Njegovanje muzike koju naši prostori mogu da ponude su od velikog značaja, posebno što po pitanju muzičkog kvaliteta ne postoje nikakve razlike između Evrope i Balkana, kazao je za “Vijesti” pijanista, Amir Džaković.
On ističe da o tome svjedoči i činjenica da je album “The Balkan Piano - Volume One” koji je snimio u Londonu bio zapažen od strane svjetskih muzičkih kritičara kao što su Steve Arloff i Henry Fogel.
“Takođe, u Londonu je bio u izboru za album mjeseca na portalu musicwebinternational.com. Riječ je o magazinu koji je specijalizovan za kritike novih albuma klasične muzike. Osim toga, kompozicija ‘Drive’ hrvatske autorke Sanje Drakulić je našla put do slušalaca širom Amerike, putem radija New York Radio Programme WCNY, Feminine Fusion program with Diane Jones. To govori dovoljno da muzika koju istražujem je vrijedna i pažnje i njegovanja”, dodaje pijanista.
Džaković govori i o svom muzičkom istraživanju za album “The Balkan Piano”, težini programa koji ga čine, analitičkom pristupu klasičnoj muzici, klasičnom zvuku Balkana, i osvrće se na promociju albuma na 11. Festivalu savremene klavirske muzike “Forte piano” u KIC-u “Budo Tomović”.
Vi ste sproveli ozbiljno istraživanje, izvršili pažljivu selekciju za svaku zemlju Balkana, i stvorili pravi muzički biser. Postoji li nešto slično na našim prostorima?
Zahvaljujem na komplimentu. Prema mojim saznanjima, ne postoji ništa slično kada je u pitanju klasična klavirska muzika.
Svaka kompozicija u albumu je, kao što ste rekli, vrlo drugačija od drugih koje čine album i kao što ste rekli teško je izvesti čitav program. Postoje li možda ipak neke zajedničke karakteristike?
Ako govorimo o zajedničkim karakteristikama, jedino mi pada na pamet kompleksnost. Težina ovog programa je to što se u kratkim vremenskim intervalima smjenjuje mnoštvo različitih izvođačkih tehnika.
Govoreći o nekom osjećaju koliko je drugačije kada svirate kompozicije sa Balkana u odnosu na neke klasične kompozitore iz Njemačke, Austrije, Italije...?
Nevezano za geografsko porijeklo kompozitora, za klavirom se uvijek osjećam odlično. Kao što sam pomenuo, ne postoji jasna granica između klasične muzike Balkana i bilo koje od razvijenijih država 20. i 21. vijeka.
Možete li nam reći nešto više o samom procesu muzičkog istraživanja, kako to izgleda prići analitički muzici?
Za analitički pristup muzici je potrebno raslojavanje svih aspekata koji čine jedno djelo. Za to je neophodno dugogodišnje iskustvo, kao i upuštanje u što više različitih programa i stilova. Proces ovog istraživanja bio je dug i još uvijek nije završen. Nakon Volume One, u procesu sam izrade/spremanja i drugog albuma, takođe za diskografsku kuću Toccata Classics.
Kad govorimo o Vašem obrazovanju na ovim prostorima, Skadar, Tirana, Cetinje, Beograd... postoji li u programima neki momenat gdje se obrađuje balkanski zvuk, odnosno ne samo konkretno nacionalni?
Kroz školovanje je susretanje sa muzikom domaćih autora prirodna pojava, bilo da je riječ o Crnoj Gori, Srbiji ili Albaniji. Ne mora biti nužno kroz klavirska djela, ali je neminovno upoznavanje istih kroz različite predmete.
Jednom prilikom ste spomenuli kako je često i kod nas i u svijetu klavirski repertoar ograničen i da se određena djela sviraju neprestano. Zašto je to tako, šta Vi mislite i kako se to može mijenjati? Da li biste izdvojili nekog ko je po Vama jako vrijedan pažnje, a da se ne izvodi dovoljno?
Drago mi je da je to ostalo upamćeno. Čini mi se da se u Crnoj Gori situacija počela mijenjati u pozitivnom smislu, ako uzmemo u obzir raznovrsnost programa umjetničke muzike KIC-a ‘Budo Tomović’, kao i Muzičkog centra Crne Gore, ali i očigledne napore ovih krovnih institucija da se programi prikažu i kroz druge kulturne centre širom države. Mnogi kompozitori su vrijedni pažnje, ali je nezahvalno sugerisati drugima šta da izvode. Smatram da bi svaki izvođač trebalo da istražuje i sam izabere šta je to sa čim bi mogao da donese nešto novo, dajući na taj način lični pečat i doprinos uopšte.
Kakvi su Vaši utisci sa promocije novog albuma u KIC-u i učestvovanju na Festivalu “Forte Piano”?
Nosim zanimljive utiske sa promocije. Zaista sam zahvalan što sam kroz izlaganje profesorice dr Jelene Martinović Bogojević kao i moderatorke Maje Popović još više osvijestio o kakvom je uspjehu riječ. Vodeći se idejom da kroz muzičku prizmu ne postoje nikakve granice u koje nas mogu natjerati da povjerujemo, na promociji smo došli do zaključka da muzika Balkana vrijedi mnogo više nego što smo mi u stanju da vrednujemo. Ponosan sam što u Crnoj Gori osjećam podršku u krugu ljudi koji se bave klasičnom muzikom i zahvalan na interesovanju za promociju mog rada. Na kraju, iskoristio bih priliku da se još jednom zahvalim organizatorki festivala Forte Piano, Maji Popović, koja dugi niz godina daje ogroman doprinos razvoju i promovisanju kulture u Crnoj Gori.
Bonus video:
