PREDSJEDNIK RAE BRANISLAV PRELEVIĆ ZA “VIJESTI”:

Rast cijene struje od 2,7 odsto realan, cijene vode do kraja 2018.

Osnovna cijena prema berzi trebalo bi da bude 43,2 eura/MWh, ali je utvrđena na 40,27 eura zbog zakonskog ograničenja rasta od šest odsto
0 komentar(a)
Branislav Prelević
Branislav Prelević
Ažurirano: 06.01.2018. 07:44h

Cijene električne energije za potrošače u Crnoj Gori zavisiće od berzanskih, ali će Reagulatorna agencija za energetiku (RAE) štititi potrošače od velikog rasta. Nove cijene vode mogu se očekivati krajem 2018. ili početkom 2019. godine, kazao je u intervjuu “Vijestima” predsjednik odbora direktora RAE Branislav Prelević.

Smatrate li realnim povećanje cijena struje od 1. januara od 2,7 odsto, koliko je najavila Elektroprivreda?

Utvrđivanje cijene energije je jasno definasano Zakonom o energetici i ne ostavlja nam mogućnost da cijene komentarišemo kao relne ili nerealne. Agencija je 15. decembra dobila predloženu cijenu od Elektroprivrede u svojstvu snabdjevača. Imali smo mogućnost da se sa tim predlogom složimo ili ne. Kao što znate, nismo reagovali, čime smo iskazali svoju saglasnost na postupak i krajnju cijenu za kWh. Mada način utvrđivanja cijene električne energije može biti komplikovan za širu javnost, upravo zbog njih, odnosno, onih koji žele da saznaju istinu o tom posupku, dozvolite da uđemo malo u detalje.

Za svaku narednu godinu, u ovom slučaju 2018. godinu, cijena se utvrđuje tako što se za svaki septembarski radni dan berze u Budimpešti (HUPEX) u 2017. godini, evidentiraju iznosi fjučersa za narednu 2018. godinu. Prosjek ovih fjučersa koji u konkretnom slučaju iznosi 48,42 eur/MWh predstavlja trzišnu cijenu električne energije. Tako utvrđena tržišna cijena se radi zaštite potrošača ne primjenjuje direktno već se relativizuje tako što se stavi u odnos sa postojećom cijenom koja iznosi 37,99 eur/MWh. Aritmetička sredina ove dvije cijene (43,20), bi trebalo da predstvlja cijenu za 2018. godinu. Međutim, postoji i drugi stepen zaštite potrošača. Zakon kaže da ako na ovaj način formirana cijena prevazilazi šest odsto povećanja u odnosu na postojeću cijenu, primijeniće se ovo ograničenje od šest pa će cijena električne energije koja će se primijeniti od strane snabdjevača u Crnoj Gori iznositi 40,27 eur/MWh umjesto 43,20 kako je prethodno izračunato. Pošto sama energija u ukupnoj tarifi koju plaća potrošač, predstavlja samo dio te tarife (ostatak su prenosna i distributivna mreža, kao i naknade za operatora tržišta i obnovljive izvore energije), to se ovo povećanje od šest odsto odražava na ukupnu tarifu kao povećanje od 2,7 odsto, odnosno, tarifa će se povećati sa 8,44 eura/KWh, na 8,67 eura/KWh bez PDV. Na isti ovaj način je utvrđena cijena za 2017. godinu, samo što je tada ovo rezultiralo blagim smanjenjem cijene.

Ovakva ograničenja će svakako dobro doći za potrošače jer neće plaćati punu tržišnu cijenu za električnu energiju ali će svakako negativno uticati na poslovanje Elektroprivrede koja svoju prozvedenu struju neće moći da valorizuje kao ostali proizvođači koji plasiraju svoju struju na berzi. Dugoročno posmatrano, bitna odstupanja od tržišne cijene u dužem intervalu ne mogu biti dobra za stanje u bilo kojem sektoru.

Kakve su projekcije o kretanju cijena struje na berzi za narednu godinu, može li se očekivati poskupljenje struje u Crnoj Gori i 2019. godine?

Na formiranje cijene električne energije na berzama utiču brojni faktori, uključujući povećanje ili smanjenje proizvodnih kapaciteta, hidrološku situaciju, kretanje cijena drugih energenata, pogotovo nafte sa jedne strane ali i potrošnje, odnosno, potrebe za električnom energijom sa druge strane.

Pojekcije cijena električne energije na berzi se ogledaju u fjučersima. Na osnovu cijena ostvarenih na berzi u toku 2018. godine, biće utvrđen fjučersi za 2019. godinu, pa se pravac kretanja cijena električne energije u Crnoj Gori u 2019. godini može nazirati u drugoj polovini 2018. godine, a preciznije odrediti tek u četvrtom kvartalu 2018. godine. Za domaćinstva i male kupce način utvrđivanja cijene električne energije i ograničenja rasta u 2019. godinu će biti isti kao i u 2018. godini.

Da li kvalitet distributivne mreže odgovara cijeni struje koju plaćaju građani u CG?

Operator distributivnog sistema - CEDIS, dužan je da obezbijedi dugoročnu stabilnost sistema da ispunjava realne zahtjeve za distribucijom električne energije, odnosno, obezbijedi pouzdanu i efikasnu distribuciju. Iz vašeg pitanja bi se moglo zaključiti da potrošači plaćaju visoke cijene za distributnu mrežu. Treba da objektivno ocijenimo što nam to CEDIS pruža sa jedne strane i kolika cijena te usluge. U cilju poboljšanja nivoa kvaliteta, Agencija je polovinom 2017. godine utvrdila Pravila o minimumu kvaliteta isporuke i snabdijevanja električnom energijom, koja uključuju i minimum kvaliteta usluga pruženih od strane CEDIS-a. Primjenom ovih pravila u kombinaciji sa pravilima o funkcionisanju distributivnog sistema, CEDIS je obavezan da obezbijedi isporuku električne energije krajnjem korisniku poštujuči standarde koji se odnose na blagovremeno obavještavanje kupaca o prekidu u napajanju, ponovno uspostavljanja u napajanju, period za priključenje, kontrolu ispravnosti mjernog mjesta, ali i otklanjanje odstupanja napona. Ista pravila predviđaju primjenu finansijskih kompenzaciju za slučajeve kada minimum kvaliteta usluge nije ispunjen od strane energetskog subjekta od avgusta 2019. godine.

Sa druge strane, cijene njihove usluge je značajno ispod evropskog prosjeka. Činjenica je da se u taj sistem zadnjih godina dosta ulaže kao i to da se u narednim godinama očekuju značajne investicije, što implicira i bolji kvalitet usluge koji po mom mišljenju neće rezultirati bitnim povećanjem cijene.

Za optimizaciji distributivne mreže postoji još dosta prostora kojeg Agencija postpeno ali sigurno otvara. Jedna od takvih mjera je i uključivanje obračuna ugovorenih snaga za potrošače kod kojih se snaga mjeri. Primjena ovog segmenta naših metodologija je bila privremeno odložena u 2017. zbog nespremnosti ove kategorije potrošača da sarađuju, ali već od 1. januara 2018. metodologija je već u primjeni i od ove mjere očekujem bitnu optimizaciju i brzo vidljive rezultate.

Koliki su sada gubici električne energije u distributivnoj i prenosnoj mreži, a koliko RAE od toga prihvata kao opravdan u kalkulaciji cijena? Da li će RAE u narednom periodu smanjivati prihvatani procenat gubitaka električne energije u mreži?

Gubici usljed distribucije električne energije su u 2016. godini iznosili 15,62 odsto. Već ovdje primijećujemo bitan pomak u odnosu na gubitke u ranijem periodu. Da podsjetim da su gubici u 2012. godini iznosili 20,84 odsto, dok su za 11 mjeseci 2017. godine iznosili 14,73%.

Stepen gubitaka koji je ukalkulisan u cijenu za krajnje kupce iznosi 8,64 odsto. Kako troškovi razlike u ostvarenim i odobrenim gubicima nijesu priznati od strane Agencije kao dozvoljeni prihod, ovaj trošak pada isključivo na teret CEDIS, ne opterećujući krajnje kupce. Za regulatorni period 2017-2019. godina predviđeno je dalje spuštanje odobrenih gubitaka na 8,43 odsto što je utvrđeno na osnovu studije gubitaka.

Što se tiče prenosnog sistema - CGES, na osnovu studije gubitaka u prenosnom sistemu, utvrđena je stopa gubitaka u iznosu od 3,73% za regulatorni period 2017-2019. godine.

Agencija će u narednom periodu nastaviti da, prvenstveno kroz odobravanje razvojnih i investicionih planova i utvrđivanje regulatrono dozvoljenog prihoda i cijena doprinese optimizaciji stepena gubitaka na prenosnom i distributivnom sistemu.

RAE će od 2018. regulisati i cijene vode. Kada će metodologija biti završena?

Tako je, već smo počeli sa radom na metodologiji kojom bi se odredili prihodi vodovodnim kompanijama, ujedno izvršila alokacija tako definisanog prihoda prema potrošačima i tako bi konačno došli do cijene usluge, odnosno, cijene vode po metru kubnom.

Izrada metodologije za određivanje navedenih cijena je u toku, mada smo do sada više vremena posvetili analizi postojećeg stanja i prikupljanju podataka. Posebna služba za vodu u okviru Agencije je tek ovih dana kompletirana tako da pravi rad sa stranim konsultantima očekujemo u naredna dva do tri mjeseca. Imajući u vidu da je ovo jedan vrlo složen proces, koji zahtijeva duboku analizu svih pokazatelja rada vodovodnih preduzeća, radi pravilnog određivanja metode regulacije i stvaranja uslova da preduzeća mogu da pokriju troškove iz cijene usluge, a da, sa druge strane, potrošači tu cijenu mogu da plate - nezahvalno je određivati rok do kada će metodologija biti završena, tim prije što nam je kvalitet samog rješenja presudan. Ovim se i ostvaruje jedan od ciljeva regulacije - ravnoteža interesa korisnika i vodovodnih preduzeća.

Istovremeno, Agencija sagledava elemente za koje je Zakonom o komunalnim djelatnostima utvrđeno da čine strukturu cijena usluge i preispituje da li su pravilno određeni ili će biti potrebna intervencija u samom zakonu. U međuvremenu, vršimo analizu dokumentacije poslovanja vodovodnih preduzeća, prvenstveno finansijskih pokazatelja njihovog rada.

Svako rješenje koje se primjeni u ekonomskoj regulaciji vodosnabdijevanja i odvođenja i prečišćavanja otpadnih voda zahtjieva uspostavljanje realnih cijena vodnih usluga koje treba da osiguraju pokrivanje realnih ostvarenih troškova.

Naravno, nakon utvrđivanja predloga metodologije, sprovešće se javna rasprava i upoznavanje svih zainteresovanih strana sa sadržinom metodologije, prvenstveno vodovodnih preduzeća i potrošača, tako da i tu, u interesu transparentnosti i kvaliteta, Agencija očekuje i određene korisne predloge.

Kada se mogu očekivati nove cijene vode?

Nakon donošenja metodologije, slijedi period implementacije. Vodovodna preduzeća će na osnovu metodologije utvrditi predlog cijena vode koji moraju dostaviti na saglasnost Agenciji. Da li će to biti krajem 2018. godine ili u 2019. godini, manje je važno, koliko je važno da svi akteri u ovom procesu budu spremni.

S obzirom da cijene vode variraju od opštine do opštine, da li će u nekim opštinama RAE spustiti cijene vode? Očekujete li probleme sa opštinama zbog toga?

Odgovoriću sa najboljom namjerom- nekako mi se čini da vaše drugo pitanje insinuira moj potvrdan odgovor na prvo, međutim, neću se složiti sa vama. Naime, do utvrđivanja konačnog teksta metodologije nezahvalno je licitirati sa potvrdnim ili negativnim odgovorom na pitanje smanjenja ili povećanja cijena vode. Mi to u ovom trenutku stvarno ne znamo i uopšte nismo opterećeni cijenom. Regulator u ovom postupku ne smije biti vođen partikularnim interesima gdje imate unaprijed poželjne cijene. Takav pristup bi unaprijed bio osuđen na propast. Dobro odabrana metodologija, koja poštuje sve regulatorne principe će po definiciji dati adekvatne cijene.

Ekonomska regulacija mrežnih kompanija ili djelatnosti je nauka. Ona ima svoje principe, zakonitosti, mehanizme koje morate poštovati. Upravo zbog toga se toliko insistira na nezavisnosti regulatora. Mi sa svojom nezavisnošću i ekspertskim znanjem do sad nismo imali problema.

Postali posmatrač u ACER-u, za regulaciju tržišta se primjenjuju pravila EU

Što za RAE znači dodjeljivanje posmatračke pozicije u ACER?

Da bi se razumjela važnost dobijanja statusa posmatrača u ACER-u, potrebno je naglasiti o kakvoj se instituciji radi. Slikovito rečeno, ACER je prva evropska liga regulatora. Naime, ACER je osnovan da koordinira saradnju između regulatornih tijela Evropske unije, da nadgleda unutrašnja tržišta, razvija okvirne smjernice za sve nove inicijative te da olakša ujednačenu primjenu zakona na unutrašnjem tržištu električne energije i gasa širom Evropske unije. Članovi ACER su regulatori iz Evropske unije. Pravo pristupa radnim tijelima ACER mogu steći i regulatori iz takozvanih trećih zemalja ali tek nakon ispunjenja niza uslova koji na nivou sektora moraju biti ispunjeni. Ocjena ispunjenosti uslova RAE je cijenjena prvo od strane Energetske zajednice, kao institucije kojoj pripadaju regulatori van Evropske unije, a zatim i od strane ACER. Zadovoljstvo potpisivanja Sporazuma je time veće jer je RAE jedini regulator kojem je dozvoljen pristup i rad u radnim tijelima ACER-a da prethodno njegova matična zemlja nije postala članicom EU.

Za svakog novog investitora u sektoru energetike, naš novostečeni status u ACER-u je informacija koja znači da je došao u zemlju u kojoj se u sektoru energetike primjenjuju zakoni i principi Evropske unije. Ovo je veliko priznanje za RAE i za crnogorski energetski sektor. Plod je napornog rada, stečenog iskustva i visokog stepena profesionalizma koji se gaji u našoj Agenciji već godinama. Naravno, u ACER-u nas čeka mnogo posla i novih obaveza, ali već odavno nas ovakvi izazovi samo dodatno inspirišu.

Zakon ne predviđa da se gubici u vodovodnoj mreži ukalkulišu u cijenu, ali će sve analizirati

U nekim opštinama gubici vode u vodovodnoj mreži iznose do 60 i 70 odsto. Da li će ti gubici učestvovati u cijeni vode?

Smanjenje gubitaka je dugoročan proces koji zahtijeva detaljnu analizu svakog sistema pojedinačno. Nema samo Crna Gora probleme sa visokim gubicima. Gubici vode su izražen problem i u drugim državama, kako u regionu tako i šire. Primjera radi, gubici vode u Hrvatskoj iznose 49 odsto, Makedoniji 63 odsto, Bugarskoj 60 odsto, Albaniji 67 odsto, Rumuniji 45 odsto. Trenutno zakonsko rješenje ne predviđa gubitke kao sastavni dio metodologije, ali se ni ta opcija ne treba isključiti tokom analize svih elemenata koji trebaju da čine cijenu vode. Takođe, jedna od opcija koju razmatramo je i kreiranje podsticaja za vodovodna preduzeća koja smanjuju gubitke.

Koliki će gubici biti prihvatljivi za RAE?

Postojanje gubitaka u sistemu vodosnabdijevanja je neizbježno. Razlozi za postojanje velikih gubitaka su različiti i potrebno je da identifikujemo u kojem obimu su posljedica tehničkog stanja mreža, a koji dio se odnosi na neidentifikovane i neregistrovane priključke. Za rješavanje problema gubitaka, odnosno njihovog smanjenja, neophodno je utvrditi stvarno stanje i prave razloge koji su uslovili visinu gubitaka u sistemu, i u zavisnosti od utvrđenog stanja planirati mjere i dinamiku za smanjenje stope gubitaka. Za poboljšanje stanja postojećih mreža i za povećanje kapaciteta su potrebne nove investicije a za otkrivanje i legalizaciju nelegalnih priključaka snažna akcija vodovodnih preduzeća koju mora da prati opšti konsenzus u društvu. Nelegalni priključak je samo fino upakovan termin za pojavu koja se preciznije naziva krađom ili otimanjem. Ako problem gubitaka na mreži ostavimo samo na teret vodovodnih kompanija, nikad ga nećemo riješiti. Stvari moramo nazvati pravim imenom ako želimo da se suočimo sa problemom. Stoga, neizostavni dio ovog i dugotrajnog i zahtjevnog procesa biće i monitoring preduzetih, odnosno ostvarenih mjera od strane vodovodnih preduzeća, kao i upoređivanja podataka o gubicima sa drugim sličnim vodovodnim sistemima.