Nekadašnji doživotni predsjednik Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, državnik svjetskog glasa, Josip Broz Tito, dobiće spomen-bistu na Cetinju, odlučili su odbornici Prijestonice. Inicijativu je pokrenulo Udruženje boraca Narodnooslobodilačkog rata i antifašista Cetinja...
Inicijativa je, prirodno, izazvala različite komentare.
Tito je prvi put došao na Cetinje julskih dana 1946. godine, da s crnogorskim narodom proslavi petogodišnjicu prve ustaničke puške.
Zatim posjećuje Cetinje 1951. Tada je boravio i na Ivanovim koritima.
Prolazio je “drumovima bijelim”, makadamskim, jer u Crnoj Gori asfalta gotovo da nije bilo.
Ubrzo je u Crnoj Gori Izgrađeno nekoliko značajnih industrijskih pogona.
Ekonomsko uzdizanje Crne Gore pratila je i živa kulturna aktivnost.
Sredinom semtembra 1959. godine istorijsko Cetinje na nogama! Tito dolazi treći put. Na ulazu u grad stajala su u stavu mirno, kao počasna straža, dva borca u živopisnim crnogorskim nošnjama, naoružani proslavljenim kremenjačama. A na cvijećem iskićenom slavoluku, riječi: “Tito, uvijek s Tobom”.
Pozdravio se s predsjednikom Narodnog odbora opštine Milom Vrbicom, koji mu je rekao: “Druže Predsjedniče, slobodarski grad Cetinje kroz svoju istoriju imao je radosnih i teških trenutaka. Jedan od najradosnijih je ovaj današnji, kada najsrdačnije otvaramo svoja srca, jer primamo najvećeg svoga prijatelja, druga, vođu - besmrtnog Tita”.
Otpozdravljajući, Tito je kazao: “Drugovi i drugarice, građani Cetinja, ja vam se najtoplije zahvaljujem na ovim lijepim riječima i želim da se uvjerim u vaš napredak”.
Rukovao se s ratnim veteranima, političkim i javnim radnicima Cetinja i uputio prema fabrici “Obod”.
U spomen-knjigu Elekroindustrije “Obod”, zapisao: “Iznenađuje me veoma moderna fabrika ‘Obod’, a naročito mladi kadrovi. Želim kolektivu ove vanredno važne fabrike za našu socijalističku zemlju mnogo uspjeha u radu. Tito”.
Prolazeći kroz “Obodove” fabričke hale, interesovao se za proizvodnju frižidera, mašina za pranje rublja, stabilizatora i drugih proizvoda koji čine glavni asortiman fabrike.
Odatle se s pratnjom odvezao u park Državnog muzeja, gdje mu je narodni poslanik Mihailo Vicković pokazao Meštrovićev spomenik Njegošu, izrađen za Mauzolej na Lovćenu.
- To je krasno napravljeno. Vječna stvar! - prokomentarisao je Tito.
A predsjednik Narodne Skupštine Crne Gore Blažo Jovanović, napomenuo je da Meštrović ne traži nikakvu nagradu za rad na Mauzoleju, već samo, kako mu je u pismu naglasio: “Plećku ovnujskoga mesa i grudu njeguškoga sira”.
Hroničar je zabilježio da je ova Blažova napomena potom izazvala duži razgovor o umjetnosti.
U čast visokog gosta, predsjednik Narodnog odbora Milo Vrbica priredio je svečani ručak u cetinjskom “Grand-Hotelu” (nekadašnja istorijska “Lokanda”), gdje je Tito razmijenio zdravicu sa sekretarom Opštinskog komiteta Saveza komunista Lukom Banovićem. Tito je, pored ostalog, naglasio da je impresioniran crnogorskim narodom, “koji u svoju budućnost gleda ne samo s velikom nadom nego i sa samosviješću”.
Četiri godine kasnije, avgusta 1963. godine, Tito je sa sovjetskim liderom Nikitom Hruščovom u “Rols Rojsu” doputovao na Cetinje. Posjetili su Državni muzej (nekadašnji dvorac kralja Nikole), ispred Muzeja dočekala ih je masa Cetinjana i Cetinjanki. Na izlasku iz Muzeja Hruščov se pozdravio s osamdesetčetvorogodišnjim Markom Mrvaljevićem koji je bio u crnogorskoj nošnji, a njegovog unuka Branka uzeo je u naručje i poljubio.
Zatim su se, preko Njeguša, niz Kotorske strane, spustili u Boku, diveći se “Nevjesti Jadrana”.
...Jednom prilikom, u Njujorku, u domu slikara Sava Radulovića, vidio sam Titovu fotografiju s posvetom: “Drugu Savu Raduloviću - Josip Broz Tito, 25. V. 1972”.
- Tito je bio veliki prijatelj umjetnika i razumio je slikarstvo i literaturu vrlo dobro. Pravi intelektualac; imao je širinu, razumijevanje za umjetnike - rekao mi je tada Savo Radulović.
Možda je i to razlog što je maja 1969. tokom boravka na Cetinju, pored brojnih aktivnosti, razgledao eksponate Umjetničke galerije, posebno oduševljen Stijovićevom skulpturom Kneza Bajka, starog crnogorskog ratnika i pametara iz Gorskog vijenca...
Bio je inspiracija i mnogim crnogorskim likovnim umjetnicima. Portretisali su ga Milan Božović, Niko Đurović, Anton Lukateli, Aleksandar Prijić, Đoko Živković - Žigalj, Drago Đurović, Sava Laban, Cvetko Lainović, Mihailo Jovićević...
Prema mišljenju značajnog crnogorskog pjesnika i istoričara umjetnosti, Mladena Lompara, najpoznatiji od Titovih portreta je ulje na platnu “Maršal Tito” iz 1948. godine, rad Cetinjanina Mila Milunovića.
Bonus video:
