Velika posjeta Narodnoj biblioteci “Radosav Ljumović” povodom druge manifestacije “Pekićevi dani” pod naslovom “Aspekti poetike Borislava Pekića” potvrđuje neprekidnu zainteresovanost za književno i intelektualno djelo ovog legendarnog pisca. Na preksinoćnjem događaju, održanom pod moderacijom Stefana Sinanovića, govorili su profesor Filološkog fakulteta u Beogradu i književni kritičar Aleksandar Jerkov i profesorica Fakulteta političkih nauka, Sonja Tomović-Šundić.
Ovakvi događaji pokazuju da je prava veličina stvaraoca u njegovoj besmrtnosti koja je obezbijeđena dubinom njegove misli i kreacije. To je pokazano činjenicom da se, i poslije skoro 30 godina od Pekićeve smrti, može organizovati ovakav događaj na kome se mogu čuti nove analize njegovog stvaralaštva.
Govoreći o naporima da se sačuva i popularizuje Pekićevo stvaralaštvo, Jerkov je istakao stvaranja društva pod nazivom “Pekićeva srebrna ruka” o čemu je i bilo riječi u njegovoj prethodnoj posjeti Podgorici u okviru 19. Međunarodnog sajma knjiga.
“Nas nekoliko smo pokušali da napravimo jednu malo društvu za proučavanje i popularisanje djela Borislava Pekića, i naišli na lijep odjek i podršku. Poneku stvar smo sad uspjeli da realizujemo i napravimo. Nazvali smo ga Srebrna ruka, po njegovom nenapisanom, ali zamišljenom romanu i nadam se da ćemo takvim radom i trudom i u lijepoj saradnji sa institucijama kao što je ona koja nam je danas domaćin i gradski Sekretarijat za kulturu koji nas je u tome podržao, da pokušamo da svijest o Pekiću, o njegovom značaju i mjestu, uspostavimo kao onu tačku na kao nešto najbolje što imamo može razmenjivati i usavršavati”, istakao je on.
Objašnjavajući Pekićevu književnu veličinu, Jerkov smatra da je on uspješno stao pred bezvremenim klasicima svjetske književnosti, što, prema njemu, nedostaje u današnjim generacijama.
“Šta više može pisac da uradi nego da dođe i da stane pred pet najvećih, koji čine apsolutne i bezvremene klasike svjetske književnosti, a takvi su Dositej, Vuk, Njegoš, Andrić i Crnjanski. Da stane pred takav zadatak i da odgovori na takav zadatak. To je veličina. To je ono što danas tragično nedostaje, što danas naši pisci spleteni u neke svoje spetljanosti, odmah znaju da neće biti veliki, u čemu nisu pogriješili”, objašnjava Jarkov.
Međutim, Jerkov dodaje da bez težnje ka toj veličini nikakav uspjeh nije moguć, jer veličina je moguća samo uz aspiracije ka veličini.
“Bez htjenja da budu u ovoj veličini, sasvim sigurno ne bi mogli ni da budu. Ne možete vi da se sapletete o veličinu. To ne postoji. Možete da se rodite sa tom veličinom. Ali u ovoj stvari, književne imaginacije i pisanja, ne možete da se sapletete o veličinu. Nego morate da hoćete da napišete veliku stvar. Morate da hoćete da stanete spram Homera”, smatra on.
Tomović-Šundić je kazala da je kod Pekića, kao čovjeka mašte i imaginacije, istančan taj element mitskog, a posebno motiv herojske potrage.
“Pekić je jedan izuzetan čovjek mašte, imaginacije, fantazije, mita. Nisam pronalazila kod Pekića te religijske slojeve u njegovoj književnoj projekciji, nego mitske. On je opsjednut antičkim mitom. On i kao mali dječak čita antičke mitove. Svi njegovi junaci i sama tema, velika tema Argonautike. To je brod Argo gdje su svi mitski grčki junaci. Oni svi putuju tim brodom u potrazi za zlatnim runom, koji kod Pekića dobija jednu izuzetnu simboličku notu. To traganje je, zapravo, suština, smisao života i književnosti. Ta potraga, taj put, to putovanje”, smatra Tomović-Šundić.
Govoreći o uopštenoj filozofiji koja se pojavljuje kroz Pekićeva djela, Tomović-Šundić ističe kako taj mitski motiv je vanvremenski, pa i vječan.
“Šta je smisao tog umjetničkog i stvaralačkog? Kada govori o vremenskom i istorijskom, onda govori o umjetnosti, a kada govori o vječnosti, govori o mitskom. Znači, svi njegovi junaci izlaze iz mita, prolaze, znači, kroz jednu egzistencijalnu krizu i izazove, i vraćaju se opet u mit. Znači, to je ta temeljna postavka, ako hoćete i filozofija, života samoga Pekića”, ističe ona.
Tomović-Šundić objašnjava kako kod Pekića postoji na racionalna introspekcija na mitsku misteriju prošlosti, tražeći fundamentalne odgovore na zagonetku života.
“Pekić je izuzetno zabrinut za istoriju Balkana. On želi, dakle, taj racionalni uvid, šta bi se, dakle, drugačije odvijalo, ako nemamo taj patetičan, zaneseni odnos prema našoj prošlosti. Jer, kao što kaže jedan njegov junak, šta je život? Život je misterija, tajna i briga. To, dakle, je suština te Pekićevske antropologije. Život je velika zagonetka, tajna. U njoj, dakle, provijava ono što je nevidljivo, mitsko, iracionalno. Ono što dolazi, dakle, iz tog arhetipskog, dubinskog, kohezionog”, zaključuje ona.
Bonus video:
