Poreski dug nepodnošljiv, nadležni nekima gledaju kroz prste - Vijesti.me
PROFESOR MIHAILOVIĆ ZA "VIJESTI"

Poreski dug nepodnošljiv, nadležni nekima gledaju kroz prste

“Ako je poreski dug između 500 i 700 miliona eura, to je između 15 i 20 odsto godišnjeg BDP-a Crne Gore”

Božo Mihailović
Božo Mihailović (Foto: Arhiva "Vijesti")

Prije isplata plata i drugih obaveza treba platiti državi porez i mora se naći rješenje da se poreske obaveze državi plaćaju po automatizmu, kao što je to nekad bilo, kazao je u intervjuu “Vijestima” profesor Ekonomskog fakulteta u Podgorici Božo Mihailović.

On je to saopštio odgovarajući na pitanje da li naplatu poreza treba ozakoniti kao za vrijeme stare Službe društvenog knjigovodstva (SDK) u Crnoj Gori kada niko nije mogao obaviti bilo kakvu uplatu sve dok državi ne plati porez.

“Ako se traži razlog zašto to do sada nije urađeno, vjerovatno je bila posljedica onog našeg 'ne talasaj', moraju se isplatiti neto plate, itd. Iznenađen sam da su neka izuzetno velika preduzeća u Crnoj Gori toliki poreski dug nagomilala ili narodski rečeno nabrkala, a da je sve to funkcionisalo i tek nedavno otkriveno... Moram reći da posljednjih nekoliko godina u raznim oblastima imamo mnogo ekonomskog dilentatizma. I taj ekonomski dilentatizam mora da se odstrani. Tamo gdje je struka u pitanju, nijedna partija ne treba da dominira, već struka, nauka i ljudi, koji znaju i umiju, pa makar bili crni đavoli“, istakao je Mihailović.

Kako komentarišete nagomilani poreski dug od preko 500 miliona eura i šta mislite da li neko za to treba konačno da snosi odgovornost?

“Podaci su različiti, a svi pokazuju da se radi o izuzetno visokom poreskom dugu, neprimjerenom i nepodnošljivom za državu i budžet i njegovo funkcionisanje. Činjenica je da godinama tolerišemo povećanje duga, a da se zadužujemo na drugoj strani po enormno visokim kamatama. Ako je dug između 500 i 700 miliona, to je između 15 i 20 odsto godišnjeg BDP-a Crne Gore. To je ogromna brojka ili to je trećina budžeta za godinu. Dug nije nastao odjednom. Prije 10-tak godina iznosio je svega 70 miliona eura. On je jednostavno tinjao, što je tolerisano i došli smo u situaciju da tražimo rješenja post festum. Sva nova zakonska rješenja jesu faktički gašenje požara i bojim se da nećemo ni u tome istrajati nego opet doći u situaciju da državni organi nekima gledaju kroz prste, što se ne bi smjelo desiti. Sa državom ne smije niko da se igra, ni u jednoj oblasti, niti država može da se igra sa građanima... Što se odgovornosti tiče, to je stvar nadležnih organa. Imamo Specijalno tužilaštvo, pa neka izvole i istraže i taj slučaj, kako se sve dešavalo…”

Treba li promijeniti model oporezivanja u smislu uvođenja progresivnih stopa i slično?

“Mislim da treba. Staro je teorijsko pravilo u oblasti poreza i poreske politike da svako treba da plati porez onoliko koliko može, koliko je njegova ekonomska snaga. Podsjetiću da je bilo predloga, čak i na nivou pojedinih organa, od ljudi od struke, prije nekoliko godina, u vezi sa uvođenjem progresivnih poreskih stopa. Pouzdano znam da su neki ljudi koji su imali dosta autoriteta i mogućnosti da to stopiraju, to zaustavili. Kao naučni radnik smatram da treba sjesti, napraviti analizu, vidjeti koliko ko može da podnese i da se napravi progresivna stopa oporezivanja.

Propali su tenderi za privatizaciju Luke Bar i Montekarga. Kako gledate na odluku Savjeta za privatizaciju da poništi ova dva tendera?

“Ta odluka bila je neočekivana i očekivana i priželjkivana. Smatram da je Savjet za privatizaciju ispravno postupio s obzirom na brojna otvorena pitanja koja nijesu imali odgovore na relaciji sa potencijalnim strateškim partnerom. Bio je pravi momenat i ne bi valjalo da se sa pregovorima nastavilo, pa da dođemo u situaciju kao ranije, jer imamo dosta gorkih iskustava sa promašenim privatizacijama. Uvijek treba postaviti pitanje, akterima koji su u svemu tome, zašto se privatizacija provodi? Privatizacija se provodi ako će preduzeće biti efikasnije nego što jeste, ako će neko da uloži kapital, ako će imati bolji menadžment od postojećeg, ako će proširiti tržište, itd”.

Kako gledate na odomaćenu praksu da se crnogorski činovnici, izgleda, mnogo lakše i brže dogovaraju sa investitorima registrovanim na egzotičnim destinacijama nego sa onim iz EU, kakav je bio sada slučaj?

“Nemam dovoljno informacija, ali to što ste konstatovali je činjenica iz našeg iskustva. Podsjetiću na staro ekonomsko pravilo da kapital ide tamo gdje mu je sigurno i gdje će ostvariti veću profitabilnost. Vjerovatno su kriterijumi različiti između ovih koje ste naveli i investitora iz zemalja EU. Investitori iz zemalja EU, do sada, nijesu pokazivali interesovanja, ili im nije bilo dostupno, ili su u pitanju bili neki treći razlozi. Kao ekonomista sa velikim iskustvom, i praktičnim, i teorijskim u ovoj oblasti moram da kažem da je tranzicija i privatizacija đavolski težak posao. Samo oni ljudi koji su duboko uronili u te probleme mogu da shvate koliko je to težak i složen posao”.

Ni privatizacija Novog duvanskog kombinata nije dala rezultate jer investitor, u ugovorenom roku, nije izgradio novu fabriku, nego je njegov predstavnik uhapšen i osumnjičen za šverc cigareta. Vlada i Glavni grad, ipak, i dalje imaju velika očekivanja od arapskog investitora. Kakva su vaša?

“U vezi s tim što je uradio predstavnik strateškog partnera neka državni organi na miru rade posao i istjeraju stvari na čistinu. Ljudi koji su involvirani u organe koji donose odluku o privatizaciji moraju više biti eksperti i stručnjaci, nego pripadnici određenih politički partija i rezultat njihovog angažmana da bude koalicioni partijski sporazum …

Što se tiče očekivanja Vlade i Glavnog grada vjerovatno imaju informacije na osnovu kojih to saopštavaju, ali se bojim problema u ovoj oblasti, ako ništa drugo, ono se bojim vremena u kojem će oni završiti fabriku i početi proizvodnju”.

Formirati poresku policiju

“Razdvojio bih naplatu nagomilan duga i tražio poštovanje ugovora. A što se tiče budućnosti mislim da se besprekorno moraju poštovati propisi. Dobro bi bilo oformiti poresku policiju. Ne znam zašto se to ne čini…Nijesu mi dovoljno poznati argumenti protiv. Država mora stvori organ koji će blagovremeno da kontroliše naplatu poreza i da to bude automatizam, bez preskakanja nijednog dana”.

Ekonomija mora da raste pet odsto, sve ispod nije dovoljno

Mihailović poručuje da Crna Gora mora sve resurse da usmjeri kako bi ostvarila (godišnju) stopu rasta od pet odsto.

“Sve ispod toga problematično je sa stanovišta naših bilansa”, naveo je Mihailović kojem nijesu promakle različite prognoze u tom pogledu od Međunrodnog monetarnog fonda, Svjetske banke, Vlade.

Podsjeća da podaci o odnosu uvoza i izvoza za tri mjeseca 2017. pokazuju da je izvoz iznosio svega 81 milion eura, a da je uvoz bio vrijedan 452 miliona eura.

“Pokrivenost uvoza izvozom je 17,9 odsto. Dakle, taj trend je, nažalost, nastavljen. Moramo se maksimalno angažovati da se obave strukturne promjene u privredi, da se naši resursi koriste i aktiviraju, i da se povezujemo sa preduzećima, vodećim u određenim oblastima, jer je Crne Gora mala  ekonomija . U njoj se brzo osjeti nešto što je dobro, a još brže se osjeti ono što je loše”, naveo Mihailović.