Kraj rata i fašizma ne djeluje kao zaključena istorijska činjenica, već i kao otvoreno pitanje... Jesmo li naučili lekcije iz bliske prošlosti? Da li i dalje živimo vrijeme između rata i nade?
Upravo na to referiše i izložba ratnih fotografija, “Pobjeda u Evropi. Između rata i nade”, iz kolekcije JU Muzeji i galerije Podgorice, kaže u razgovoru za Vijesti istoričar i kustos Branko Vuković.
Izložba će biti svečano otvorena danas, 9. maja, kada se proslavlja Dan pobjede nad fašizmom, u 20 časova u Kuslevovoj kući, gdje će postavka biti dostupna do 18. juna.
Vuković u najavi ističe da Crna Gora, ponosna na svoju antifašističku tradiciju, zajedno s drugim slobodarskim narodima, njeguje sjećanje na Dan pobjede nad fašizmom.
“U godini kada Muzej grada Podgorice obilježava 75 godina postojanja, prisjećamo se i 9. maja, Dana pobjede nad fašizmom i Dana Evrope. Tog dana, prije 80 godina, nacistička Njemačka potpisala je bezuslovnu kapitulaciju, čime je okončan Drugi svjetski rat. Ovaj datum je snažno upisan u kolektivno pamćenje, simbolizuje kraj rata i početak zajedničke težnje ka miru, slobodi i saradnji među narodima, vrijednostima koje i danas čuvamo kao temelj savremenog društva”, podsjeća istoričar i kustos.
Pet godina kasnije, ministar spoljnih poslova Francuske, Robert Šuman, objavio je deklaraciju kojom je pozvao na uspostavljanje novog, organizovanog poretka u Evropi, čime počinje proces udruživanja zemalja koje su prethodno bile duboko podijeljene sukobima...
“Impuls slobode i uzvišena svijest o potrebi zajedništva i povezivanja zemalja pobjednica, rezultiraće idejom o formiranju zajednice naroda na evropskom tlu”, konstatuje Vuković.
Na pitanje gdje je Evropa danas i šta sugeriše sami naziv postavke, ako ga smjestimo u aktuelne društveno-političke tokove, bilo na lokalnom ili globalnom nivou, Vuković odgovara:
“Evropa danas stoji pred nizom kriza koje duboko testiraju njene demokratske temelje, od geopolitičkih sukoba i porasta autoritarnih tendencija, do kriza identiteta i migracija. Stoga, naziv izložbe koji referiše da kraj rata i fašizma ne djeluje kao zaključena istorijska činjenica, već kao otvoreno pitanje - jesmo li naučili lekcije iz bliske prošlosti? Da li i dalje živimo vrijeme - između rata i nade? Izložba poziva na razmišljanje o miru kao procesu koji zahtijeva stalnu pažnju, aktivno učešće i društvenu odgovornost. Kroz istorijski materijal, otvara se prostor za sagledavanje ranjivosti demokratskih institucija i ulozi svakog pojedinca u očuvanju tekovina mira”.
Fotografije iz bogate zaostavštine Legata Vasilija Cvetinovića prikazuju završnu fazu rata - uoči i nakon konačne kapitulacije Sila osovine.
“Izložba ‘Pobjeda u Evropi. Između rata i nade’ nudi autentičan vizuelni uvid u jedno od posebnih poglavlja moderne evropske istorije, završnice Drugog svjetskog rata. Posjetioci će moći da vide fotografije koje prikazuju dramatične trenutke sa istorijskih raskrsnica: prizore razorene svakodnevice, iscrpljenih, ali nepokolebljivih boraca, ruševine tek oslobođenih gradova, znakove povratka u život nakon iscrpljujućeg rata”, opisuje Vuković.
Kustos dodaje i da su na fotografijama zabilježeni prizori razaranja, oslobođenih gradova, civila i boraca na teritorijama zemalja učesnica u Drugom svjetskom ratu u Zapadnoj Evropi. Sve to ima snažan umjetnički, ali i građanski odjek u formiranju identiteta, mišljenja i stava, bilo na individualnom ili kolektivnom nivou.
“Vizuelni izvori, u ovom slučaju ratne fotografije, kao vrsta dokumentarne fotografije, posjeduju naročitu moć da usmjere interpretaciju prošlosti. Njihova neposrednost i emocionalna snaga čine ih dostupnim i upečatljivim sredstvom komunikacije, naročito u eri u kojoj slike preuzimaju primat nad riječima. One podstiču empatiju i otvaraju prostor za kritičku analizu konteksta, uzroka i posljedica istorijskih događaja. Upravo takva interakcija između slike i posmatrača omogućava izgradnju realnijeg odnosa prema prošlosti i svijesti o njenim projavama u sadašnjem trenutku”, objašnjava.
A da li i kako te ratne fotografije korespondiraju s iskustvom Crne Gore u Drugom svjetskom ratu, mogu li one poslužiti kao univerzalni jezik otpora, nade i preživljavanja, ali i smjernice za današnje društvo, otvorena su pitanja. Vuković kaže da su teme o kojima one govore, svakako, bezvremene i univerzalne.
“Crnogorsko iskustvo Drugog svjetskog rata obilježeno je kontinuiranim i zdušnim otporom, velikim ljudskim gubicima i korjenitim društvenim promjenama. U tom smislu, ratne fotografije iz ove postavke korespondiraju sa lokalnim nasljeđem tematski, ali i emocionalno, kroz poruke nepristajanja na zlo; poruke solidarnosti i obnove. Dakle, njihova univerzalnost proizilazi iz činjenice da progovaraju o temama koje nadilaze granice i epohe”, kaže Vuković.
Tako i danas, u završnici prve četvrtine 21. vijeka, svjedočimo Evropi koja se suočava s osnaživanjem desnice, porastom ekstremizma i revizionizma, ali i izraženim podjelama, kako u Crnoj Gori, tako i na (geo)političkoj teritoriji zvanoj Zapadni Balkan. Da li izložba može doprinijeti očuvanju i (re)afirmaciji antifašističkih vrijednosti koje su bile temelj poslijeratne evropske zajednice, Vuković odgovara:
“U savremenom evropskom kontekstu, obilježenom političkim lomovima, usponom ekstremnih ideologija i prijetnjom istorijskog revizionizma, kako sami definišete, afirmacija i reafirmacija antifašističkih vrijednosti postaje važan kulturni i društveni zadatak. Ova izložba, kroz dokumentarno-umjetničku formu, nudi jasan podsjetnik na istorijsku cijenu koju su društva platila za slobodu i dostojanstvo. Podsjećanjem na ideale otpora i zajedništva, izložba poziva na savjesno nasljeđivanje vrijednosti koje su oblikovale poslijeratnu Evropu. U svjetlu unutrašnjih, društvenih, segregacija u Crnoj Gori i regionu, po raznim šavovima, ona pruža mogućnost da se istorijsko iskustvo prepozna kao temelj zajedničkog dobra, a ne kao izvor podjela”, poručuje Vuković i dodaje:
“Umjetnički pristup ovom materijalu svjedoči da se ne radi o estetizaciju stradanja, nego o pažljivom oblikovanju diskursa koji omogućava dublje razumijevanje i poziva na aktuelnu odgovornost. Drugim riječima, umjetnost ovdje postaje mediji koji uspostavlja dijalog između prošlog i sadašnjeg, individualnog i kolektivnog sjećanja”.
Kroz izložbe poput ove, dodaje on, a u kojima se povezuju istorijska dokumentarnost i umjetnički izraz, stvara se prostor u kojem publika ne konzumira gotove narative.
“Antifašističko nasljeđe, u tom vidu, treba posmatrati kao sistem vrijednosti koji treba stalno iznova interpretirati, afirmisati i živjeti... Posjeta ovoj izložbi predstavlja čin građanske odgovornosti. Istorijske činjenicama su važne, ali ovdje je riječ o suočavanju sa svevažećim porukama ljudskosti. Naša odgovornost je da očuvamo i obnavljamo lekcije iz prošlosti, kako bismo gradili društvo u kojem su sloboda, pravda i ravnopravnost u srcu naših zajedničkih vrijednosti”, poručuje Vuković.
Zbirka iz Kazablanke dopremljena u Titograd i ostala na čuvanju
Vasilije Cvetinović (Basile Tzvetinovitch), iz čijeg legata su fotografije koje će biti prikazane, jugoslovenski je iseljenik u SAD. Bio je na čelu Međusavezničkog centra za dokumentaciju u Drugom svjetskom ratu u Kazablanki (Maroko), navode iz JU Muzeji i galerije Podgorice.
“Na kraju rata sakupio je vrijednu zbirku fotografija, plakata i karata, svjedočeći o strahotama fašističkog režima u okupiranim zemljama. Zahvaljujući posredovanju Skupštine opštine Glavnog grada, pomenuta zbirka je iz Kazablanke dopremljena u tadašnji Titograd, 1967. godine, a potom predata na čuvanje Zavičajnom muzeju Titograda. Danas je dio Istorijske zbirke JU Muzeji i galerije Podgorice”, ističu oni.
Muzeji postaju mjesta otpora zaboravu i “slobodne zone”
Da muzeji, kustosi, izložbe i umjetnost generalno mogu aktivno oblikovati prostor sjećanja i privrženosti antifašističkom nasljeđu, pokazuje praksa posljednjih godina. To dodatno dobija na značaju, ako se uzme u obzir da se istorija, pa i kolektivno pamćenje, sve češće koriste u dnevnopolitičke svrhe.
“Živi razvoj muzejskog pokreta posljednjih nekoliko decenija potakao je muzeje da obrate veću pažnju na etička pitanja; o ulozi muzeja u očuvanju, predstavljanju i promovisanju univerzalnih vrijednosti, kao što je antifašizam. Iako sa zakašnjenjem, ICOM, prije svega, brojne muzejske organizacije i asocijacije, ali i naša muzejska zajednica, danas imaju brojne pravilnike, uredbe, smjernice koje se bave etičkim problemima. S tim u vezi, uloga muzeja i kustosa u savremenom društvu više nije isključivo prikupljačka i čuvarska, već interpretativna i edukativna. U vremenu kada se kolektivno pamćenje sve više ‘programira’ i instrumentalizuje, muzeji postaju mjesta otpora zaboravu, ali i “slobodne zone” koje omogućavaju otvoreni dijalog i kritičko promišljanje prošlosti”, smatra istoričar i kustos Branko Vuković.
Bonus video:
