Umjetnost unutar kulture predstavlja iskustvo jedne zajednice, prikazujući sadašnju situaciju i buduća očekivanja. Treba istaći da pokazuje i prošla iskustva, što izložba “U vrtu tijela, instrumenata i popodnevnog sunca” vizuelnog umjetnika Siniše Ilića, otvorena u četvrtak u Dvorcu Petrovića u Podgorici, savršeno demonstrira.
Ova izložba u okviru projekta “Laboratorija kolekcije umjetnosti nesvrstanih zemalja”, a u organizaciji Muzeja savremene umjetnosti Crne Gore (MSUCG), predstavlja izložbeni narativ jedanaest dijela iz “Zbirke umjetnosti nesvrstanih zemalja”.
Izložba služi kao vizuelni vremeplov koji posjetioce vraća u period kada je Crna Gora u okviru bivše Jugoslavije bila dio kulturološkog mosta između naših prostora i egzotičnih zemalja Angole, Kube, Toga, Zimbabvea i drugih država. Iz MSUCG su kazali da se u ovom kontekstu otvaraju prostori za nova, intimna i politička čitanja istorije, otpora i svakodnevnog života.
Geopolitički blok nesvrstanih zemalja je predstavljao politički i diplomatski pokušaj da se u periodu Hladnog rata napravi alternativa koja bi bila nezavisna od uticaja Sovjetskog Saveza i SAD-a, a obuhvatala je postkolonijalne zemlje Afrike i Azije, kao i neke zemlje Južne Amerike. U ovom bloku, Jugoslavija je imala značajan uticaj, što je dovelo do aktivne kulturološke razmjene koja je znatno obogatila ove prostore kulturom i iskustvom drugih naroda.
Govoreći na otvaranju, kustoskinja izložbe Natalija Vujošević posebno je istakla simboliku naslova izložbe i ulogu tradicionalnog indonežanskog instrumenta anklunga u umjetnikovom istraživanju.
“Naziv izložbe ‘U vrtu tijela, instrumenata i popodnevnog sunca’ otvara prostor za tumačenje bliskosti, senzibilnosti i svakodnevnih utopija. U središtu izložbenog toka nalazi se susret s anklungom - instrumentom koji umjetnika vraća u učionicu muzičkog vaspitanja kasno-socijalističkog Beograda, gdje je djelovao kao pedagoški most između svakodnevice i jugoslovenske geopolitike solidarnosti. Upravo kroz taj detalj, izložba razvija slojevitu priču o obrazovanju, kolektivnosti i kulturnoj razmjeni”, ispričala je ona.
Umjetnik Siniša Ilić zahvalio se timu MSUCG na otvorenosti, podršci i intenzivnoj saradnji tokom realizacije izložbe.
“Važno je da se kolekcije i zbirke institucija - kao što je i ova - otvaraju ka novim temama i omogućavaju situacije u kojima umjetnici, kolektivi, istraživači i kustosi mogu da rade s muzejskom građom, da je izlažu i iščitavaju iz različitih uglova. Bilo da se radi o umjetničkoj postavci ili istraživačkom radu, takva vrsta dijaloga s institucionalnim nasljeđem omogućava nova značenja. Izuzetno mi je drago što sam imao priliku da kroz ovu izložbu uspostavim jedan takav odnos, i zahvaljujem se cijelom timu muzeja na saradnji”, istakao je on.
Ilić je “Vijestima” kazao da je prikupljanje arhivske građe i materijala za ovu izložbu bio izazov, ali nije bilo teško.
“Teško mi je da govorim iz perspektive poteškoća, jer, zapravo, to je neki kontinuitet rada i istraživanja koje ja imam u svojoj praksi. Ja sam bio ovdje u martu na nekoliko dana na kratkom studijsko-istraživačkom boravku, kada smo pogledali sve te radove i bili u kolekcijama i onda na osnovu toga sam ja nekako dalje gradio strukturu cijele izložbe. Tako da tu ništa ne spada u domen poteškoća, nego u stvari nekog načina rada i izazova, kako se strukturira, šta je zanimljivo, koje su koncepcije neke koje se ovdje odaberu”, objašnjava Ilić.
Osjećaj komotnosti zajedno sa referentnim tačkama između kojih posjetioci mogu da prave relacije zajedno sa znanjima o Zbirci “Nesvrstanih” je bio cilj Ilića prilikom priređivanja ove izložbe.
“Na ovoj izložbi postoji puno elementa, ona je vrlo sastavljena kolažano, i u smislu materijala, i porijekla radova, i načina na koji su oni izvedeni, ali nešto što je u ovom slučaju bio moj cilj jeste da u tom prostoru postigne efekat prostora cjeline, u kojem publika i ljudi, zapravo, mogu da se osjećaju komotno, i da imaju puno tih referenci i tačaka, između kojih mogu da prave relacije zajedno sa znanjima o zbirci ‘Nesvrstanih’, i sa tim stvarima kojim vide spoje neki narativ, koji nije fiksiran s moje strane”, pojasnio je umjetnik.
Ilić je kazao da ne zna da li postoji mogućnost za vraćanje kulturološkog kontakta između zemalja nesvrstanih i prostora bivše Jugoslavije, ali je istakao da je važno istorijsko razumijevanje tog fenomena.
“Pa ne znam, svi su se mnogo promijenili od tada, ali, mislim, ta politika jeste značajna, da se razumije iz današnje perspektive, bez obzira, da li je to isti naziv, ili isti sastav, jer to su svakako neke, takođe promjenjive strukture, koje zavise od vremena i trenutka u kojem se nalazimo”, zaključio je Ilić.
Bonus video:
