Da radi na crno, ne bi prijavilo 65 odsto građana, da nije dobilo fiskalni račun 77 odsto građana, a 64 odsto ga ne bi ni tražilo kada ga ne dobije, pokazuje istraživanje o obimu i strukturi sive ekonomije u Crnoj Gori, koje je za potrebe Ministarstva finansija sprovela agencija IPSOS.
Ovo pokazuje da su građani Crne Gore vrlo tolerantni prema sivoj ekonomiji, koja je rak rana svakog društva, koja uništava javne finansije i uzrok je slabog razvoja društva, niskog standarda života i dugoročnog siromaštva.
Siva ekonomija koja se, prema ovoj metodologiji, odnosi samo na neprijavljeni prihod registrovanih preduzeća i isplatu zarada ili dijela zarada bez obračuna poreza i doprinosa u 2022. godine vrijedi 20,6 odsto procijenjenog bruto domaćeg proizvoda (BDP). Kako je vrijednost BDP-a 5,3 milijarde eura, iznos ove sive ekonomije vrijedi 1,1 milijardu eura godišnje. Toliko novca bi, prema procjeni iz 2019. godine, bilo potrebno za završetak auto-puta od Mateševa do granice sa Srbijom.
Prema ovoj metodologiji veći obim sive ekonomije nego Crna Gora imaju Rusija, Ukrajina, Kirgistan, Moldavija, Kosovo i Rumunija. U istraživanju po istoj metodologiji iz 2014. godine, procjena sive ekonomije u Crnoj Gori je iznosila 24,5 odsto BDP-a.
Niža siva ekonomija, bolji standard
Prema drugoj metodologiji MIMIC, koju primjenjuje Međunarodni monetarni fond (MMF), iz 2019. godine, obim sive ekonomije u Crnoj Gori vrijedio je 38 odsto BDP-a, što bi iznosilo oko 1,7 milijardi eura godišnje. Toliko bi vrijedila izgradnja dionica auto-puta od Mateševa do Srbije i od Smokovca do Đurmana. MIMIC metoda, pored sive ekonomije u formalnom sektoru (registrovana preduzeća), obuhvata i sivu ekonomiju kod neregistrovanog sektora. Prema ovoj metodi veću sivu ekonomiju od Crne Gore imaju samo Kosovo i Sjeverna Makedonija.
Najnižu sivu ekonomiju ispod deset odsto imaju Luksemburg, Švajcarska i Austrija.
Kada se podaci o učešću sive ekonomije po državama uporede s podacima Eurostata u kupovnoj moći stanovnika, jasno se vidi da u državama s većim procentom sive ekonomije građani imaju nižu kupovnu moć, odnosno loš standard života. Tako se Crna Gora s ostalim zemljama regije nalazi na samom dnu liste po kupovnoj moći sa 47 odsto prosjeka standarda EU, dok je standard građana Luksemburga 277 odsto iznad prosjeka EU.
”Prema rezultatima Ankete o uslovima rada zaposlenih u Crnoj Gori, svaki četvrti zaposleni (26,4%) je radio ili bez plaćenih poreza i doprinosa ili sa djelimično plaćenim porezima i doprinosima. Naime, 15,7% zaposlenih u Crnoj Gori je radilo u neregistrovanim preduzećima ili u registrovanim preduzećima, ali bez ugovora i bez plaćenih pripadajućih poreza i doprinosa za socijalno osiguranje. Pored toga, još 10,8% zaposlenih je imalo ugovor, ali su porezi i doprinosi uplaćivani samo na dio zarade, a ostatak zarade su dobijali u gotovini bez plaćanja poreza i doprinosa”, navedeno je u istraživanju IPSOS-a.
U odnosu na 2014. godinu došlo je do značajnog smanjenja udjela zaposlenih koji su radili bez plaćenih poreza i doprinosa, sa 22,3% na 15,7%, dok je udio zaposlenih koji primaju dio zarade u gotovini bez plaćanja poreza i doprinosa na taj dio zarade ostao na istom nivou.
Rad na crno za većinu nije dobrovoljan
Podaci iz istraživanja pokazuju da legalno zaposleni radnici, kojima se na cijeli iznos zarade obračunavaju porezi i doprinosi, imaju za 4,3 odsto manju zaradu od onih koji rade na crno i kojima se uopšte ne uplaćuju porezi i doprinosi. Legalni radnici imaju i za 21,3 odsto nižu zaradu od onih kojima se djelimično uplaćuju porezi i doprinosi. Autori istraživanja navode da ove podatke treba uzeti s rezervom zbog malog broja odgovora anketiranih.
”Približno trećina zarade zaposlenih kojima se djelimično uplaćuju porezi i doprinosi se isplaćuje u gotovini (37,1%), i ona iznosi u prosjeku 251 euro, dok se na oko dvije trećine zarade uplaćuju porezi i doprinosi. To znači da se porezi i doprinosi uplaćuju na iznos koji je približan minimalnoj zaradi”, navedeno je u istraživanju.
Prema ovim podacima najveću sklonost neformalnom zapošljavanju (radu “na crno”) imaju mlade osobe uzrasta do 24 godine, zatim osobe s osnovnim obrazovanjem, samozaposleni, osobe s prethodnim radnim iskustvom kao neformalno zaposleni, radnici u poljoprivredi, građevinarstvu i ugostiteljstvu,...
”Kada se analiza proširi i na zaposlene koji djelimično plaćaju poreze i doprinose, muškarci imaju manju vjerovatnoću da rade kao neformalno zaposleni, kao i zaposleni u južnom regionu Crne Gore. Rezultati ekonometrijske analize ukazuju nosiocima ekonomske politike na potrebu formulacije različitih pristupa u smanjenju zaposlenih koji ne plaćaju poreze i doprinose i zaposlenih koji djelimično plaćaju poreze i doprinose. Neformalna zaposlenost (rad “na crno”) za mnoge nije dobrovoljan izbor već jedina moguća opcija. Neformalno zaposleni uslove rada u Crnoj Gori ocjenjuju kao nepovoljnije u odnosu na formalno zaposlene i to je najviše izraženo kod zaposlenih kojima se uopšte ne uplaćuju porezi i doprinosi”, navedeno je u istraživanju IPSOS-a.
Mnogi decenijama rade bez doprinosa
Čak četiri od pet zaposlenih “na crno” (80 odsto) prije bi izabralo posao koji nudi manju zaradu, ali uz uplaćivanje punih poreza i doprinosa.
”Za neformalnu zaposlenost nijesu karakteristični samo privremeni poslovi, jer među onima koji rade na taj način čak 31 odsto taj posao obavlja duže od 10 godina, što će za posljedicu imati znatno niže penzije i prihode u starosti. Uvjerenje da poslodavci pribjegavaju neformalnom poslovanju kako bi opstali na tržištu i bili konkurentni je rasprostranjeno. Takva relativizacija može imati štetne posljedice jer neformalno zaposleni na taj način opravdavaju svoju poziciju, pri tome, uplašeni od gubitka posla, uz malo poznatih pozitivnih primjera da će država stati na njihovu stranu, odustaju od prijavljivanja i obraćanja institucijama da kazne njihove poslodavce. S ovim u vezi, čak petina zaposlenih građana (20 odsto) dijeli mišljenje da država namjerno ne čini ništa kada je riječ o borbi protiv neformalnog zapošljavanja i da poslodavci imaju prećutno odobrenje da neformalno zapošljavaju radnike (22%)”, navedeno je u istraživanju.
Mjere za suzbijanje sive ekonomije iz 2017. nisu primjenjivane
Akcionim planom za borbu protiv sive ekonomije, koji je Vlada usvojila 2017. godine, bile su predviđene kako represivne, preventivne, tako i podsticajne mjere, a naglasak je prije svega bio na mjerama koje su se ticale otkrivanja i kažnjavanja.
U istraživanju se sada navodi da stimulativne mjere, smanjenje dažbina na zarade, nijesu bile dovoljno operacionalizovane, zbog čega je njihova implementacija izostala sve do ove godine, kada je uveden neoporezivi dio zarade i ukinut doprinos za zdravstveno osiguranje. Od restriktivnih mjera bila je predložena funkcionalna analiza rada i učinaka inspekcija bitnih za suzbijanje sive ekonomije.
”Taj korak je neophodan kako bi se sagledali kapaciteti, potrebni resursi i izvršila optimizacija rada relevantnih inspekcija. Prateći korak je analiza i usklađivanje kaznenih odredbi (novčanih kazni, zabrane poslovanja i prekršajnih pravila) i diskrecionih prava inspekcija u kontekstu sive ekonomije. Time bi se osigurala ujednačena primjena i pronalaženje adekvatnog balansa u kaznenoj politici”, navedeno je u istraživanju.
Treći korak se, kako je navedeno, odnosi na preporuke koje se tiču Zakona o inspekcijskom nadzoru - uvođenje kontrolnih lista i omogućavanje uviđaja u stambenim objektima, čime bi bio omogućen efikasniji inspekcijski nadzor.
Predložen je i niz drugih mjera, kao što je slanje pisama kojim bi se rizični subjekti obavještavali o posljedicama neformalnog poslovanja, kao i uključivanje zabilježbi o licima kojima su izrečene sankcije.
”Neke druge preporuke, poput učestalijih rotacija ili primjene sporazuma o priznanju za inspekcije Sektora za zaštitu tržišta i ekonomije Uprave za inspekcijske poslove i Sektora za operativu u oblasti inspekcijskog nadzora Uprave prihoda i carina mogu dodatno poboljšati performanse u domenu inspekcijskog nadzora, odnosno otkrivanja i kažnjavanja”, navedeno je u izvještaju.
Predložen je niz preventivnih mjera usmjerenih na sprečavanje novog ulaska u sivu ekonomiju, a obuhvataju smanjenje regulatornog opterećenja i pojednostavljenje radnog angažovanja u domenu određenih poslova u okviru domaćinstava. Predviđen je i set mjera koje su u vezi sa sivom ekonomijom i specifičnih aspekata poreske evazije poput obračuna poreskog jaza, kao i regulisanja pitanja transfernih cijena.
Račun traže iz ličnih razloga, a ne zbog države
Čak 70 odsto zaposlenih građana navodi da su kupovali robu ili dobijali usluge na crno, odnosno kod neregistrovanih poslovnih subjekata, iako je iznos novca koji potroše na mjesečnom nivou kod većine bio niži u poređenju s registrovanim preduzećima.
”Finansije za većinu građana predstavljaju ključni faktor opredjeljenja za kupovinu proizvoda od strane neregistrovanih lica/preduzeća, navodeći da su kod njih proizvodi jeftiniji. S druge strane, tri četvrtine zaposlenih navodi da prilikom kupovine uvijek ili često dobijaju fiskalne račune (75%). Sličan udio ipak ne bi prijavio prodajno mjesto koje nije izdalo fiskalni račun (77%), a dvije trećine ne zatraži fiskalni račun u slučaju da im isti nije izdat pri kupovini (64%). Razlozi za traženje fiskalnog računa prevashodno su lične prirode i ni na koji način nijesu povezani s fiskalnim funkcionisanjem države Crne Gore u smislu plaćanja poreza i drugih javnih dažbina, borbe sa sivom ekonomijom i sl., što bi u praksi značilo redovniji i uredniji priliv sredstava u državni budžet”, navedeno je u izvještaju.
Većina onih koji rade u sivoj zoni posluje s profitom
Velika većina preduzeća koja je u istraživanju navela da dio poslovanja obavlja u sivoj zoni je u prethodnoj godini ostvarila dobit (63%).
”Čak dva od pet preduzeća koja neformalno posluju navodi da je ukupan prihod od prodaje robe i usluga koje je preduzeće ostvarilo u 2021. godini porastao u poređenju sa 2020. godinom. Ne treba zanemariti ni podatak da 20% preduzeća koja neformalno posluju smatraju da je njihovo preduzeće uspješnije od drugih ili jedno od najuspješnijih preduzeća u svojoj djelatnosti, iako je ovaj procenat veći među preduzećima koja navode da u potpunosti posluju u formalnoj zoni (28%). Upravo ova grupa preduzeća može predstavljati interesantnu grupu na koju treba usmjeriti buduće mjere namijenjene suzbijanju neformalnog poslovanja u Crnoj Gori”, navedeno je Istraživanju.
Prema dosadašnjoj percepciji, razlog za “držanje radnika na crno” bio je i slabiji rezultat poslovanja tog preduzeća.
Šta je rješenje, ne zna 40 odsto poslodavaca
Visok procenat predstavnika privrednog sektora (40 odsto) ne zna da navede šta bi bila najbolja stimulativna mjera za legalizaciju cijelokupnog njihovog poslovanja ili njima sličnog preduzeća, odnosno smanjenje sive ekonomije.
”Svaki peti navodi smanjenje poreza i doprinosa. Manje od 10 odsto kao mjeru podsticaja izdvaja bolju kontrolu rada preduzeća, odnosno kaznenu politiku. Iako najveći udio smatra da visina kazni treba da ostane kakva jeste (40%), više od četvrtine predstavnika preduzeća smatra da bi postojeće kazne za različite vidove neformalnog poslovanja trebalo povećati (29%). Oko dvije trećine privrednika podržava ideju uvođenja fleksibilnijih oblika zapošljavanja u cilju smanjenja obima neformalnog zapošljavanja, mada polovina njenih zagovornika nije u stanju da precizira date alternativne oblike. Najčešće navođeni su probni rad/prijavljivanje na manji broj sati/povremeni i privremeni rad, a potom pojednostavljene procedure u vezi sa zapošljavanjem stranaca”, navedeno je u izvještaju.
Bonus video:
