Borislav Pekić je nezaobilazna figura kada je u pitanju ne samo naša, nego i cijela evropska književnost i zato mi je vrlo drago što se podgorička publika susreće s njegovim dnevničkim zapisima, baš ovom prilikom, zato što to predstavlja jedan kulturni događaj od enormne važnosti, kako za Crnu Goru, tako i za region i književnu scenu uopšte.
To je kazala direktorica Narodne biblioteke “Radosav Ljumović” Slavica Ilinčić, na jučerašnjoj promociji petoknjižja memoarske, epistolarne i dnevničke proze Borislava Pekića u okviru 19. Međunarodnog podgoričkog sajma knjiga i obrazovanja.
Pekićeve dnevnike, objedinjene nazivom “Život na ledu”, Narodna biblioteka iz Podgorice objavila je zajedno sa izdavačkim kućama Štampar Makarije iz Beograda i Obodsko slovo iz Podgorice.
Radomir Uljarević istakao je da je ovih pet tomova pripremano oko godinu dana. U pitanju su dnevnici koji su više od dnevnika.
“On u svojim dnevnicima preispituje razloge za pisanje, a ta preispitivanja su vrlo zanimljiva. Ovo su dnevnici, ali istovremeno i proza, poezija, putopisi, jedan hibridni žanr, totalni kompleks, jedna avantura, pravi Pekić... Pekić govori o tome da u dnevnicama on piše o ‘Ja’ i o ‘Ne Ja’. U toj opštosti tog ‘Ne Ja’ dat je i kosmički kriterijum sudbine, kako kaže Pekić. On, pišući te tekstove, ispunjava svoju sudbinu, kako bi rekao Crnjanski, od A do Š, ostavljajući nedoumice i prazan prostor za razmišljanje. Ovih pet knjiga su kolaži od uspomena, od sjećanja, na sadašnjost, na prošlost, na budućnost, sporadične rasprave o različitim filozofskim kategorijama, rasprave o raspravama, rasprave o vremenu, o sudbini i politici, o demokratiji i o demokratiji. Jer, njega zanima sve. Ovi dnevnici su brevijar pitanja i odgovora, intelektualnih izleta i duhovnih uzleta. Zbornik i aforizama i pjesama, proze, briljantnih eseja, na kraju i uličnih ogovaranja, knjiga replika na sve što nas okružuje a vrši pritisak na nas u namjeri da nas mijenja. Ove knjige su bile štit za autora, od tih namjera, a u istu svrhu mogu poslužiti i čitaocu”, istakao je Uljarević.
Moderatorka promocije Marija Vujošević istakla je da je vrlo značajno što imamo pristup izdanju koje objedinjuje Pekićeve dnevničke zapise koje, dodala je, možemo čitati kao književno djelo za sebe, ali i koji mogu dodatno rasvijetliti kontekst vremena u kojem je umjetnik živio i stvarao, te pružiti i neku novu perspektivu za tumačenje samih njegovih djela.
“Pekić je jedna od najznačajnijih figura u književnosti, ne samo sa prostora bivše Jugoslavije, već i cjelokupne svjetske književnosti 20. vijeka, relevantan i danas, sa avangardnim idejama koje su na neki način i proročke”, rekla je Vujošević.
Ilinčić je istakla da čitalac dnevnika može vidjeti Pekića i kao svojevrsnu “moralnu gromadu, kao čovjeka koji promišlja o moralnim vrijednostima i pridržava ih se”.
“Dnevnički zapisi Borislava Pekića predstavljaju svjedočanstvo o njegovom životu, ali su istovremeno i slika režima, sistema koji se u suštini nije mijenjao već je samo mijenjao svoje pojavne oblike, a protiv kojih je Pekić bio... Iz tih zapisa se vidi ogromna erudicija intelektualna koji se u vječiti koštac uhvatio sa samim sobom, ali i sa društvenim okruženjem koje ga je istovremeno i kočilo i inspirisalo... Ovi njegovi dnevnici se svakako mogu posmatrati kao književno djelo, ali i kao neka vrsta uvoda u ono što će nastati kasnije kao proizvod njegovog stvaralačkog rada. To je presjek života i kreativnosti Borislava Pekića”, istakla je Ilinčić podsjećajući da su Pekićeva djela sveprisutna i danas.
Na pitanje Vujošević kako ga danas čitati, u kontekstu vremena u kojem živimo, direktorica NB “Radosav Ljumović” je rekla da je on uvijek aktuelan.
“Borislav Pekić je uvijek aktuelan. Dakle, i 30 godina nakon smrti njegova djela se prodaju, čitaju, štampaju, razmjenjuju, razgovara se o njemu, organizuju se književne večeri u njegovu čast, analizira se sve ono što je radio za života i kao književnik, ali i kao filmski stvaralac, te kao političar i kao svjedok zbivanja”, naglasila je Ilinčić.
Uljarević je kazao da su Pekićevi dnevnici ponajprije istorija ideja jedne epohe, ogroman sistem ideja, istorija mišljenja, istorija književnosti i teorija književnosti, široki pogled na svijet demokratije.
“On otvara nove teme i razvija nove ideje i postavlja ih sebi kao zadatke kojima će se vratiti... Dnevnike možemo čitati i kao roman oslobođen od forme, iako su ove knjige nastale kao dnevnici, a svojim određenjem su samo maskirale svoju istinsku formu”, rekao je Uljarević.
On je istakao i da je pisac u svojim dnevnicima ogolio i one stvari koje drugi pisci dnevnika brižljivo skrivaju, pa su tako u dnevnicima prisutne i neke epizode iz njegovog života koje bi svako, sigurno, sakrio, ocijenio je Uljarević.
Ilinčić je podsjetila da je ovo prvi put da se u Crnoj Gori objavljuju Pekićevi dnevnički zapisi, a samim tim što je rođen u Podgorici, može se tretirati i kao zavičajni autor, a izdanje dobija na značaju.
Ovih pet knjiga su kolaži od uspomena, od sjećanja, na sadašnjost, na prošlost, na budućnost, sporadične rasprave o različitim filozofskim kategorijama, rasprave o raspravama, rasprave o vremenu, o sudbini i politici, o demokratiji i o demonokratiji. Jer, njega zanima sve”, rekao je Uljarević
Bonus video:
