Crna Gora danas realno izvozi manje robe nego prije dvije decenije, dok je uvoz snažno porastao, pa na svaki euro izvezene robe dolazi gotovo osam eura uvoza. Vrijednost izvoza nominalno je povećana sa 441 milion eura u 2006. na oko 571 milion u 2025. godini, odnosno svega 29 odsto, dok je uvoz istovremeno porastao sa 1,46 milijardi na 4,39 milijardi eura, ili 201 odsto.
Evropska unija ostala je najvažniji trgovinski partner Crne Gore, ali je njen udio u ukupnoj robnoj razmjeni smanjen sa oko 52 odsto u 2006. na 42 odsto u 2025. godini, dok je udio CEFTA zemalja pao sa 34 na 30 odsto. Istovremeno je učešće ostalih zemalja udvostručeno sa 14 na 28 odsto. Srbija je ostala najvažniji uvozni partner, dok se Kina sa skromnog udjela na početku posmatranog perioda probila na drugo mjesto među uvoznim partnerima.
To je zaključeno u analizi Privredne komore Crne Gore (PKCG) “Crnogorska ekonomija 2006–2026”.
U analizi se navodi da je vrijednost ukupne robne razmjene Crne Gore sa inostranstvom tokom perioda 2006–2025. godine više nego udvostručena, sa približno 1,9 milijardi eura na gotovo pet milijardi eura. Rast robne razmjene bio je naročito izražen u periodima snažnog ekonomskog rasta, dok su globalna finansijska kriza i pandemija privremeno usporavali njenu dinamiku.
“Rast robne razmjene nije bio praćen proporcionalnim rastom izvoza. Vrijednost izvoza robe nominalno je povećana sa 441 milion eura u 2006. na oko 571 milion eura u 2025. godini, što predstavlja rast od svega 29%, dok je uvoz u istom periodu porastao sa 1,46 milijardi na 4,39 milijardi eura, rast od 201%. Nakon korekcije za kumulativni rast cijena od oko 84%, izvoz robe u realnom izrazu bilježi pad od oko 30%, dok uvoz realno raste za oko 64%. Crna Gora danas izvozi realno manje robe nego 2006. godine, a pokrivenost uvoza izvozom pala je sa 30,3% na samo 13,0%, što znači da na svaki euro izvezene robe uvozimo gotovo osam eura”, ukazano je u analizi.
Dalje se navodi da u izvoznoj strukturi po partnerima dominantna promjena je preusmjeravanje prema regionalnom tržištu. Italija, koja je 2006. bila vodeći izvozni partner zahvaljujući dominaciji aluminijuma, do 2025. je zamijenjena Srbijom i zemljama Zapadnog Balkana, što odražava i promjenu u sektorskoj strukturi izvoza nakon pada metalurgije”, ukazuju iz PKCG-a.
Kineski proizvodi sve zastupljeniji
Posmatrano po pojedinačnim partnerima, Srbija je tokom cijelog perioda ostala najvažniji uvozni partner, dok je najznačajnija promjena bila snažan rast Kine, koja je sa skromnog udjela na početku perioda do 2025. postala drugi uvozni partner, što odražava povećanu zastupljenost kineskih proizvoda u domaćoj potrošnji.
“Značajne promjene evidentne su i u strukturi izvoza. Početkom posmatranog perioda izvoz je bio dominantno oslonjen na metalsku industriju, prije svega aluminijum, čelik i proizvode bazne prerade. Dvije decenije kasnije izvozna struktura postala je znatno raznovrsnija, ali bez formiranja novog dominantnog izvoznog sektora koji bi mogao preuzeti ulogu nekadašnje metalske industrije. To potvrđuje da transformacija ekonomije nije bila praćena stvaranjem snažne izvozne proizvodne baze”, konstatuje PKCG.
Za razliku od izvoza, struktura uvoza tokom posmatranog perioda nije doživjela suštinske promjene. Među najzastupljenijim uvoznim grupama nalaze se mineralna goriva, vozila, mašine i oprema, što potvrđuje snažnu zavisnost crnogorske privrede od uvoza energenata, transportnih sredstava i investicione opreme. Značajno je povećano učešće farmaceutskih proizvoda, mesa, proizvoda od gvožđa i čelika, namještaja i plastičnih masa, što odražava rast domaće potrošnje, investicione aktivnosti i ograničene kapacitete domaće proizvodnje da zadovolji potrebe tržišta.
“Ovakva struktura robne razmjene direktno se odražava na položaj domaćih proizvođača, koji se suočavaju sa snažnom uvoznom konkurencijom u uslovima otvorenog tržišta i ograničenih mogućnosti zaštite koje proizlaze iz preuzetih trgovinskih sporazuma i procesa evropskih integracija. Robna razmjena ostaje područje u kojem su strukturne slabosti crnogorske ekonomije najvidljivije, a potpunije sagledavanje spoljne pozicije zahtijeva analizu sektora usluga, čiji je rast tokom prethodne dvije decenije imao presudan uticaj na platni bilans i finansiranje spoljnih neravnoteža”, istakli su iz PKCG-a.
Banke da podrže produktivne investicije
Dvije decenije nakon obnove nezavisnosti, monetarni i finansijski sistem Crne Gore nalazi se na znatno višem nivou stabilnosti, razvijenosti i integrisanosti nego 2006. godine. Bankarski sektor je nakon faze snažne kreditne ekspanzije prošao kroz proces restrukturiranja i jačanja otpornosti, dok evropska finansijska integracija otvara nove mogućnosti za efikasnije finansiranje investicija, smanjenje transakcionih troškova i jačanje konkurentnosti privrede u narednoj fazi ekonomskog razvoja.
Posebno značajan iskorak predstavlja integracija Crne Gore u Jedinstveno područje plaćanja u eurima (SEPA), čime je unaprijeđena povezanost domaćeg finansijskog sistema sa evropskim tržištem i povećana efikasnost međunarodnog platnog prometa. Očekuje se da će ovaj proces doprinijeti smanjenju transakcionih troškova, bržem platnom prometu i dodatnom unapređenju poslovnog ambijenta.
“Dalji razvoj finansijskog sistema u velikoj mjeri zavisiće od njegove sposobnosti da podrži investicije, tehnološku modernizaciju i rast produktivnosti privrede. Iako bankarski sektor danas karakterišu visoka likvidnost, dobra kapitalizovanost i stabilna depozitna baza, jedan od ključnih izazova ostaje usmjeravanje većeg dijela finansijskih sredstava ka produktivnim investicijama, inovacijama, izvoznim djelatnostima i razvojnim projektima koji mogu doprinijeti jačanju konkurentnosti crnogorske ekonomije”, ističu iz PKCG-a.
Paralelno sa jačanjem stabilnosti bankarskog sektora nastavljen je, kako je ocijenjeno, proces unapređenja regulatornog i institucionalnog okvira kroz postepeno usklađivanje sa evropskim standardima u oblasti bankarstva, platnog prometa i finansijske stabilnosti. iz PKCG-a ukazuju da su ove promjene doprinijele jačanju nadzorne funkcije, unapređenju upravljanja rizicima i većoj otpornosti finansijskog sistema na spoljne šokove.
U analizi je ukazano da je tokom prethodne dvije decenije Crna Gora prošla kroz intenzivan proces integracije u međunarodne tokove robe, usluga i kapitala i kao mala i otvorena ekonomija koja koristi euro kao sredstvo plaćanja, razvoj je u značajnoj mjeri vezivala za međunarodnu trgovinu i priliv stranih investicija.
“Postepena izgradnja institucionalnog i trgovinskog okvira kroz proces evropskih integracija i regionalne sporazume doprinijela je snažnijem uključivanju domaće ekonomije u međunarodne ekonomske tokove. Kretanja u eksternom sektoru jasno oslikavaju centralnu karakteristiku crnogorskog razvojnog modela u protekle dvije decenije, trajan i visok deficit robne razmjene koji je tokom cijelog posmatranog perioda bio djelimično neutralisan snažnim suficitom usluga zasnovanim dominantno na turizmu, dok je ostatak deficita finansiran prilivom stranog kapitala i direktnih investicija”, pojasnili su iz PKCG-a.
Uslužni sektor pokretač ekonomskog rasta
PKCG ukazuje da je za razliku od robne razmjene, sektor usluga predstavljao najvažniji izvor međunarodne konkurentnosti crnogorske ekonomije tokom cijelog posmatranog perioda.
Suficit usluga povećan je sa 166 miliona eura u 2006. godini na 1,6 milijardi eura u 2025. godini, dostigavši vrijednost ekvivalentnu gotovo 20% BDP-a u poređenju sa svega 7,7% na početku perioda. Bez suficita usluga, deficit tekućeg računa bio bi neuporedivo dublji i teže finansiran.
“Prihodi od usluga nominalno su porasli sa 418 miliona eura u 2006. na 2,69 milijardi eura u 2025. godini, što je rast od 543%. To jasno pokazuje da je uslužni sektor bio pokretač ekonomskog rasta koji je značajno nadmašivao ukupnu privrednu dinamiku. Prihodi od usluga porasli su sa vrijednosti ekvivalentne 19,3% BDP-a u 2006. na 32,9% u 2025. godini, potvrđujući ubrzanu tercijarizaciju crnogorske ekonomije”, navodi se u analizi.
Paralelno sa prihodima rasli i rashodi za usluge, sa 252 miliona eura u 2006. na 1,09 milijardi eura u 2025. godini, što ukazuje na rastuću potrošnju uvoznih usluga kao posljedicu rasta životnog standarda, investicione aktivnosti i prisustva stranih kompanija.
“Ipak, prihodi od usluga rasli su značajno brže od rashoda, što objašnjava višestruko povećanje suficita. Struktura prihoda od usluga tokom posmatranog perioda postala je nešto uravnoteženija. Učešće turizma u ukupnim prihodima smanjeno je sa približno 65% u 2006. na oko 55% u 2025. godini, ne zbog slabljenja turističke djelatnosti, već usljed bržeg rasta pojedinih drugih segmenata”, ukazano je u analizi.
Posebno je izražen rast transportnih usluga, čije je učešće povećano na 26%, dok su ostale poslovne usluge, uključujući ICT usluge, takođe povećale svoj značaj.
“Ovaj trend pozitivan je signal za dugoročnu diversifikaciju prihoda od usluga, mada turistička djelatnost i dalje ostaje daleko najvažniji izvor suficita. Sektor usluga jedini je segment spoljnotrgovinske razmjene Crne Gore koji kontinuirano generiše suficit i time djelimično nadoknađuje hronični deficit u robnoj razmjeni. Upravo od sposobnosti da se ta suficitna baza proširi prema uslugama veće dodate vrijednosti kao što su informaciono-komunikacione tehnologije, finansijske i poslovne usluge, zavisiće dugoročna stabilizacija spoljne pozicije crnogorske ekonomije”, naglasili su iz PKCG-a.
Deficit tekućeg računa dostigao rekordnih 1,68 milijardi
PKCG ukazuje da kretanja na tekućem računu platnog bilansa tokom protekle dvije decenije odražavaju ključne karakteristike modela ekonomskog rasta Crne Gore.
Tokom cijelog posmatranog perioda bilježen je deficit tekućeg računa, koji je u prosjeku iznosio oko petine BDP-a. Njegov osnovni izvor bio je visok i postojan deficit robne razmjene, koji ni kontinuirani suficit ostvaren u razmjeni usluga nije mogao u potpunosti kompenzovati.
“Deficit tekućeg računa bio je posebno izražen u periodima snažnog investicionog ciklusa i ubrzanog rasta uvoza. Njegov vrhunac zabilježen je 2008. godine, kada je dostigao 1,54 milijarde eura, odnosno gotovo polovinu BDP-a. Nakon globalne finansijske krize uslijedilo je postepeno smanjenje deficita, ali od 2015. godine ponovo dolazi do njegovog rasta paralelno sa novim investicionim ciklusom obilježenim ulaganjima u turističke kapacitete, saobraćajnu i energetsku infrastrukturu”, navodi se u analizi.
Pandemija 2020. godine dodatno je pogoršala poziciju tekućeg računa usljed naglog pada prihoda od turizma i drugih usluga, dok je rast cijena energenata i hrane nakon 2022. godine povećao vrijednost uvoza i produbio deficit robne razmjene.
“Kao rezultat tih kretanja, deficit tekućeg računa dostigao je rekordnih 1,68 milijardi eura u 2025. godini. Ključni izvor finansiranja deficita tekućeg računa tokom cijelog posmatranog perioda bile su strane direktne investicije. Međutim, njihov relativni značaj u finansiranju eksternih neravnoteža postepeno se smanjivao. Dok su neto SDI 2006. godine pokrivale gotovo 70% deficita tekućeg računa, njihov doprinos je do 2025. godine opao na svega 32%. Takva kretanja ukazuju na činjenicu da je deficit tekućeg računa rastao brže od priliva stranog kapitala, što je povećavalo potrebu za finansiranjem iz drugih izvora i dodatno naglašavalo ranjivost ekonomije na promjene u međunarodnom finansijskom okruženju”, zaključuje PKCG.
Pogledajte još:
Preuzmi aplikaciju i prati vijesti
PRATITE NAS NA
