlo je prije dva mjeseca kada je saopšteno da će pokrenuti postupke sporazumnog raskida ugovora za gradnju malih elektrana na sedam vodotoka. Koliko će iznositi obeštećenje investitorima, koji su bili u raznim fazama priprema za gradnju, nije poznata a ukupne najavljene investicije vrijedne su 44 miliona eura.
Povećano iseljavanje sa sjevera
Premijer Marković je priznao da će jedan od najkompleksnijih izazova u narednom periodu biti politika ravnomjernijeg regionalnog razvoja.
„Prethodna Vlada je značajnu pažnju usmjeravala prema sjevernom regionu, a sjever je uzvratio svojom podrškom razvojnom kursu Vlade, i ta podrška za nas predstavlja posebnu obavezu”, kazao je Marković, obećavajući veliki investicije u ovaj region, ali i navodeći „da i dalje je mnogo prostora za kreativnost koja treba da doprinese povećanju kvaliteta života na sjeveru države”.
Ako bi se uspjeh Vladine regionalne politike mjerio migracijama, onda je ona neuspješna. Iseljavanje iz svih opština na sjeveru, osim Petnjice i Gusinja, je nastavljeno i povećano. Iz Bijelog Polja su se u 2016. odselila 633 stanovnika, a lani je taj broj porastao na 780. Broj iseljavanja iz Rožaja povećano je sa 195 na 304, iz Pljevalja sa 266 na 379, iz Mojkovca sa 104 na 188, Kolašina sa 105 na 142...
Obećana posvećenost mladima, a oni odlaze
„Svakodnevna obaveza i mene kao mandatara, i svih ministara u kabinetu, biće puna posvećenost potrebama i zahtjevima mlade generacije. Želimo da crnogorska mladost vidi jasnu perspektivu da budućnost gradi u svojoj državi, da obnovimo realnu nadu da se obrazovanje isplati, i da samo to, a ne bilo šta drugo, garantuje kvalitetno radno mjesto i siguran i bolji život u Crnoj Gori”, kazao je Marković prije tri godine.
Statistički podaci govore da Vlada nije bila uspješna u zadržavanju mladih. Prema zvaničnim podacima Eurostata, broj iseljenika iz Crne Gore, koji dobijaju boravišnu dozvolu u zemljama EU, raste iz godine u godinu, a najveći rast upravo je imao u protekle tri godine.
Prošle godine je iz Crne Gore na ovaj način otišlo tri hiljade ljudi, što je dvaput više nego 2014. a tri puta više nego 2010. Ukupno za tri godine je otišlo 7,7 hiljada ljudi.
Naredne se očekuje povećanje iseljavanja zbog novog njemačkog Zakona o radu koji omogućava da se i strani državljani zapošljavaju po istim uslovima kao Njemci.
Istraživanje britanske Vestminsterske fondacije pokazalo je da 70 odsto mladih razmišlja da ode iz Crne Gore. Marković nije zabrinut zbog tog podatka, jer je izjavio da to “znači da se otvaraju granice, svijet se otvara, ponude su bolje”.
Ministar sporta i mladih Nikola Janović doveo je u pitanje podatke iz istraživanja, navodeći da se radi samo o percepciji određenog broja ispitanika, te da to nije realna slika
Bonus video:
