Ne osjećam se komotno u srpskoj književnosti. Nominalno, ja jesam njen dio, ali nekako niti ona mene primjećuje, niti ja nju primjećujem, niti se ona mnome bavi, niti se ja bavim njome, tako da, vjerovatno, nisam i na radaru većine srpskih književnih kritičara – dijelom mojom odlukom, dijelom činjenicom da su svi moji romani i zbirka kratkih priča ‘Samizdat’. Osjećam se autsajderom i njegujem tu autsajdersku poziciju, odnosno ne bunim se, nemam pretenzije na neke glavne nagrade i uopšte književne krugove pripadanja. Takođe, sopstvenom odlukom, nisam član ni jednog udruženja”, kazao je Dejan Ognjanović u okviru drugog dana književne manifestacije “Karneval romana” i promocije njegovog romana “Zadušnice”, za koji je dobio nagradu “Miodrag Bulatović”, koju dodjeljuje Narodna biblioteka “Njegoš” iz Nikšića.
Onjanović je pisac, književni i filmski kritičar, teoretičar, istraživač, čovjek koji se, kako to reče tokom razgovora, jednako udobno osjeća i u ulozi pisca i u ulozi kritičara.
“Zaboravio sam ko je autor citata, ali neko je književnog kritičara definisao kao osobu bez nogu koja druge podučava kako treba da trče. To je možda jedan od razloga koji me je naveo na to da neću da budem taj bez nogu koji će drugima pričati kako se trči, nego ću se okušati, vjerovatno ne sa istim uspjehom, i u ulozi pisca. Podjednako komotno se osjećam u obje te pozicije i trudim se da one ne smetaju jedna drugoj. Da kada stvaram prozu ne stvaram kao nekakav profesor, teoretičar koji će istog trenutka da to analizira, mehanički gradi, već da kao stvaralac budem što spontaniji”, kazao je Ognjanović.
Godinama pokušava da horor izdigne na novi umjetnički nivo i da, naglašava, dokaže da horor može da bude ozbiljna književnost.
“Horor je izuzetno relevantan žanr u književnosti, nažalost, potcijenjen, neshvaćen. Niko ga ovdje nije ni plasirao ni tretirao na pravi način i potpuno je relevantan i odbranjiv u estetskom smislu. Trudim se i na djelu, i kao pisac, da to ne bude nekakav eskapizam, neka trivijalna literatura, nego nešto što ima poentu”.
Osim nagrađenog romana “Zadušnice”, autor je još tri romana “Naživo”, “Zavodnik” i “Prokletije” i zbirke priča “Divlja kapela”. Dva puta se našao u užem izboru za značajna regionalna i međunarodna knjižena priznanja - za vodeću svjetsku horor nagradu Brem Stoker, u konkurenciji eseja, i za NIN-ovu nagradu za roman “Zadušnice”.
“Bio sam sa ‘Zavodnikom’ u širem izboru za NIN-ovu nagradu, a sa ovim romanom u užem izboru. To je najveći plasman kome je jedan horor roman ikada u dosadašnjoj istoriji prišao, da se nađe među 12 romana za NIN-ovu nagradu. Naravno, druga vrsta stvari se nagrađuje, ali nisam očekivao da stigne ni dotle, i hvala im na tome, jer lijepo je biti primijećen”, istakao je Ognjanović koji je 2012. godine prvi u Srbiji, ali i u regionu, odbranio doktorsku disertaciju u cjelosti posvećenu poetici horora (“Istorijska poetika horor žanra u anglo-američkoj književnosti”).
“Zadušnice”, roman koji je objavljen krajem 2023. godine, gotovo četvrt vijeka nakon Ognjanovićeve zamisli o njegovom nastanku, a nagradu “Miodrag Bulatović” je dobio u kategoriji karnevalske, groteskne i fantastične književnosti, prema riječima autora, sadrži najviše humora, u odnosu na dosadašnja njegova djela, ali, kako je kazao, nije siguran koliko je “zbog tog humora vedriji”.
“Jer je on veoma mračan i morbidan, ali recimo da tu ima mnogo više povoda za smijeh čitaoca, nego u nekim mojim drugim romanima”, istakao je autor koji smatra da je jezik piščeva domovina i koji se pridržava toga da piše o onome što zna.
Od 2015. godine Ognjanović je urednik edicije “Poetika strave” u izdavačkoj kući “Orfelin”, čiji je osnivač Milenko Bodirogić, i do sada je, u pomenutoj ediciji, objavljeno skoro 40 naslova, a svaki od njih nosi Ognjanovićev pečat - autor je opsežnih predgovora koji imaju i po 90 stranica i koje piše iz naučnog i ugla eksperta horor žanra.
“Treba reći da je Dejan, pored svoje skromnosti, jako vrijedan i akribičan. On ima akademski pristup radu i meni je žao što mu je to onemogućeno. Dejan sad radi na nečemu što je možda buduća tetralogija od koje ja poznajem koncepciju prve dvije knjige. Jedna se zove ‘Dolazak književnog horora’, a druga ‘Dolazak filmskog horora’”, kazao je Bodirogić.
Razgovor sa Ognjanovićem, koji važi za vodećeg poznavaoca horor žanra, na Balkanu, što u književnosti, što u kinematografiji, i sa Bodirogićem, čija knjiga “Pesak pjeskare” će biti predstavljena trećeg dana “Karnevala” vodio je Darko Nikolić.
“Karneval romana”, manifestaciju koja traje od 31. maja do 3. juna, i koja se održava četvrti put, organizuje JU Narodna biblioteka “Njegoš”.
Karnevalizacija u filmovima Živka Nikolića
U sklopu drugog dana "Karnevala" filmski i televizijski reditelj, prof. dr Strahinja Savić, održao je predavanje na temu "Elementi karnevalizacije u filmovima Živka Nikolića". Govoreći o Nikoliću, Savić je istakao da on nije stvarao sa pitanjem da li će se dopasti publici i da li mu je film komercijalan ili umjetnički. On je u Nikolićevom filmskom opusu prepoznao tri elementa karnevalizacije, odnosno binarne opozicije: visoko i nisko, čisto i prljavo, kao i idealno i realno.
"Binarna opozicija 'visoko i nisko'u filmovima Živka Nikolića se ogleda u rediteljevom ismijavanju ličnosti na visokim društvenim položajima. Na njegovom satiričnom udaru našli su se šefovi, sveštenici, političari, što je posebno vidljivo u filmu 'U ime naroda'. Ista binarna opozicija kod Nikolića se manifestuje i geografski, što je primjetno u filmu 'Ljepota poroka'. 'Čisto i prljav' je binarna opozicija koja se vezuje za seksualni status i čini sukob svetog i profanog, hrišćanske ljubavi i bluda, dok je binarna opozicija,idealno i realno' pitanje melodramskog zapleta koji privremeno postaje moguć tokom karnevalizacije", istakao je Savić i dodao da binarizam podrazumijeva postojanje dvije strane koje "ne mogu da se otcijepe, ali mogu da se obrnu", što čini karnevalizacija.
U okviru dječijeg segmenta "Karnevala romana" radionice o karnevalskoj bajci sa članovima "Kluba malih-velikih pisaca" vodi bibliotekarka Katica Grozdanić.
Bonus video:
