Lanci i katanci, prazne proizvodne hale, radnici na krovu umjesto na radnim mjestima, jedna tabla manje sa natpisom naziva firme - tako danas izgleda nikšićka Željezara, nekada privredni gigant, a sada preduzeće od koga, izgleda, mnogi dižu ruke. Ne i radnici, jer je njima Željezara sve - drugi dom, kora hljeba, egzistencija. Zbog toga su i odlučni da brane svoju koru hljeba s krova fabrike, ili ispred Vlade, gdje dio njih ide danas.
”Na zboru radnika donijeli smo odluku da nas tridesetak ide za Podgoricu i traži sastanak i prijem kod premijera Dritana Abazovića, dok će ostali ostati na krovu. Iz Podgorice se nećemo vraćati dok ne dobijemo čvrste garancije da će ova situacija u Željezari biti riješena”, kazao je “Vijestima” juče predsjednik sindikata Željazere “Tosčelik”, Ivan Vujović.
U medijima je procurio investicioni ugovor koji su Vlada, na čijem čelu je bio Igor Lukšić i vlasnik turskog Tosjali holdinga Fuat Tosjeli potpisali 12. juna 2012. godine. U njemu stoji ono na šta su radnici godinama upozoravali - neispunjena obećanja “teška” 35 miliona eura ulaganja, 550 radnih mjesta i godišnje proizvodnje od 400 hiljada tona legura i kvalitetnog čelika.
”Danas imamo situaciju da nemamo zaposlenih u Željezari, da je ugašena proizvodnja prije 16-17 mjeseci i da je Željezara došla do rezanja. To je upravo poenta i poruka priče kako su Turci rukovodili ovom fabrikom deset godina. Što se tiče investicija od 35 miliona eura važno je pomenuti da su oni uništili pogon konti liva, a valjaonice, u koje je trebalo da ulože 15 miliona, su bukvalno uništene. Ostala je samo mehanika. To dovoljno govori o njihovim investicijama”, kazao je Vujović.
Dok se ekipa “Vijesti” pela stepenicama koje vode do krova upravne zgrade, sa zida su nas “pratila” nasmijana lica bivšeg premijera Lukšića i vlasnika Tosjali holdinga, ali i lanci i katanci na vratima kancelarija.
”Ovi lanci i okovi najbolje pokazuju kako smo se mi osjećali deset godina. Prije deset dana smo se oslobodili tih okova i sigurno da više nećemo dozvoliti da nas iko ‘okuje’ kao što su nas ‘okovali’ Turci. Pozivamo Vladu da napokon riješi ovu situaciju. Znamo da ova Vlada koja je u tehničkom mandatu, nije kriva za ovu situaciju već tadašnja vlada na čijem je čelu bio Igor Lukšić. Znamo ko je bio glavni u toj priči - to je predsjednik države Milo Đukanović koji se nije udostojio za ovo 80 dana da se obrati radnicima Željezare iako smo mu deset puta slali dopise, a dobro znamo kakva je bila priča 2012. godine”, kazao je Vujović.
Zato radnici i očekuju da će Vlada u tehničkom mandatu, na čelu sa Dritanom Abazovićem kome, kako rekoše vjeruju, pokazati da je drugačija od one koja je potpisala ugovor sa turskom kompanijom.
”Da ova Vlada pokaže da nije kao prethodna, da im je stalo do radnika i građana ove države, a ne do svojih fotelja. Vjerujemo premijeru Abazoviću jer onaj njegov dolazak u jedan sat poslije ponoći radnici sigurno nijesu zaboravili i njegove riječi da neće pustiti radnike i da neće dozvoliti da se ova fabrika ugasi. Mislimo da je napokon došlo vrijeme da se te stvari rješavaju, da napokon vratimo građanima Crne Gore i u državno vlasništvo ono što je prodato i uništeno. Ova fabrika ima ogromne kapacitete što se tiče proizvodnje, a pogotovo što se tiče solarnih panela, tako da se nadamo da će Elektroprivreda (EPCG) preuzeti ovu fabriku do 1. septembra, jer od 1. septembra ništa neće biti isto”, poručio je Vujović.
I neće - toga dana 229 radnika će završiti na Birou rada ako do tada Željezara ne dobije novog vlasnika. Oči radnika uprte su u Dritana Abazovića od koga traže, baš kao što je i slogan koalicije iz čijih je redova došao na vlast - “crno na bijelo”.
”Očekujemo od Abazovića, koga radnici poštuju i vjeruju mu, da nam se obrati i da završi ovu situaciju. Koliko smo shvatili, ova situacija se može završiti između Elektroprivrede i države u roku od pola sata. Samo ako imaju volje. Siti smo usmenih obećanja. Tražimo čvrste garancije, a te čvrste garancije su samo crno na bijelo”, poručio je Ljubiša Đikanović.
Iz EPCG su kazali da čekaju “hitan odgovor izvršne vlasti” i saglasnost za izlazak na berzu, gdje bi Vlada, otkupom akcija, omogućila da se taj novac opredijeli za učešće EPCG u kupovini Željezare. Za akcije, čiji rok za prodaju ili poništenje je 26. septembar, već su išla dva javna poziva, ali nije bilo zainteresovanih kupaca.
Proizvodnja u fabrici je obustavljena u martu prošle godine.
Radnici siti Dakinih obećanja, poručuju da su sa njim završili
Nikšićki biznismen Miodrag Daka Davidović, koji je bio zainteresovan za kupovinu Željezare, kazao je prije dva dana da je “politika ponovo umiješala prste”, posvađala njega i radnike, a da mu iz Vlade nijesu odgovorili da li će odobriti njegova tri zahtjeva u vezi s vraćanjem Željezari kamenoloma na Budošu i Liverovićkog jezera i gradnju solarnih panela.
Radnici, koji su vjerovali da je Davidović njihov novi poslodavac, optužili su ga za prevaru, a transparent i natpis na krovu stoje kao opomena svima da ne mogu više, kako rekoše, da ih varaju.
”Što se nas tiče, Davidović je završio igru sa Željezarom i sa radnicima. Dosta se igrao – evo dva i po mjeseca. Siti smo njegovih obećanja. Davidović je deset puta tvrdio da će da preuzme fabriku 1. septembra, da će da ostavi sve radnike i da nastavi proizvodnju, ali smo došli do te situacije da pred 1. septembar on odustane. Je li to slučajno ili namjerno to će vrijeme pokazati, ali radnici su ogorčeni, razočarani, iscrpljeni i siti praznih priča”, poručio je Đikanović.
A, da li je prazna priča i sastanak Davidovića sa predstavnicima turske kompanije koji je, po njegovim riječima trebalo da se dogodi prije dva dana, “Vijesti” nijesu uspjele da saznaju jer nije odgovorao na pozive i poruke.
Bonus video:
