Zima stiže, cijene skaču, a novčanici tanani

Mnogi građani država regiona sa zebnjom očekuju predstojeće mjesece i pitanjem - kako obezbijediti ogrev i zimnicu

39015 pregleda 218 reakcija 45 komentar(a)
Metar cijepanih drva košta do 80 eura, Foto: Luka Zeković
Metar cijepanih drva košta do 80 eura, Foto: Luka Zeković

Nabavka zimnice i ogreva za predstojeću zimu predstavlja veliki problem za mnoge građane, pogotovo penzionere, a najugroženijim biće neophodne i subvencije za grijanje.

Sagovornici “Vijesti” su saglasni i da državu zbog najavljenog poskupljenja struje, visokih cijena goriva i života, čeka teška zima, ali i u tome da su nadležni kasnili ili ostali nijemi na upućene apele.

Metar kubni cijepanih drva u Podgorici košta do 80 eura, dok su necijepana od 65 do 70 eura, dok je pelet 230 eura po toni, bez PDV-a, i kako su “Vijestima” rekli u jednoj fabrici ne očekuju korekcije cijene u toku godine.

Za zagrijavanje omanje kuće u Podgorici tokom zime potrebno je bar pet metara drva, a na sjeveru države i troduplo više.

Iako im podaci istraživanja još nisu kompletirani, iz Centra za edukaciju, informisanje i sindikalna istraživanja (CEISI) su kazali da bi četvoročlanoj porodici za dostojanstven život u Crnoj Gori uz hranu, higijenu, obuću, ljetovanje, obrazovanje i imputiranu rentu, mjesečno bilo potrebno oko 1,6 hiljada eura. Istakli su da je to dva puta više nego minimalna potrošačka korpa koju je Uprava za statistiku Monstat objavila u junu, koja iznosi 818 eura.

Prema posljednjim podacima Monstata, prosječna plata u avgustu iznosila je 799 eura.

Monstat je nedavno objavio istraživanje prema kojem u riziku od siromaštva živi više od 20 odsto građana, ili svaka peta osoba, dok je u sjevernom dijelu zemlje taj procenat 37,6 odsto. Ipak, riječ je o djelimičnom napretku jer je 2019. godine u riziku od siromaštva bilo 24,5 odsto građana, odnosno svaki četvrti.

Mnogi već “na ivici”

Da hladniji dani za neke donose brigu i da situacija nije laka, “Vijestima” su kazali iz jedne porodice koja prima materijalnu pomoć u Herceg Novom.

“I ovako smo na ivici, kako će tek biti zimus...”

Sa tim je saglasan i sekretar Pokreta penzionera Milo Đurović. On je naglasio da penzije rastu sporije od nivoa inflacije, te da se standard života starijih građana sve više pogoršava. Dodao je da se većina penzionera ne sprema za zimu već gaji nadu da će biti bolje, te da radi novca samo manji broj njih ima mogućnosti da dođe do zimnice i ogreva.

Radi očuvanja standarda i usporavanja inflacije, Vlada je prije desetak dana ponovo pokrenula akciju “Stop inflaciji”, kojom je predviđeno sniženje cijena za više od 100 artikala u trgovačkim lancima, prehrambene i robe široke potrošnje.

Đurović je ocijenio da su penzioneri akciju dočekali s nadom da će se stati na kraj poskupljenjima i strahu od siromaštva i gladi, ali da je ipak ogromni raskorak između obećanja i rezultata, pa se u marketima, kako tvrdi, rijetko nalaze artikli sa sniženim cijenama.

Nedavno je najavljeno i povećanje penzija od pet odsto, ali Đurović ističe da penzioneri sa minimalnom penzijom od nepunih 300 eura, odnosno sa prosječnom od 405 eura, mogu da izdvoje samo za najosnovnije namirnice i jedva sastave kraj s krajem.

“Kako je moguće da se uštedi pošto se plate komunalije, druge dadžbine i skupi ljekovi? Što ostane za hranu koja je iz dana u dan sve skuplja”, upitao je Đurović.

Naglasio je da su odlučili da za potrebe zimnice i ogreva traže pomoć od Vlade - novac za materijalno najugroženije. To bi, kako je pojasnio, funkcionisalo kao pozajmica ili beskamatni kredit, koji bi penzioneri vratili kroz osam do deset rata.

Đurović tvrdi da su pomoć tražili i prošle godine, ali bezuspješno, te da su u posebnom problemu penzioneri na sjeveru Crne Gore, jer je ogrev za njih ključan.

Dodao je da su na nedavnom sastanku u Ministarstvu rada i socijalnog staranja dobili obećanje da će u pronalazak rješenja biti uključeno Ministarstvo ekonomskog razvoja i turizma i Fond za penzijsko i invalidsko osiguranje, ali da od tada ništa nije učinjeno.

Đurović je rekao i da su penzioneri razočarani, zbog čega je naredna adresa za njihove zahtjeve premijer Dritan Abazović, i da će zahtijevati da se sastanu sa njim.

Zebnja stiže prije studeni

Da zima neće biti laka i da će je građani dočekati sa velikom zebnjom, strahom i na rubu egzistencije, saglasni su i iz Centra za edukaciju, informisanje i sindikalna istraživanja (CEISI) koji je osnovala Unija slobodnih sindikata (USSCG).

Prema njima, glavni izazov za crnogorsku porodicu jeste potrošačka korpa. Oni su pojasnili da je prema njihovim projekcijama, četvoročlanoj porodici mjesečno za hranu, higijenu, obuću i odjeću, sedmodnevno ljetovanje, obrazovanje i imputiranu rentu neophodno oko 1,6 hiljada eura. Preciznije podatke o toj “sindikalnoj potrošačkoj korpi” za dostojanstven život, najavili su za početak decembra.

Ilustracija
Ilustracijafoto: Shutterstock

Zbog toga i ostalih faktora, iz Centra su kazali da će najugroženijima subvencije za ogrev biti neophodne.

“Subvencije za najugroženiji sloj društva su neophodne, jer bez njih domaćinstva sa minimalnim primanjima (minimalna zarada, penzija ili socijalna davanja) posebno na sjeveru zemlje zasigurno neće biti u prilici da obezbijede dovoljno ogreva s obzirom na činjenicu da je prosječnom domaćinstvu u toj regiji potrebno barem 15 metara drva što prelazi iznos od 1.000 eura za sezonu grijanja”, navodi se u odgovoru.

Tvrde da su Vladi i Ministarstvu finansija uputili više inicijativa kako bi se regulisala cijena osnovnih životnih namirnica i goriva, te da će apelovati da se spriječi povećanje cijena struje, vode i čistoće jer je standard građana već ugrožen.

Dodaju da je njihova inicijativa dovela do smanjenja akciza za naftu, pa je Crna Gora ljetnju sezonu dočekala sa jednom od najnižih cijena goriva u Evropi. Smatraju da je novo ograničenje maksimalne cijene goriva, koje je Ministarstvo finansija nedavno donijelo, zakasnilo, te da su budžeti građana već uveliko ugroženi.

Navode i da su cijene osnovnih životnih namirnica u Crnoj Gori među najvišim u Evropi i da nije rjetkost da se proizvodi koje konzumira svako domaćinstvo mogu naći jeftinije u Njemačkoj, iako su tamošnje plate daleko veće.

“Cijene pojedinih proizvoda su povećane i preko 100 odsto, iako su inputi u proizvodnji i nabavci tih roba i usluga ostali isti ili se neznatno povećali (posljednjih mjeseci negdje čak i smanjili)”, kazali su iz Centra.

Vjeruju i da je svemu posljednjih nekoliko godina doprinijela nestabilna politička scena i da se u prvi plan stavljaju druge aktivnosti, odnosno da se ne vodi dovoljno računa o važnim temama, a građani prepuštaju sami sebi da se snalaze kako znaju i umiju. Zato, kako kažu, Vlada mora pod hitno da radi na ovom gorućem problemu od koga zavise brojna domaćinstava širom države.

Srbija: Ekonomski tigar na parizeru

Iako se rast cijena zahuktava još od pandemije, nakon što je počeo sukob u Ukrajini, inflacija na pojedine osnovne namirnice u Srbiji za dvije godine skočila je do 80 odsto.

To je uzrokovalo da vrijednost potrošačke korpe bude značajno viša nego minimalna plata, i da se približi medijalnoj zaradi.

Naime, prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, medijalna zarada u junu iznosila je 65.358 dinara (oko 550 eura) dok je, prema Ministarstvu unutrašnje i spoljne trgovine vrijednost minimalne potrošačke korpe bila 52.155 dinara. Minimalna zarada istog mjeseca iznosila je 40.480 dinara.

Zbog vidno velikog inflatornog pritiska na standard građana, Vlada Srbije donijela je odluku da uvede akciju “Bolja cena - cena za narod”, kojom će, u dogovoru sa trgovinskim lancima, ograničiti cijene pojedinih proizvoda.

Ograničenje se isprva odnosilo na kafu, mlijeko, parizer, krompir, jogurt, špagete, šampon za kosu, deterdžent za pranje veša, posuđa, bezalkoholne napitke, pelene za bebe, hranu i šampon za bebe, toalet papir, uloške i kupke za odrasle.

Zatim je, nakon što je region odlučio da uvede sličan “metod”, lista dopunjena sa još više od 20 proizvoda, među kojima se nalaze ulje, margarin, keks, pašteta, pasulj gradištanac, sapun, marmelada, džem, brašno, namaz sirko, grašak, kupus, pasta za zube, kiselo mlijeko, luk i viršle.

Ipak, iako je “Bolja cena” do neke mere smanjila opterećenje na džep građana, najčešće kritike ove akcije odnose se na kvalitet obuhvaćenih proizvoda koji potrošači smatraju ponižavajućim, dok se rast inflacije na drugim segmentima, kao što su gorivo, energenti i akcizna roba - kontinuirano nastavlja.

Tako je, radi razbijanja “mita” o nekvalitetnom parizeru, predsjednik Aleksandar Vučić odlučio da, zajedno sa ministrima Tomislavom Momirovićem i Sinišom Malim, demonstrira njegovu jestivost.

sendvičari
foto: Instagram@buducnostsrbijeav

Tragom obećanja, pripadnici vlasti obreli su se u Palati Srbije, za postavljenim stočićem na kom se nalazilo 500 grama sječenog parizera, dva “Sava” hljeba, dva jogurta od litar, majonez i dvije kese, a sve to su, prema tvrdnjama predsjednika, ministri platili 585 dinara.

Iako je ostalo nejasno kako je predsjednik uspio da pojede pola hljeba s parizerom prije nego ministri po dva zalogaja, zbog čega je odugovlačio ugriz, zašto isti nije zabilježen i ko je platio veliki parizer u omotu koji se nalazi na stolu, ali ne i na računu, poruka je bila jasna - svi treba da jedemo parizer.

sendvičari
foto: Instagram@buducnostsrbijeav

Akcija je rezultirala da u duhu predizborne kampanje prodaja parizera za tri dana skoči za 1.086 odsto, da suv hljeb bude najjeftiniji u regionu, s tim što inflaciju još uvijek nije ni takla, jer je uprkos prognozama MMF-a da Srbija na kraju godine ima inflaciju osam odsto, u avgustu iznosila 11,5 procenata.

Prema prognozama ekonomskih stručnjaka, prognozirana inflacija ostaje gotovo nemoguća misija za Srbiju, s obzirom na to da slijede dvocifrena poskupljenja energenata, dok će paralelno i rezervoar građana biti sve dublji. Stoga slijedi da će ekonomski tigar na parizeru, po “Boljoj ceni” plaćati trgovačke marže, a ako se bude mrznuo, uvećan račun za struju koštaće ga manje.

Sa druge strane, inflatorni rast nadležni će i dalje pravdati faktorima na koje država ne može uticati, koronom i ratom, uz podgrijevanje iste bacanjem helikopter novca, koji će građanima obezbijediti kvalitetan sendvič od prerađevine sa tri odsto mesa. Povratno, njima po koji glas, ili prezir “elite” koja umjesto parizera jede kulen i čajnu.

Po “Boljoj ceni” većina radnji na rafovima ima pileći parizer od 259 dinara (oko 2,2 eura), jogurt od 139, špagete 49, mlijeko 95, sok od 80 dinara, krompir 60, domaći začin od 50, kafu od 89, marmeladu od 199, džem 229, suncokretovo ulje od 144 dinara.

Takođe imaju i brašno za 50 dinara, keks 119, namaz sirko od 159, pasulj 259, viršle 79, paštetu za 49, grašak 139, kupus od 69, margarin za 79, kiselo mlijeko od 64 dinara i drugo, kao i proizvode za ličnu higijenu i kućnu hemiju, u šta spadaju šampon za bebe od 69 dinara, pastu za zube od 99, sapun od 40 dinara, deterdžent za pranje suđa od 69 dinara.

U ovoj akciji učestvuju kompanije “Delez”, “Merkator S”, “DTL” sa svim svojim članicama, “LIDL” Srbija, “Super Vero”, “UniverEksport”, “DIS”, “Metro”, “Domaća trgovina - Aroma”, “AMAN” i “GOMEKS”, koje zajedno zauzimaju preko 80 odsto tržišnog učešća.

Bosna i Hercegovina: Kiseli kupus i nekako, ali meso nikako

Dok u Banjaluci brinu šta će sa visokim predstavnikom koga ne priznaju, dok u Sarajevu gataju hoće li imovina postati državna ili neće i dok u distriktu Brčko razmišljaju šta će biti s njima ako se Banjaluka i Sarajevo opet ne dogovore, građanima su u svim djelovima zemlje samo dvije brige na pameti: kako dočekati i pregurati zimu.

Iako političari svih boja, mirisa i ukusa mjesecima obećavaju borbu sa inflacijom, to se ne dešava. Cijene namirnica su paprene, a metar drva i tona peleta koštaju kao da se u njima nalazi ruda litijuma.

Milka Stokić iz Brčkog kaže da ne zna ni šta će ni kako će kad udari minus.

“Kupila sam pet metara drva, ali to će mi biti malo ako zima potraje. Ja se samo molim bogu da što duže bude sunca. Metar je sto maraka (50 eura), a biće još i više kako se bude studen primicala. Cijepana su još i više, prije deset dana bilo je 120 maraka za metar. Ima ovih što čekaju da Sava natopi, pa izvlače drva na obalu”, priča Milka Stokić.

Miladin Knežević iz Kotor Varoša radi sa drvima više od dvadeset godina. Kaže da metar nikada nije bio skuplji. I samo će, dodaje on, rasti. Zbog toga ljudi kupuju sve manje, a i ono što uzmu, pazare na rate.

“Ne pamtim kad sam nekome otjerao deset metara drva odjednom. Mislim da od toga ima i tri godine. A da sam nekome otjerao deset metara i da je taj odmah platio - to nije bilo, čini mi se, i duže. Uzimaju ljudi po dva-tri metra, pa i to plaćaju u više rata. A moraš tako. Ako im ne daš ti, daće neko drugi. Ili neće ni kupiti, pa će onda sve propasti”, priča Miladin.

Ivka Brkić iz Mostara ove godine će kiseliti samo jedno bure kupusa. Ne zato, kaže, što je kupus skuplji nego lani, nego zato što je meso otišlo nebu pod oblake.

“Šta će mi dvije kace kiselog kupusa ako ne mogu uzeti mljevenog mesa koliko mi treba za sarmu? Kupus je još i bože pomozi, ali je meso preskupo. Ne mogu računati ni na podvarak, jer su i rebra skupa, a biće, kaže mi mesar, još i skuplja. Svinjska pogotovo nakon one kuge što je pobila sve po Lijevču. Sjesti i plakati”, priča Ivka Brkić.

Profesorica Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Banjaluci i predsjednica Narodnog fronta Jelena Trivić kaže za “Oslobođenje” da je ovo problem sa kojim će morati da se suoče svi nivoi vlasti u Bosni i Hercegovini.

“Zašto im teme nisu životna pitanja nego politikanstvo i dizanje tenzija? Da li ovi koji predvode skupove ‘Granica postoji’ uopšte znaju kako narod živi? Narod gladuje dok su se oni se digli da brane onoga koji bi žrtvovao i Republiku Srpsku i narod zarad svojih miliona”, istakla je ona.

Bonus video: