Festivalski orkestar Crne Gore, na čelu s maestrom Mladenom Tarbukom, predstavio je svoj treći ovogodišnji projekat nastupivši uz popularni crnogorski bend "Perper".
Koncert na Tivatskom muzičkom festivalu, održan u četvrtak 24. jula, ima svoju reprizu na Žabljaku, pred publikom Festivala Wild Beauty Art. Ovaj put, kao solisti su nastupili mladi crnogorski violinisti Viktor Huter i Milutin Radulović, koji su svojim interpretacijama pokazali svoje potencijale za dalji umjetnički razvoj. U sali Centra za kulturu Tivat, gdje su prije samo godinu dana pravili prve zajedničke korake, članove orkestra dočekala je brojna publika, što je bilo i očekivano s obzirom na popularnost koju "Perper" uživa u Crnoj Gori.
Program koncerta bio je dramaturški podijeljen na dva očigledno kontrastna segmenta – akustični i električni. U prvom dijelu izvedena je umjetnička muzika – ciklus "Godišnja doba Buenos Ajresa" argentinskog kompozitora Astora Pjacole, u aranžmanu Leonida Desjatnikova za violinu i gudački ansambl. Nakon pauze, kao svojevrsne zvučne tampon zone, uslijedio je drugi dio posvećen zabavnoj muzici, u kojem je "Perper" nastupio uz podršku ozvučenih gudača. Ako je koncepcija imala utemeljenje u uspostavljanju dijaloga između tzv. visoke i popularne umjetnosti/muzike, programska heterogenost se može razumjeti kao pokušaj, ali ne i kao zaokružen dramaturški koncept. Jer, između sofisticarane fuzije argentinskog novog tanga i barokne koncertantne forme s jedne, i zabavnog programa orijentisanog ka široj publici s druge strane, gotovo da ne postoje zajednički imenitelj.
Festivalski orkestar Crne Gore, sastavljen od mladih crnogorskih muzičara, tokom ove koncertne sezone uhvatio se u koštac sa stilskom raznovrsnošću, te različitim pristupima interpretaciji – od Štrausovih kompozicija salonskog i operetskog žanra romantizma preko Vivaldijevih koncertantnih "Godišnjih doba" barokne epohe, do Pjacolinog tanga i tendencija savremene muzike. Bez obzira na evidentnu spremnost da prevazilazi izazove tih stilskih razlika, mladi ansambl nije uspio da u dovoljnoj mjeri prikaže osobenu artikulaciju fraze kojom se prenosi ekspresivna snaga novog tanga Pjacoline muzike. Citate iz Vivaldijevih Godišnjih doba kojima je Desjatnikov u svojoj aranžerskoj intervenciji uspostavio komunikaciju kulturnih hemisfera, orkestar je sugestivno istakao, suprotstvljajući, na primjer, Pjacolinom "Ljetu" u Argentini Vivaldijevu "Zimu" u Evropi. Međutim, neki segmenti interpretacije ostali su nedovoljno izraženi, poput ritmičke oštrine i ekspresivnog naboja karakterističnog za tango. Unoseći ličnu muzikalnost u interpretaciju, solisti su na sceni dobili podršku publike naklonjenu razvoju domaćih mladih talenata.
U drugom dijelu koncerta uslijedio je nagli prelazak u elektrifikovanu zvučnu sliku u kojoj gudači nijesu uvijek bili jasno prisutni, pa se njihova uloga svela više na vizuelni, gotovo nijemi simbol prisustosti gudača nego na aktivno učestvovanje u muzičkom narativu. Tome su, vjerovatno, doprinijeli i aranžmani načinjeni tako da se gudači u određenim registrima teško mogu boriti s nadmoćnijim zvukom električne gitare, bubnjeva i sintisajzera. Iako je i gost iznenađenja – lokalni hor Jadran ostvario sličnu percepciju kao i orkestar, i na proscenijumu i u auditorijumu pjevalo se: Ljubav, Montenegro Jazz, Perper i zlato, Goro moja...
Premda se činilo da je veći dio publike došao zbog "Perpera", koncert u cjelini može imati edukativnu dimenziju – u približavanju različitih muzičkih svjetova različitim profilima slušalaca. Kombinacija gudačkog orkestra i rok benda, kao koncept, ne samo da je moguća, već može biti i korisna za popularizaciju klasične muzike – ali prije svega kao pažljivo osmišljen, samostalni koncertni događaj u kojem bi bend, poput "Perpera", mogao nastupiti u akustičnoj verziji.
Bonus video:
