Predlog budžeta za 2026. godinu je inflatorni jer se ne zasniva na realnom rastu i ozbiljnom razvoju ekonomije, već na rastu cijena i smanjenju kupovne moći potrošača. I ovako “naduvan” i inflacijom potpomognut prihod nije dovoljan da pokrije sve preuzete obaveze, pa se zjapeća rupa zatvara novim, skupljim dugom. To je jasna slika sistema koji ne živi od razvoja već od inflacije i zaduživanja, dok se priča o “štednji” svodi na čistu optičku varku jer država u 2026. realno troši više.
Ovo je za “Vijesti” istakao ekonomski analitičar i direktor “Fidelity consultinga” Miloš Vuković.
“Predlog budžeta za 2026. godinu je, bez ikakvog uvijanja, inflatorni reket za građane upakovan u “potemkinovo selo” javnih finansija. Inflatorni je zato što se ne zasniva na realnom rastu i ozbiljnom razvoju ekonomije, već na rastu cijena i smanjenju kupovne moći potrošača. “Potemkinovo selo” je zato što je napravljen da dobro izgleda iz daljine, dok je iz blizine jasno da je u pitanju oronula fasada”, kazao je Vuković.
On je ocijenio da Vlada spas javnih finansija ne traži u reformama, racionalizaciji javnog sektora, smanjenju neproduktivne potrošnje ili ozbiljnom restrukturiranju privrede, već u tome da građani Crne Gore plate više za svu robu i usluge kako bi se to kasnije predstavilo kao “rast prihoda” i “odgovoran budžet”.
“Prihodi od PDV-a i akciza, koji čine 65% ukupnih prihoda budžeta za 2026. godinu, rastu prije svega zato što su cijene roba i usluga u Crnoj Gori veće nego ikad. Što je potrošačka korpa skuplja, što je gorivo skuplje, što su računi za struju, vodu i komunalije veći, to je budžet puniji. Državna kasa tako izgleda “zdravije”, ali sa druge strane, taj efekat dolazi kao fiskalna pijavica nakačena na grbaču svakog građanina kome realni standard opada i koji iz mjeseca u mjesec plaća cijenu ovakvog “fiskalnog uspjeha”, istakao je Vuković.
Pokušaj prodaje priče o štednji
Prema njegovim riječima da paradoks bude veći očigledno je da se do kraja ove godine moramo dodatno zadužiti do pola milijarde eura, samo da bi se održala tekuća likvidnost i isfinansirale obaveze koje se neumorno gomilaju.
“Dakle, čak i ovako ‘naduvan’ i inflacijom potpomognut prihod nije dovoljan da pokrije sve obećane preuzete obaveze, pa se zjapeća rupa zatvara novim, skupljim dugom. To je jasna slika sistema koji ne živi od razvoja, već od inflacije i zaduživanja. Istovremeno, Vlada pokušava da proda priču da navodno ‘štedi’, jer je ukupni budžet formalno nešto manji nego prošle godine. To “smanjenje” je, međutim, čista optička varka. Država realno ne troši manje, naprotiv, u 2026. godini troši više. Jedina stavka koja se značajno smanjuje jeste otplata duga, i to ne zato što je neko pametno sjeo za sto sa kreditorima pa pregovarao o boljim uslovima, već zato što po kalendaru zaduženja u 2026. godini jednostavno dospijeva manje kredita za otplatu. Manje glavnice je puka posljedica rasporeda obaveza, a ne rezultat vještog upravljanja javnim dugom”, stav je Vukovića.
On je ocijenio da umjesto da se inflacija tretira kao problem koji treba energično suzbijati, ona u ovom budžetu postaje glavni i najjači saveznik državne kase.
“Vlast se hvali rastom prihoda, ali prećutkuje da taj rast ne dolazi iz novih fabrika, većeg izvoza, produktivnih investicija i rasta produktivnosti, već iz džepova ljudi koji plaćaju skuplje gorivo, hranu, stanovanje i usluge. Umjesto da se grade temelji stabilnosti kao što su kvalitetna radna mjesta, snažan izvozni sektor, investicije sa visokom dodatom vrijednošću, budžet se u potpunosti oslanja na PDV i druge poreze na potrošnju. To je najlakši, ali i najnepravedniji put gdje se teret prebacuje na široke slojeve stanovništva, posebno na one sa nižim primanjima”, kazao je Vuković.
Zdravstvu će faliti novca
Zdravstveni sistem je još jedno mjesto gdje se, smatra on, pažljivo kriju stvarni prioriteti. Vuković tvrdi da će ponovo faliti novca, kao i ove godine, jer je za 2026. opredijeljeno oko 35 miliona eura manje u odnosu na zahtjev Fonda za zdravstveno osiguranje.
“Svima je valjda jasno da se budžetske rupe ‘krpe’ kroz manja izdvajanja za zdravstveni sistem, iako se istovremeno najavljuju ‘reforme’, ‘digitalizacija’ i ‘poboljšanje kvaliteta usluga’. Na isti način, nema ni uvećanja izdataka za majke sa troje i više djece, iako je to bilo javno obećano, niti povećanja dječijih dodataka. Tamo gdje je retorika o ‘brizi za porodicu’ i ‘podršci najmlađima’ bila najglasnija, u brojkama jednostavno ne postoji. Na sve to, kamate na dug rastu. To znači da će naredne budžete sve više ‘jesti’ servisiranje kredita po visokim kamatama, što automatski ostavlja sve manje prostora za razvojne projekte, socijalne programe i rasterećenje privrede. Javni dug se na 30. 06. 2025. godine povećao za 1,1 milijardu eura u odnosu na 30. 09. 2020. godine, što predstavlja povećanje javnog duga od preko 30%. Najvidljivija “žrtva” ovakvog pristupa je kapitalni budžet. Udio kapitalnog budžeta u BDP-u za 2026. godinu iznosi svega oko 3,75%, dok je 2019. godine iznosio oko 6,5% BDP-a. Da je i danas na nivou od 6,5%, kapitalni budžet bi iznosio oko 526 miliona eura, što je oko 220 miliona eura više od predloženog za 2026. godinu”, ukazao je Vuković, dodajući da je jasno da Vlada kroz smanjeni kapitalni budžet i na štetu infrastrukturnog razvoja “pegla” ravnotežu između prihoda i rashoda državne kase.
Kapitalni budžet bio veći 2019.
Dalje navodi da kada se ovih 305 miliona eura kapitalnog budžeta za 2026. svede na vrijednost novca iz 2019. godine, dobija se oko 230 miliona eura, te da je 2019. godine kapitalni budžet iznosio oko 320 miliona eura, dakle, realno oko 90 miliona eura više nego danas.
“Sve to zvuči još dramatičnije kada se prisjetimo bombastičnih obećanja da će kapitalni budžet iznositi 900 miliona eura godišnje. Danas, predlog za 2026. godinu iznosi tri puta manje od tog obećanog iznosa. Dodatno, kapitalni budžet postaje prostor za vječno ponavljanje istih stavki i održavanje privida “razvoja”, umjesto motor stvarnog infrastrukturnog iskoraka. Sve ovo se dešava uz ozbiljan institucionalni teret: budžet za 2026. godinu je praktično pripremljen i projektovan uz kršenje odredbi Zakona o budžetu i fiskalnoj odgovornosti, posebno onih koje se tiču ograničenja deficita, dinamike duga i obaveze da se srednjoročno planiranje zasniva na realnim, održivim pretpostavkama. Uz to, čitav sistem je dodatno opterećen svojevrsnom hipotekom činjenice da je Državna revizorska institucija već šesti put zaredom dala negativno mišljenje na reviziju pravilnosti trošenja javnog novca”, rekao je Vuković.
On je istakao da se mora jasno reći da ovo nije konzervativan, odgovoran budžet, već ekonomski i institucionalno rizičan dokument, te kada se zagrebe ispod površine, vidi se sistem koji je zavisan od inflacije, sezonalnosti turizma, dobre volje ino tržišta kapitala i sve većeg pritiska na ljude koji žive od plate, penzije ili malog biznisa.
Nepoštovanje odluka Skupštine
Vuković je rekao da posebno zabrinjava način na koji se Ministarstvo finansija grubo umiješalo u obavezujuće odluke Skupštine Crne Gore.
“Iako je Skupština usvojila Zakon o ostvarivanju prava na finansijsku podršku licima koja su bila zaposlena u privrednim društvima u sektoru drvoprerađivačke i šumarske industrije, u budžetu za 2026. godinu za tu namjenu nije izdvojen nijedan jedini cent. Procjene govore da nivo obeštećenja po ovom osnovu prelazi 100 miliona eura, a Ministarstvo finansija je, jednostavnim ‘prećutkivanjem’ u budžetu, faktički suspendovalo primjenu zakona”, kazao je Vuković.
Dodao je da se takvo nepoštovanje odluka Skupštine “sasvim osnovano može tumačiti i kao svojevrstan sistemski udar na parlament, jer izvršna vlast sebi uzima za pravo da kroz budžet selektivno primjenjuje ili faktički obustavlja važeće zakone”.
U takvom kontekstu, smatra Vuković, ovaj budžet je i političko priznanje poraza. “On je, faktički, formalno proglašenje kraha programa “Evropa sad 2”. Iz ovih brojki se jasno vidi pogubnost takve “reforme” koja je bila zasnovana na kratkoročnom političkom profitu, a ne na dugoročno održivom modelu finansiranja javnih usluga. Umjesto da “Evropa sad 2” donese obećane stabilne javne finansije, veće investicije i održiv rast, dobili smo budžet koji se krpi inflacijom, novim zaduživanjima, rezovima u zdravstvu i socijali, te smanjenjem kapitalnih ulaganja”, istakao je Vuković.
Rast socijale samo na papiru
Vuković je ocijenio da je posebno ilustrativna za “potemkin kontekst” oblast prava iz socijalne zaštite - kada se pogledaj budžet, priča djeluje sjajno jer izdvajanja rastu sa oko 220 na 250 miliona eura i to je idealan materijal za saopštenja o “brizi za najugroženije”, “socijalnoj osjetljivosti” i slične političke slogane.
“Međutim, čim se uzmu u ruke podaci o izvršenju budžeta za prvih devet mjeseci 2025. godine, slika se potpuno mijenja. Projekcija jasno pokazuje da će stvarno potrebna sredstva u 2026. godini biti na istom nivou kao u 2025. godini. U prevodu, nema nikakvog realnog povećanja prava iz socijalne zastite i povećanje za korisnike će iznositi nula eura. Slično je i sa mnogim drugim stavkama”, ocijenio je Vuković.
On je kazao da se nelogičnosti naročito vide u strukturi plata u javnom sektoru gdje u odnosu na 2025. godinu neto zarade rastu za oko 26 miliona eura, dok ukupni doprinosi na plate istovremeno padaju za oko 16 miliona eura.
“Takva kombinacija je ekonomski i logički problematična, jer praktično znači dodatno rasterećenje rada, ali targetirano na segment zaposlenih u javnom sektoru, bez jasnog, koherentnog i javno objašnjenog modela. Stvara se utisak da se budžet prilagođava političkim potrebama šminkanja cifara, a ne elementarnoj logici”, rekao je Vuković.
Bonus video:

