Velika posjećenost Fotografske galerije F64 potvrda je zasluženog interesovanja za fotografski rad umjetnice Anke Gardašević, koja je tom prilikom govorila o svojim umjetničkim počecima, sadašnjim projektima, kao i simbolici i filozofiji svoje umjetnosti.
Gardašević je kazala da je uvijek imala interesovanja za fotografiju, čak i kad su je životni putevi vodili na druge strane.
“Ja sam počela da se bavim fotografijom, to je bio neki prvi mediji uz pomoć koga sam se ja izražavala, ali putevi nas vode u različite smjerove i u jednom momentu kada sam završila srednju školu nijesam upisala Likovnu akademiju nego sam upisala Filozofski fakultet u Nikšiću. Kroz rad u studentskom časopisu ‘Indeks’ počela sam opet da se bavim fotografijom, i tada mi se činilo profesionalno, ali danas kada pogledam - to su bili oni počeci i onaj entuzijazam, koji je najvažniji, kada neko izabere čime će da se bavi”, prisjetila se.
Motivi koji dominiraju u nekim od njenih fotografija se mogu povezati sa estetskim pravcem “plemenite truleži”, koji se bazira na ljepoti raspadanja forme umjetničkog subjekta, ali kroz raspadanje ili truljenje forme otkriva se dublja esencija koja daje na estetskoj ljepoti i produbljuje naše shvatanje subjekta, oslobođenog od površne forme.
Govoreći o samoj tehnici fotografisanja, Gardašević je navela različitosti u korišćenju analognog fotoaparata u svojim umjetničkim počecima naspram današnjeg digitalog fotoaparata.
“Ono što je interesantno jeste što je ovo bilo analogno doba, iako je digitalna fotografija počela tada da se prilično koristi u digitalnom fotoaparatu. S jedne strane, bilo je izazovno raditi analognu fotografiju jer tamo mi nismo mogli vidjeti rezultate odmah. Mi smo morali znati koristiti fotoaparat. Znači, biti precizni, da taj snimak bude stvarno urađen kako treba”, kazala je Gardašević.
Ona je dodala da je analogna metoda danas skuplja, ali i da je potrebna zarad vraćanja na neke početke koji nas uče osnovnim pravilima u fotografisanju.
“Danas je postalo izuzetno skupo baviti se analognom fotografijom, što je nekad bilo potpuno prihvatljivo svakome i prosto svako je imao mogućnosti da se time bavi, ali očigledno, kako se tehnologija mijenja, tako ono što je retro, da tako kažem, postaje popularno opet. Tako da i nije tako loše u stvari vratiti se na one početke jer ti počeci nas uče na koji se način stvarno, školski, pristupa nečemu iz osnove i nema pretrčavanja nekih osnovnih stvari”, smatra ona.
Gardašević je istakla da je unikatnost fotografije u samoj percepciji fotografa, kako jedan pejzaž više ljudi posmatra na svoj način.
“Znači, uvijek su postajala precizna pravila kako tehnički koristiti opremu, fotoaparat, a onda dolazi, stvarno da kažem, neka kreacija, što sve zavisi od nas kao autora koji isti prizor potpuno drugačije vidimo. Možete povesti deset ljudi na isto mjesto, fotografije će biti različite. Imamo to iskustvo, išli smo po planinama dosta godina, snimali iste pejzaže i fotografije su bile potpuno različite. I to je ono što je bogatstvo kreacije, čari fotografije i uopšte umjetnosti kao takve je naći nešto vaše”, zaključila je Gardašević.
Razgovor sa Ankom Gardašević organizovan je povodom Svjetskog dana fotografije, u sklopu programa tradicionalne manifestacije Podgoričko kulturno ljeto 2025. koja se organizuje pod pokroviteljstvom Glavnog grada Podgorica, a u saradnji sa Sekretarijatom za kulturu.
Bonus video:
