S jadom pregoreh ono oko Veljega brda - izgledi da ću s jadom pregoreti i sve ovo oko Velje plaže su bili vrlo visoki - ali kad viđeh mladoga Milojka, predsjednika Milojkove Vlade, i pripadajuću mu Milojkovicu mladu u Dubaiju - na onoj terasi - on the top of the world - đe se smiju mladi - dok naš zlaćahni dvoglavi orao - bješe li Crnojevića? - ili bješe Nemanjića, Obilića, Petrovića? - emanira sa Burdž Kalife nadzemaljskim sjajem - u kompletu sa neizostavnim crvenim poljem - to je krv prolivena za slobodu - i zlatnim obrubom - to je zlaćahni kavez što ga sami sebi pletemo od trenutka kad su nam sloboda i nezavisnost postale deplasirane kategorije - a integrisani razvoj turizma i nekretnina mješovite namjene apsolutni imperativ...
Svijet mi se oko glave vrti...
A tu je i Burdž Kalifa - najviša građevina na svijetu - govorimo o 829.8 m i 163 sprata - u kompletu sa Burdž Kalifa jezerom i Dubai fontanom - a odmah preko puta - na nekih 350 metara u pravcu jugoistoka, opet uz samu obalu pomenutog jezera - imamo, fanfare molim: neboder Adres Dauntaun (Address Downtown) - još jedno čedo Emaar Properties - ovoga puta govorimo o znatno skromnijih 302.2 m i 63 sprata - a govorimo i o hotelu s rezidencijalnim jedinicama - govorimo, dakle, o dobitnoj kombinaciji - to vam je, otprilike, integrisani razvoj turizma i nekretnina mješovite namjene iza kojega stoje Milojko i Milojkovi arapski prijatelji - e baš tu - baš sa jedne od terasa Adres Dauntauna - neki peti ili šesti sprat, rekao bih - s pogledom na Burdž Kalifa, na jezero, fontanu, Al Bahar suk i istoimeni most - sa te terase su mladi Milojko i Milojkovica mlada uživali u jedinstvenom prizoru crnogorskog barjaka koji (otmjeno, dostojanstveno, veličanstveno i maksimalno fleksibilno, rekao bi Aleksa Bečić) emanira sa južne fasade nebodera Burdž Kalifa - najvišeg nebodera na svijetu.
Cijena tog prizora? Prava sitnica - 13 km Velike plaže i kompletno zaleđe - skroz gore do džade - što bi bilo, vele, nekih 2.000 hektara...
A u evrima? Hajde da kažemo da je kvadrat tog zemljišta - uz uslov da se to zemljište proglasi za građevinsko, uz sve saglasnosti i dozvole - nekih ... Koliko? ... Teško da bi taj kvadrat bio ispod 1.000 eura - što bi onda iznosilo 20 milijardi eura (20.000.000.000) - što bi bila i brojka kojom se špekuliše u javnosti...
Zavidim li ja to mladome Milojku i Milojkovici mladoj na tolikoj sreći i ostvarenosti (što bi rekli stari, višestruko ostvareni DPS-ovci)?
Ni slučajno! Moja vizija sreće je dijametralno suprotna, što bi se reklo. Zamišljam stari ligeštul - s platnom koje pamti bolja vremena - ispod platnenog suncobrana (ne podnosim plastiku) - i sebe u tom ligeštulu i pod tim suncobranom - s ledenim gimletom u desnici ruci (gin + lime cordial, freško cijeđeni, s dosta leda) - i to skroz gore, na krajnjem jugoistoku - u zoni kajtsurfera i narandžastih poskoka - valjda lovci na poskoke nijesu pohvatali sve one narandžaste poskoke i otpremili ih, za par stotina eura, u pravcu terarijuma širom Evrope...
Dakle, ništa bez poskoka - hoću da poskoci ostanu na tom mjestu - a kada bi se potrefilo da vidim narandžastoga poskoka - moj doživljaj bi bio apsolutan. Fasciniraju me poskoci, moram vam priznati - posebno narandžasti.
Hoću da kažem da me boli srce čak i od pomisli na mini-repliku Dauntaun Dubaija na tom mjestu - ozbiljno me boli srce...
Ne šalim se...
***
Šalu na stranu, čuo sam i ja te priče o novcu kao svojevrsnom mediju koji odavno ne poznaje i ne priznaje nikakve granice - a pogotovo ne ove naše bezvezne nacionalno-imaginarne granice - a kako mi - mislim na građane ove nesretne državice - bez obzira na nacionalnu, vjersku, partijsku i svaku drugu pripadnost - jednostavno nijesmo u stanju da kreiramo bilo kakvu autentičnu vrijednost - nešto što bi imalo realnu tržišnu vrijednost i što bismo, shodno tome, mogli da iznesemo na globalno tržište - i od čega bismo mogli lijepo da živimo - a ne da nas Milojko zadužuje svako malo - onda nam ne preostaje ništa drugo nego da širom otvorimo kapije (skinemo gaće) i da - maksimalno relaksirano, po mogućnosti - dočekamo taj cunami koji je neminovan...
Ako nijesmo u stanju, drugim riječima, da sami krojimo svoju sudbinu - a nijesmo, morali bismo to sebi priznati - za razliku od naših slavnih predaka koji jesu bili u stanju da se izbore za svoje mjesto pod suncem - onda će nam drugi krojiti sudbinu - Milojko, predsjednik Milojkove Vlade, i njegovi pajtosi iz Dubaija su u ovom trenutku vrlo raspoloženi da uzmu stvari u svoje ruke...
Struka? Ako ste se nadali da će struka podići glas - da je neko od aktuelnih velikana crnogorske planersko-urbanističko-arhitektonske prakse i/ili misli spreman da izađe sa stručnim stavom - stavom koji bi počivao na nesumnjivom autoritetu - biće da ste se prevarili. Struka je odavno ugašena - i svi mi znamo da je ugašena - ali hajde da se još koju deceniju pravimo da nije - jer nam tako svima najviše odgovara...
Čak i ako bi se neko sjetio da priupita struku ponešto - teško da bi struka umjela da odgovori - decenije marginalizovanja struke i posljedična nezainteresovanost struke po svakom od ključnih pitanja redom - učinjele su svoje - ne znam, da budem iskren, što bi trebalo da se desi pa da se struka pokrene - ako mi ne vjerujete - pogledajte da se na Internet stranici Inženjerske komore CG (ingkomora.me) nije pojavilo nešto vezano za Milojkovu namjeru da tih 2.000 hektara - ili 20 milijardi eura - podvede Arapima.
A i što bismo mi razbijali naše stručne glave oko Velje plaže - kad nas niko ništa i ne pita - kad se Milojko ponaša kao da ne postojimo - i to s punim pravom...
Što se tiče medijske slike (medijske konstrukcije) - morali bismo krenuti od činjenice da nama (ipak) nijesu dostupne ključne informacije - i da se uglavnom sve svodi na gatanje - odnosno na prežvakavanje tih mrvica koje nam jesu dostupne - na presipanje iz šupljeg u prazno...
I nije do mladoga Milojka i pripadajuće mu Milojkovice mlade - do nas je...
Bonus video:
