Rušenje BDP-a ili struja skuplja do 100 odsto

Ukoliko bi EPCG nastavila da snabdijeva KAP strujom po sadašnjim cijenama, imala bi gubitak i do 70 miliona eura, što bi značilo povećanje cijene ostalim potrošačima. U slučaju gašenja, BDP bi mogao pasti za dva do tri odsto

38787 pregleda 93 komentar(a)
Nema jednostavnih rješenja: gašenje i dalje opcija -, Foto: SAVO PRELEVIC
Nema jednostavnih rješenja: gašenje i dalje opcija -, Foto: SAVO PRELEVIC

Ukoliko bi Elektroprivreda naredne godine nastavila da prodaje struju Unipromu za Kombinat aluminijuma po cijeni od 45 eura za megavat i naredne godine, mogla bi da ima gubitke od 50 do 70 miliona eura u zavisnosti od kretanja cijena na međunarodnom tržištu, koje sada iznose od 150 do 250 eura za megavat, pokazuje nezvanična procjena iz EPCG.

Da bi EPCG nadoknadila ove gubitke, prema istom izvoru, morala bi građanima i ostaloj privredi povećati cijene za 50 do 100 odsto, što su neke susjedne zemlje već najavile.

S druge strane, ukoliko bi KAP bio ugašen do Nove godine, kada mu ističe postojeći ugovor o kupovini struje od EPCG, bez posla bi direktno ostalo 500 radnika a zbog smanjenja izvoza i privredne aktivnosti ukupnog lanca povezanog sa ovom fabrikom, brutodruštveni proizvod (BDP) Crne Gore mogao bi imati pad za dva to tri odsto. To znači da bi bila izgubljena polovina planiranog rasta ekonomije od šest odsto, koliko je očekivala Vlada u narednoj godini. Sve to bi poremetilo ekonomske planove Vlade, kao i program “Evropa sad”.

Za proizvodnju jedne tone aluminijuma KAP, prema podacima “Vijesti”, troši oko 15 megavata, odnosno po sadašnjoj cijeni 45 eura plus PDV i ostalo, taj trošak po toni iznosi oko 800 eura. Ukoliko bi osnovna cijena bila 120 eura za megavat, koliko sada EPCG najniže nudi, ukupan trošak za struju po jednoj toni prešao bi dvije hiljade eura. Sa svim ostalim troškovima to je značajno preko 3.000 eura koliko sada iznosi prodajna cijena tone aluminijuma. To znači i da je Uniprom proteklih mjeseci, od kada raste cijena aluminijuma, imao značajan profit, ali i da bi naredne godine po novoj cijeni bio u velikom gubitku.

Za funkcionisanje KAP-a potreban je i dugoročni ugovor, ali je dodatni problem što naredne godine počinje ekološka rekonstrukcije TE Pljevlja, najvećeg domaćeg proizvođača, u kojoj prema najavama ona neće raditi šest do devet mjeseci. Tada će EPCG morati da uvozi polovinu svojih potreba za električnom energijom što je već veliki gubitak u najavi i kada ne bi mogla još i da snabdijeva KAP po povoljnim cijenama.

O kakvom je problemu riječ govori i podatak da je EPCG na kraju juna imala neto profit od 17 miliona za šest mjeseci, ali da se tokom ljeta zbog suše, slabog rada hidroelektrana i potrebe za uvozom struje po visokim cijenama, ta dobit u potpunosti istopila do kraja septembra jer nisu povećavali cijenu struje za potrošače.

Do kada će trajati visoke cijene električne energije na evropskom kontinentu teško je reći jer to najviše zavisi od energetsko-političke krize između EU i Rusije. Mnoge zemlje EU su proteklih godine svoje termoelektrane na ugalj zamijenili elektranama na nešto čistiji gas, ali je ove godine Rusija, kao najveći proizvođač, ograničila isporuke i povećala cijene tog energenta. Dodatni uticaj imala je i ovogodišnja suša zbog čega je značajno smanjena proizvodnja iz hidroelektrana.

Nakon što su juče “Vijesti” objavile tekst da je uprava Uniproma, kompanije biznismena Veselina Pejovića koja je od avgusta i vlasnik fabrike nakon zaključenja stečaja, obavijestila radnike da će 15. decembra početi plansko gašenje ćelija u Elektrolizi, odnosno postepenog prestanka proizvodnje zbog najave više cijene struje od 1. januara, predstavnici Uniproma i EPCG su razmijenili više međusobnih reagovanja.

Iz EPCG su naveli da oni sa Unipromom imaju ugovoru o kupoprodaji električne energije, a ne ugovoru o snabdijevanju električnom energijom kakav imamo sa Željezarom i Željezicom, zbog čega su i cijene različite, kao i da sličnu količinu električne energiju isporučuje i kompanijama CEDIS i CGES, za gubitke, i to po tržišnoj cijeni, čak i tokom 2021. godine.

“EPCG obavlja posao od javnog interesa. Ona proizvodi i snabdijeva električnom energijom sva domaćinstva i privredu naše države. Da bi odgovorila svom zadatku, sigurnoj i stabilnoj isporuci električnične energije stanovništvu i državi, EPCG mora stabilno i sigurno poslovati. To je naš osnovni cilj. Nemoguće je ostvariti taj cilj ukoliko se električna energija kupuje po, primjera radi, cijeni od 150 EUR/MWh, a zatim prodaje nekom privrednom subjektu po cijeni od 45 EUR/MWh. Ko će, u tom slučaju, da snosi odgovornost za posljedice do kojih dovodi tako drastična razlika u cijeni? EPCG je, u ovako delikatnoj situaciji, u poziciji da bira između povećanja cijena za isporuku električne energije Unipromu ili povećanja cijena za građane/domaćinstva. Mi smo odlučili da poštedimo domaćinstva i tržišnim uslovima prilagodimo cijenu za one privredne subjekte koji zarađuju i ostvaruju ekstraprofit pod sadašnjim uslovima. Takav privredni subjekt je, upravo Uniprom”, saopštili su iz EPCG.

Navode i da neće dozvoliti da građani Crne Gore snose ozbiljne finansijske posljedice, a sve kako bi jedan čovjek ili jedna firma ostvarivala ekstraprofit.

Oni su prethodno ponudili da se nova cijena usaglasi na sastanku dviju kompanija, ali da Uniprom ne prihvata poziv.

”EPCG je ponudila ostvarene tržišne mjesečne cijene elektične energije na referentoj berzi, a ne dnevne koje su veće, ali uz popust od 15 odsto i još dodatih 5 odsto za redovnost u isplati faktura. Svjesni enormno velikih tržišnih cijena energije, upravo smo predložili da fakture budu na mjesečnom nivo, uz očekivanje da će u narednom periodu doći do stabilizacije tržišta elektične energije”, naveli su iz EPCG.

Iz Uniproma su ponovili da oni ne mogu plaćati struju skuplju od 45 eura po megavatu, i naveli da su prošle godine plaćali struju po istoj cijeni iako je na međunarodnoj berzi ona iznosila 35 eura, kao i da je tada EPCG na tome ostvarila profit od 5,7 miliona.

Oni navode i da je postojeći ugovor trebalo po automatizmu da se nastavi i u 2022. godini po istim uslovima i da EPCG sada “izmišlja okolnosti koje su nastale na tržištu” uz “nepoštovanje elementarnih tržišnih i etičkih pravila poslovanja”.

Radnici odbijaju da učestvuju u planskom gašenju

Grupa radnika KAP-a juče je saopštila da su “neprijatno iznenađeni” odnosom EPCG i nadležnih ministarstava prema toj fabrici.

”Ukoliko rukovodstvo EPCG i Uniproma ne postignu dogovor oko cijene električne energije, mi nećemo učestvovati u planskom gašenju KAP-a, što znači da se KAP može ugasiti jedino havarijski uz posljedice koje takav potez povlači”, navedeno je u njihovom saopštenju.

Programsko gašenje ćelija znači da se tečni aluminijum iz njih postepeno izliva, kako bi se nekada mogle ponovo upotrebljavati. Havarijsko gašenje znači isključenje struje ćelijama pri čemu se aluminijum ohladi i otvrdne, pa je potrebna potpuna rekonstrukcija ćelija da bi se mogle ponovo upotrijebiti.

Kombinat aluminijuma u Mostaru je prije dvije godine ugašen havarijski zbog duga za struju.

Ova grupa radnika KAP-a navodi da su od menadžmenta dobili informaciju da je prije završetka stečaja u KAP-u upućen poziv nadležnim ministarstvima, predsjedniku Vlade i menadžmentu EPCG za dogovor, ali da se nije odazvao niko od nadležnih.

Kratkoročno i dugoročno rješenje

I pored teških riječi razmijenjenih juče između EPCG i Uniproma, prema informacijama “Vijesti”, mogući dogovor bi bio da se nastavi prodaja struje Unipromu po sadašnjim ili tek nešto većim cijenama za narednih nekoliko mjeseci u kojima bi se vidjelo kako će se kretati cijene na međunarodnim berzama.

Ako ne bude naznaka smanjivanja cijena električne energije, plansko gašenje KAP-a bi bilo jedino rješenje.

Dugoročno rješenje za proizvodnju aluminijuma vezano je za istraživanje nafte i gasa u crnogorskom podmorju ili izgradnju gasovoda do Crne Gore. Energetskim planom je u tom slučaju na području KAP-a predviđena gradnja velike elektrane na gas.

Ukoliko bi rezultati istraživanja, koji se očekuju do kraja godine ili najkasnije u januaru, pokazali da u podmorju ima komercijalnih rezervi gasa, već bi se moglo krenuti u taj projekat, koji bi mogao trajati tri do četiri godine a do tada bi KAP bio rekonstruisan u modernu fabriku koja bi bila manji zagađivač i trošila manje struje za proizvodnju tone aluminijuma.

Uniprom ne bi bio u gubitku jer bi troškove mogao nadoknaditi prodajom zastarjelih postrojenja u staro gvožđe, kao i viška zemljišta u biznis zoni za druge komercijalne svrhe.

Bonus video: