"Uroš” je priča o umjetnosti i stradanju. Tako, kratko i jasno, Mato Uljarević u razgovoru za Vijesti opisuje svoj animirani film posvećen Urošu Toškoviću.
Nastao u jedinstvenoj i, iz današnjeg ugla, poprilično zahtjevnoj tehnici, film je selektovan za Svjetski festival animiranog filma - Animafest Zagreb 2025. koji se ove godine održava od drugog do sedmog juna, a gdje će imati i svoju svjetsku premijeru u okviru takmičarske selekcije Grand Competition - Short Film. Uljarević i “Uroš” našli su se među odabranima u konkurenciji od čak rekordnih preko 2.000 prijavljenih filmova iz 92 zemlje.
“Junak filma sahranjuje svoje crteže prisjećajući se scena iz djetinjstva provedenog u ratu, kao i mladosti, provedene u traganju ili bježanju, u velikom gradu. Smjenjuju se mračni prizori i nadrealne slike, uslovno prateći naraciju glavnog junaka koja ima formu poetizovanog pseudo-dokumenta, inspirisana izjavama Uroša Toškovića. Film nije rađen sa jasnim scenariom i predloškom, već je u fokusu bila transformativnost crteža koji ima svoju autonomnu unutrašnju logiku, tako da je crtež uticao na tekst podjednako koliko i tekst na crtež”, priča Uljarević.
Kratki animirani film posvećen velikom i autentičnom crnogorskom, pa i svjetskom umjetniku, rađen je u stop-motion animiranoj tehnici koja podrazumijeva ručno crtanje svakog kadra filma, a Uljarević se odlučio za ugalj na papiru i intuiciju u procesu... U pitanju je analogna animatorska tehnika. Rediteljski koncept se bazira na ideji snimanja filma koji po svom vizuelnom stilu podsjeća na likovni izraz Uroša Toškovića, sa pričom u kojoj je naglasak na konstantnom uplivu fantastičnih slika u biografski tok priče, navedeno je iz Filmskog centra Crne Gore (FCCG).
“Film sam radio ugljenom na papiru u tradicionalnoj stop-motion tehnici, koja zahtijeva 12 izmjena u crtežu za jednu sekundu filma. Crtao sam početnu sliku a zatim za svaki frejm intervenisao u crtežu, fotografišući svaku pojedinačnu izmjenu. Radi se o analognom i dugotrajnom procesu, ali taj proces je, nadam se, osigurao autentičnost vizuelnog stila, i utisak da gledalac zaista posmatra crtež na papiru koji se pokreće pred njegovim očima”, objašnjava autor Vijestima.
Film je omaž Urošu Toškoviću, dodaje Uljarević.
“Film je i umjetnički komentar na rat i način na koji on obilježava život i sudbinu čovjeka, ali i umjetničko viđenje svijeta, kao što je i u Toškovićevom opusu rat sveprisutan motiv i formativni element... Tako, film je na neki način i esej o smislu stvaranja i stvaranju kao neprestanoj borbi. Ovo je šira tema od pojedinačne sudbine Uroša Toškovića, ali njegova ličnost i život demonstrirali su beskompromisno tu borbu, i zato je on motiv koji nosi čitavu priču”, ističe Uljarević.
On naglašava da se ne radi o dokumentarnom filmu, te da njegov cilj nije da prepriča Toškovićevu biografiju ili da uđe u nijanse njegove ličnosti, već je Tošković u ovom filmu simbol univerzalne ličnosti umjetnika koji strada i koji prinosi sebe na žrtvu, objašnjava autor filma.
“Teoretičari umjetnosti iznosili su tezu da je jedan od suštinskih poriva stvaranja, potreba za obesmrćenjem autora, za trajanjem nakon života. To se moglo vidjeti kod Toškovića, u onom njegovom čestom poviku da je “pobijedio smrt”. U filmu se dominantno fokusiram na taj aspekt njegove ličnosti”, ističe Uljarević.
S obzirom na to da je film, praktično, nastao ručno, taj proces crtanja je tražio najveći dio vremena, te da je samo crtanje trajalo dvije godine, sa promjenjivom dinamikom. Uljarević dodaje da su i montaža, postprodukcija slike i dizajn zvuka takođe poslovi koji znaju da potraju. Otkriva i da se susreo sa različitim izazovima, te da nije teklo “samo od sebe”...
“Proces je posebno zahtjevan ako se u njega uđe na način na koji sam ja ušao, bez detaljno razrađenog storyboard-a, vjerujući da će crtež sam da vodi. To se rijetko radi u animaciji, jer je svaka greška vrlo skupa, prije svega zbog dugog vremena koje se ulaže u rad, pa može da se desi da nedjelje rada budu bačene kroz odbacivanje svega nekoliko sekundi materijala u montaži. Ipak, mislim da je to doprinijelo nekim neočekivanim rješenjima koja su dolazila u trenutku crtanja. Vrijeme koje je potrebno za sekundu filma zavisi od kompleksnosti scene. Dešavalo se da izađem iz studija nakon čitavog dana rada, a rezultat nije ni polovina sekunde filma. S druge strane, nekada je to išlo dosta brzo, kada su scene statične. Brzini rada doprinio je i ekspresivan stil animacije, ali i ugljen koji je izuzetno zahtjevan materijal za brze intervencije”, prenosi utiske Uljarević.
On je na ovaj način povezao više sfera svog djelovanja u umjetnosti, od crteža, videa, s obzirom na to da je animacija izraz koji po svojoj prirodi objedinjuje više disciplina.
“Ona se nalazi negdje na pola puta između filma i crteža, sa mogućnošću da se potpuno približi jednom od njih kada je to potrebno”, kaže Ulajrević i dodaje:
“Ipak, suštinska prednost animacije jeste u tom međuprostoru koji ne može da obuhvati ni crtež ni film. Kod autorskog animiranog filma još je prisutniji taj ‘rad na više frontova’ - od scenarija i naracije - koja u ovom slučaju ima dodira sa poezijom, rediteljskog posla koji se tiče montažnog postupka i kadriranja, do posebnog osjećaja za ritam koji je osnova rada na polju animacije. Ja sam ovom višestrukom problemu pristupio dosta intuitivno, a moguće da je ta opuštenost u postupku rezultirala specifičnijem izrazu”, iskreno komentariše on.
Taj specifičan, definitivno vrijedan izraz, prepoznali su selektori renomiranog festivala “Animafest Zagreb” koji se održava još od 1972. godine i koji predstavlja jedno od najvažnijih mjesta za promociju autorske animacije. Selekcionu komisiju činili su umjetnički direktor festivala Daniel Šuljić, kao i Sunčana Brkulj i Andrijana Ružić. S obzirom na konkurenciju, ali i reputaciju festivala, svjetska premijera u Zagrebu za Uljarevića je posebno važna.
“Svjetski festival animiranog filma - Animafest u Zagrebu, uz Annecy je možda i najvažniji festival animiranog filma, i zaista nevjerovatna mogućnost za umjetnike iz regiona da se upoznaju sa najvažnijim svjetskim ostvarenjima u oblasti animacije. Na ovom festivalu sam boravio tokom razvoja ideje “Uroša”, i već tada se oduševio energijom festivala, filmovima i ljudima koji dolaze na ovu manifestaciju. Činjenica da je moj film u glavnoj selekciji ove godine nadmašuje sva očekivanja koja sam imao. Lijepa stvar je što sada već na osnovu ove selekcije stižu pozivi od strane selektora drugih festivala animacije u svijetu, pa se nadam da će film biti zaista viljdiv u 2025. godini”, otkriva Uljarević i dodaje da priželjkuje da “Uroš” bude prikazan na što više festivala.
“Jer je smisao filma u tome da bude gledan, a za kratke animirane filmove festivali su primarni način prikazivanja”, konstatuje umjetnik.
On je želio da podsjeti i da će Crna Gora kroz nekoliko dana dobiti svoj prvi festival animacije - (RE)ANIMACIJA, Festival evropskog animiranog filma i ilustracije, koji će biti održan od 20. do 22. marta u Nikšićkom pozorištu.
Film “Uroš” nastao je u produkciji Protos Filma i Dok Produkcije, a uz podršku Filmskog centra Crne Gore, kao i Sekretarijata za kuluturu Podgorica. Producenti filma su Miljan Vučelić, Danilo Vujačić i Mato Uljarević. Glas pozjamljuje Stefan Vuković, montažer filma je Dmitar Janjušević, dizajner zvuka Aleksandar Protić, dok postprodukciju slike potpisuje Lazar Rašović.
Bonus video:
