Vještačka inteligencija već utiče na posao strip umjetnika i ilustratora ali to će za rezultat imati i pozitivnu kulminaciju - oni će se vratiti anolognom radu, na papiru. Nekada su između dva posla čekali mjesec dana, a sada čekaju i do tri. Ipak, dosljedni su svom pravcu i neće se predati digtalizaciji a kroz svoj rad vrednuju prirodu, planetu i poštuju svoje učitelje.
To su poručili domaći i regionalni umjetnici "poruke u oblačiću", na dvodnevnom Festivalu stripa i ilustracije u barskoj Gradskoj biblioteci, u organizaciji Kulturnog centra Bar.
Izložbeni i promotivni dio otvorio je Tihomir Čelanović koji je predstavio svoj najnoviji strip "Bugs - Svitanjem počinje zvuk". Čelanović je odrastao u Kotoru ali se školovao i živi u Beogradu, gdje godinama stvara.
Ilustrovao je brojne knjige za djecu, udžbenike i slikovnice, sarađuje i sa francuskim izdavačima, a adaptirao je i neke filmove poput "Taksija".
"Bugs - Svitanjem počinje zvuk" priča je o avanturama često zanemarenih i omraženih bića naše planete, buba. Glavni junaci su muva Pedro i buva Morcina. Pedro je vrlo sposoban, ali i vrlo nesiguran.
"Pedro može", ali sumnja da može, priča njegov stvaralac, a Morcina je svadljiva, kočoperna i uvijek spremna da Pedra stimuliše i usmjeri u pravcu da prestane sa kuknjavom i preuzme inicijativu. Njihov prvi izazov dolazi u sukobu sa paukom, za čovjeka malim i bezazlenim bićem, ali za Morcinu i Pedra strašnim neprijateljem.
Kroz humor i poluizmišljeni svijet, autor ovog stripa nada se da će zainteresovati publiku da ih prate kroz dogodovštine, a tek kasnije da shvate koliko sličnosti imaju sa tim majušnim stvorenjima.
"Bube su za mene, od djetinjstva, bila neka polu-vilinska ali i stvarna bića. Često sam se igrao u babinoj bašti i onda sam, proučavajući biljke i travčice i bubice, malo po malo, kao u basnama, pronalazio paralele iz naših života sa njihovim. Zamišljao sam kako izgleda njihov život u tom makro svijetu", kazao je Čelanović "Vijestima", odgovarajući na pitanje zašto su baš bube glavni akteri njegovog stripa.
U sličnosti buba i ljudi on je uvidio koliko je priroda divna ali i surova. Kako je ispirčao, na ljudskom i njihovom nivou, lako je uvidjeti sličnosti i pronaći utjehu u tome koliko je svijet zapravo velik.
Da "svitanjem počinje zvuk" Čelanović je ilustrovao i sam naziv stripa a na jednoj od stranica kaže i da "zorom osluškujemo zvuke, učimo od njih". Na pitanje kakav je to zvuk koji se čuje pred svitanje Čelanović odgovara da je on sam po sebi vrsta meditacije i spajanja sa sobom i prirodom.
"To su ti trenuci mira, kada možemo da oslušnemo i sebe i prirodu, kada nismo zatrpani svim vrstama elektronskih nadražaja. Dešava mi da se da naknado shvatim, da je jedna od poruka i ta - moramo naći vremena da zastanemo", riječi su autora avantura sa bubama.
Tokom promocije stripa, sa autorom je razgovarala Jasmina Bajo, bibliotekarka savjetnica iz Kotora, a Čelanović je predstavio originalne table i skice stripa, a sa posjetiocima, mahom djecom, je radio i na nekoliko crteža sa istoimenim motivima iz stripa.
Priča u slikama od Pariza do Beograda
Nakon Čelanovića, uslijedila je izložba radova poznatog strip autora, ilustratora i reditelja iz Beograda, Alekse Gajića, koji je predstavio svoj stvaralački put od Politikinog Zabavnika, u kojem je krajem devedesetih godina objavio svoju prvu ilustaciju, a zatim izdavao u Parizu.
Pričao je o svom profesoru i mentoru, Rastku Ćiriću, kod kojeg je za diplomski rad uradio strip "Tehnotajz" na 62 strane, uprkos 14 zadatih stranica, što je Ćirića oduševilo. Sa tim strip albumom Gajić se zaputio u Pariz u potrazi za izdavačem.
"Obilazio sam izdavače i pokušavao da se prodam. Nosio sam ovaj strip ispod miške i na prve četiri adrese ništa nisam uradio, pao sam u bedam. U petoj po redu izdavačkoj kući, otvorila su se vrata", početak je priče o njegovom uspjehu u Francuskoj.
Njegov stripski serijal u šest tomova "Le Fléau des Dieux" (u srpskom izdanju "Bič Božji") sa francuskom scenaristkinjom Valeri Manžen preštampavan je više puta u Francuskoj, a prevođen je u SAD, Srbiji i još šest drugih zemalja.
Oprobao se i u animiranim filmovima pa je po "Tehnotajzu" snimljen film "Edit i ja" koji je većinski finansirao sam, od prodatih orginialnih strip tabli, a dovršen je sredstvima Filmskog centra Srbije.
Tokom prezentacije Gojić je predstavio i različite tipove stripova koje je radio na mnoštvu predmeta: drvetu, kamenju, karticama… Većina njih je i orginalna, neponovnljiva, nije ih moguće preslikati ili umnožiti a on ih sebično čuva u svom domu, za koji kaže da je nalik muzeju.
Ponosan je i da na jedinu "političku ilustraciju" koju je uradio za naslovnu stranu nedeljnika NIN u septembru 2012. godine a koja prikazuje "propast Srbije". Naslovnica ilustruje fiktivni ponor kulture, infrastrukture, poljoprivrede… One bivaju usisane u rupu dok u isto vrijeme djeluje kao da gore od posledica kobne eksplozije.
Ne daju se digitalnom neprijatelju
Na pomen budućnosti ove grane umjetnosti, Gojić je kazao "Vijestima" da je u tom pogledu sada aktuelno pitanje vještačke inteligencije, koja vreba iz raznih ćoškova i prijeti njihovom opstanku.
"To je nešto što se nadvilo na našu malu zajednicu ilustratora i strip crtača i preti da nas istrebi. Već se dešava da ljudi gube poslove. Na primjeru priča na tabli, crteža za uputstva, slika za udžbenike i svega toga što ne mora da bude nešto dobro, to sada radi vještačka inteligencija", riječi su Gojića.
To se dešava zbog toga što je brzo i besplatno, misli on. Zbog toga on postavlja pitanje šta im je činiti budući da se prevlast vještačke inteligencije neće odmah dogoditi ali, ipak, oni primjećuju da stvari nijesu onakve kakve su bile prije godinu ili dvije.
"Nekada je bila pauza između poslova oko mjesec dana, a sada je pauza između poslova po dva-tri mjeseca. Svi se češkamo i razmišljamo šta sljedeće da se radi a što neće moći da radi vještačka inteligencija. Shvatili smo da je, vjerovatno, put u toj nekoj analognoj, opipljivoj, umjetnosti", priča on.
Rješenje je da se oni vrate papirima i stvaranju onoga što će neko kupiti, i staviti na zid. Još jedan izazov je to što ne postoji kritična masa, kazao je on "Vijestima", a koja bi trebalo da postoji - masa koja je zasićena vještačkom inteligencijom i traži nešto analogno, ljudsko.
Ostaje otvoreno pitanje, misli Gojić, da li će ta masa, ukoliko se pojavi, biti dovoljno velika da svi oni, strip umjetnici i ilustratori, mogu živjeti od nje.
Ipak, tvrdi on a njegove kolege potvrđuju, neće se predati već će tražiti svoje mjesto u stvaralačkom svijetu i boriti se kvalitetom, talentom i originalnošću. Brani ih jedino papir i nada da dolaze mladi kojima će taj papir biti važan.
Bonus video:
