Žene u Crnoj Gori nisu subjekti u svojim životima, već objekti tuđih očekivanja. Muškarac koji voli - to je dovoljno, a žena koja voli mora da dokazuje svoju ljubav do iznemoglosti. To je jedan od motiva ove predstave, jer sve četiri žene koje igram pate od bezrazložne krivice. Predstava vapi za osnovnim ljudskim pravom - slobodom, kazala je za “Vijesti” crnogorska glumica Anđela Marunović povodom predstave “Ženomrzačke priče, koja će biti izvedena na sceni Centra za kulturu u Bijelom Polju večeras u 20 časova.
Povod je Svjetski dan pozorišta, a predstava je nastala u produkciji Fakulteta dramskih umjetnosti Univerziteta Crne Gore i Centra za kulturu Tivat. Takođe se radi o master predstavi ove mlade glumice čija je mentorka bila Dubravka Drakić. U “Ženomrzačkim pričama” kao jedina glumica dijeli scenu sa Marijom Mitrović na klaviru i Martinom Đorđevićem na bubnju. Kaže da je privilegija stvarati i dijeliti scenu s njima, te da muzika u ovom slučaju nije pozadinska, već neizostavan dio radnje koji povremeno preuzima kontrolu nad ulogom.
“Njima je bilo uzbudljivo da muziku pretvore u glumačku radnju, a meni da muzika bude izvor unutrašnji dijalog lika. Svako moje stanje je direktna reakcija na njihovu virtuoznost”, istakla je glumica.
U razgovoru za “Vijesti” Marunović komentariše kako je na nju uticalo originalno i istoimeno djelo po kom je rađen komad, izazovnim likovima, govori o dosadašnjim reakcijama publike, toliko rasprostranjenoj mizoginiji i upletenosti u nju...
Predstava je vrlo izazovna, a nastala je po istoimenom djelu Patriše Hajsmit. Sama autorka je vrlo intrigantna, a njeni likovi su mračni i složeni. Marunović kaže da čitanje ove autorke umije da bude neprijatno.
“Njeni likovi su mračni i često dovedeni do ekstremnih okolnosti. Konkretno, pri prvom susretu i čitanju ‘Ženomrzačkih priča’ uznemiravala me je misao da smo ja, ali i sve žene u Crnoj Gori, upletene u mrežu mizoginije. Njeni ženomrsci nisu karikirani negativci - oni su dio društva u kojem živimo, a često i dio nas samih. Upravo to me je najviše pogodilo i dovelo do odluke da je ovo tekst koji moje glumačko biće želi da obradi”, rekla je glumica.
Igra više uloga unutar komada. Ističe da su stiče da su sve bile izazovne. Radi se o ženama koje, kako kaže Marunović, obolijevaju od psihičkih poremećaja zbog nametnutih uvjerenja, a karakterno su drugačije.
“Najteže mi je bilo napraviti distancu od pomiješanih osjećanja koje privatno osjećam zbog njihovih sudbina i igranja tih beskrajno duhovitih i neobičnih ličnosti”, kaže ona.
Ni publika nije ravnodušna.
“Publici je ova tema bliska, oni prepoznaju emociju, retraumatizuju se ili uplaše, vode iste bitke i dileme pa reakcije nisu samo intelektualne već i lične, a to meni daje impuls da svako novo izvođenje bude intimnije”, otkriva glumica.
Ona se za master predstavu uhvatila u koštac kompleksnim, dubokim i potresnim temama, ali i nimalo lakim glumačkim zahtjevima ove predstave.
“Riječ ‘master’ već u nazivu sugeriše da nešto treba da bude majstorski urađeno. Odabrati ovakav materijal, koji podrazumijeva da igram četiri uloge u tri glumačka sistema sa dva muzičara na sceni, jeste ludost i odluka je sa kojom se nije bilo lako nositi kroz proces. Bilo je surovo i oslobađajuće. Ipak, ova predstava za mene nije samo master rad - ona je moj portfolio”, rekla je Marunović.
Kaže da kao mlada glumica osjeća da je njen zadatak da ne igra na sigurno, već da koristi scenu za postavljanje pitanja na koja ni sama nema odgovore. “Ukoliko mi kao autori ne provociramo, ako ne ljuljamo ustaljene narative, onda smo samo lijepo upakovani ukras društva, a ne njegova savjest”, ističe ona.
Poručuje i to da kako u životu, tako i u pozorištu svako ima svoj doživljaj stvarnosti kroz lična iskustva i uvjerenja, te zato ne bi ograničavala poruke predstave.
“Jedino što mi je važno je da publika, kroz puls predstave, prepozna koliko često učestvujemo u perpetuiranju mizoginije”, zaključila je Marunović.
Bonus video:
