U vremenu kada većina mladih mašta o životu u gradu, Pljevljak Sava Zvizdić napustio je prije tri godine gradski asfalt i vratio se u Kakmuže, selo predaka. Imao je 22 godina kada je to uradio.
Danas, umjesto gradske vreve, njegovom svakodnevicom dominira muk krava i miris svježe pokošene trave. Svojim primjerom pokazuje da povratak prirodi i starim vrijednostima nije korak unazad, već put ka uspjehu i zadovoljstvu.
Imao je znanje, ideju i hrabrosti da se upusti u ovaj poduhvat. Počeo je praviti sir - stari, poznati pljevaljski, koji se čuva u drvenim kacama. Učio je i slušao savjete starijih, dodavajući i svoje znanje o higijeni, pakovanju i marketingu.
Sava živi sa bakom i djedom u Kakmužima, selu udaljenom dvadesetak kilometara od Pljevalja. Kuća Zvizdića u Kakmužima nalazi se na nadmorskoj visini od 1.120 metara i okružena je smrčevom šumom.
“Oduvijek sam volio selo, iako sam odrastao u gradu. Ovdje na selu, svaki dan je drugačiji i ispunjeniji. Nema stresa, ima posla, ali to je onaj zdravi umor”, priča za “Vijesti” Sava, momak bistrog uma i urbanog izgleda.
Za samo tri godine, mladi poljoprivrednik uspio je razviti prepoznatljiv brend domaćeg sira koji prodaje u Crnoj Gori i regionu. Kaže da većinu prihoda ne troši, već investira, uglavnom u nabavku novih grla.
“Spreman sam došao ovdje. Imao sam viziju šta ću da radim i kako da razvijam ovo domaćinstvo. Ovdje se posljednjih 150 godina pravio sir, i to nije neka filozofija. Kvalitet mlijeka je presudan”, ističe mladi uzorni poljoprivrednik.
Savini roditelji i brat i dalje žive i rade u gradu, ali redovno dolaze u posjetu. Pomažu kad god mogu, ali zasada ne planiraju da se presele.
“Poštujem njihov izbor, ali meni je ovdje lijepo. Ljepota je kad znaš da svojim rukama stvaraš nešto vrijedno, i da to što radiš ima smisla”, kaže Sava.
Na pitanje kako je došao na ideju da se preseli na selo, Sava odgovara: “Možda sam se zasitio poslova koje sam radio”.
“Nikad nisam radi za minimalac. Sa 17 godina mutio sam maltu za dnevnicu od 30 eura, a tada je plata bila 180 eura. Ja sam i tada za sedam dana zarađivao minimalac. Meni to nije bilo ispod časti, već zadovoljstvo, jer sam za sedam dana zaradio platu koju je tada imala moja majka u prodavnici. Prije toga sam brao pečurku po ovim šumama i išao na more od svojih para”, priča Zvizdić koji je završio srednju trgovačku školu u Pljevljima.
Prvo što je kupio kada je došao u selo bila je muzilica. Napravio je savremeni mljekar i nabavio tri visokosteona grla. Sada ima osam muznih krava i petoro teladi. Ove godine očekuje da nabavi još deset novih grla.
“Htio sam da pokrenem nešto svoje. Nadam se da ću u nekoj doglednoj budućnosti preći na neki ozbiljniji nivo poljoprivrede”, kaže Sava.
Trenutno prodaje samo sir jer mu se, kako tvrdi, ne isplati “kupiti” kajmak koji se prodaje po cijeni od 30 eura.
Mjesečno prodaje prosječno od 350 do 400 kilograma sira. Najviše restoranima, a među brojnim kupcima je i jedan Srbijanac kojem svakog mjeseca prodaje po pet kilograma sira.
“Čovjek svakog mjeseca iz mjesta gdje živi vozi 60 kilometara do Beograda kako bi preuzeo moj sir. Ne pita za cijenu”, ističe Zvizdić.
Na prošlogodišnjim Danima pljevaljskog sira Sava osvojio je prvu nagradu u kategoriji stari sir. Njemu je pripala novčana nagrada od 500 eura.
Kada se poželi grada i društva, Sava sjedne u automobil i za pola sata stigne u Pljevlja.
“Imam vremena da odem gdje hoću i kad hoću, jer su mi tu djed i baba i ne moram da se brinem ko će da pomuze krave i ko će da usiri mlijeko. Selo nije pusto u odnosu na neka druga sela, ali nije nešto ni za ponos. Omladine nema. Kad god hoću, upalim kola i odem u grad”.
Sava ne želi da pozove svoje vršnjake da se okrenu selu i poljoprivredi, ostavlja im da sami o tome odluče.
“Na državi je da animira mlade ljude da se vrate poljoprivredi i selu, a ne da rade za neki mali novac. Poznajem dosta svojih vršnjaka koji još uvijek traže novac od svojih roditelja da bi sa društvom izašli na piće. Ja trenutno imam stabilan prihod, ali novac uglavnom investiram. Prvenstveno u nabavku grla”, reekao je Zvizdić.
Ističe da Opština Pljevlja povećala agrobudžet i da je prošle godine iskoristio sve što je mogao.
Pozvao je lokalnu upravu da hobi poljoprivredu odvoji od ozbiljnih poljoprivrednih proizvođača.
Za državni agrobudžet kazao je da nije razvojni i da nije lako doći do subvencija, ali ističe da u ovaj posao nije krenuo da bi se oslanjao na Ministarstvo i Opštinu, već da ide svojim putem.
“Agrobudžet nije razvojni i prepisan je od prošle godine. Agrobudžet je blago naklonjen sjeveru i posebno stočarstvu, ali opet bih volio da je razvojni. Jedina razvojna komponenta je nabavka junica gdje vraćaju 1.500 eura po junici”, rekao je Zvizdić.
Put do sela je u lošem stanju.
“Ja sam obaveijstio direktora Lokalnih puteva i resornog sekretara i mislim da je od mene dovoljno da ih upoznam sa tim. Ne želim nikoga da molim. Treba sami da se sjete da to urade”, ističe mladi pljevaljski poljoprivrednik.
Bonus video:
