Leti, leti, leti bijeli golube/ iznad moje Podgorice ...
Lepa Lukić &
Orkestar Dragana Stojkovića Bosanca, “Leti, leti, bijeli golube” (Da mi nije pesme, PGP RTS & Euro Centar, 1994.)
Ustavni sud i kolektor su, veli, prioriteti...
Što se tiče Ustavnog suda - obavijestih se putem ChatGPT (chatgpt.com) - da bi se primarna funkcija toga suda imala ogledati u zaštiti supremacije (nadmoći) Ustava Crne Gore - što će reći da Ustavni sud provjerava da li su zakoni, drugi propisi i rad organa vlasti u skladu sa Ustavom - a Ustavni sud je tu i da štiti - ako se ukaže potreba, je li - ljudska prava i slobode koje nam garantuju Ustav i međunarodni ugovori.
Konkretan problem vezano za Ustavni sud, odnosi se na činjenicu da taj sud, u ovom trenutku, radi u krnjem sastavu - naime, Ustavom CG je predviđeno da Ustavni sud čini sedam sudija - koje bira (i razrješava) Skupština - i to na 12 dugih godina - u prvom glasanju dvotrećinskom većinom, a u drugom glasanju tropetinskom većinom - dvoje sudija Skupština bira na predlog Predsjednika Crne Gore, a pet sudija bira na predlog nadležnog radnog tijela Skupštine - Ustavnog odbora - po raspisanom javnom pozivu koji predlagači i sprovode - a kako u ovom trenutku imamo (samo) četiri sudije Ustavnog suda - znači nedostaju troje sudija - morao je da uskoči Andrija Mandić, predsjednik Skupštine CG - i da iznese čvrsta uvjeravanja da će problem biti riješen do kraja oktobra.
“Uskoro će sjednica Ustavnog odbora”, kliče gospodin Mandić, “koji će predložiti kandidate za sudije Ustavnog suda, a koji će se birati na sjednici Skupštine, tada će se glasati i o kandidatu predsjednika (o kandidatu kojega predlaže Jakov Milatović - op.a.). Mislim da će to imati dobar rezultat, kako bi se izbjegla blokada Ustavnog suda. Ako smo mogli da obezbijedimo dvije trećine glasova za izborno zakonodavstvo, obezbijedićemo i za ovo pitanje makar tri petine”.
Da li da vjerujemo gospodinu Mandiću pitanje je sad...
Hajde da mu vjerujemo...
A što se tiče kolektora, odnosno sistema za prečišćavanje podgoričkih otpadnih voda...
“Postoji prijetnja koja se kao mač nad našim glavama nadvija”, kliče otud Saša Mujović, gradonačelnik Podgorice, “to je kazna koja nam slijedi ako ne sprovedemo sistem za prečišćavanje otpadnih voda od 100 miliona eura. Naš budžet za ovu godinu je 150 miliona eura, pa ako treba da platimo kaznu od 100 miliona eura onda je jasno da bi to dovelo do kolapsa funkcionisanja Glavnog grada”.
Izričit je i gospodin Tomas Vajc, evropski parlamentarac i predsjedavajući Evropskog parlamentarnog odbora za stabilizaciju i pridruživanje.
“Ako nema postrojenja za preradu otpadnih voda za 200.000 ljudi ili 150.000 ljudi u Podgorici”, kliče otud Vajc, “jasno vam je da će to otežati vaše pristupanje Evropskoj uniji. Nećete moći da zatvorite poglavlje 27 bez tog postrojenja u Podgorici”.
Jasno, društvo koje nije u stanju da riješi problem (svojih) otpadnih voda - i uopšte problem (svoga) otpada - nema što da traži u tzv. evropskoj porodici naroda.
Milan Knežević, osnivač i predsjednik Demokratske narodne partije CG i poslanik u Skupštini CG, koji nastupa ispred građana Opštine Zeta i mještana naselja Botun - naselja na teritoriji kojega je planirana izgradnja sistema za prečišćavanje podgoričkih otpadnih voda - na lokaciji koja se nalazi između napuštenog Kombinata aluminijuma i rijeke Morače - sjeverozapadno od bivšeg kombinata - odnosno između bazena crvenog mulja - odlagališta opasnih materija nastalih u procesu proizvodnje aluminijuma - i rijeke Morače - sjeverno od bazena - prijeti da će tražiti od svoje partije da izađe iz vlasti u Podgorici, ako li se pomenuti gospodin Mujović drzne da gradi kolektor na pomenutoj lokaciji - što bi za posljedicu imalo pad Mujovićeve uprave.
“Ako bude potrebno”, kliče Knežević, “žrtvovaću i svoju poziciju i izaći iz vlasti”.
Kneževiću, izgleda, nije do šale - nadajmo se da ipak neće morati da žrtvuje svoju poziciju - mada nije lako dokučiti - a pogotovo ne bi bilo lako objasniti nekome sa strane o čemu se to, konkretno u ovom slučaju, ogleda Kneževićeva pozicija - Kneževićeve pozicije, preciznije...
“Ja sam spreman”, dodaje Knežević, “ali to sve zavisi od gradonačelnika Mujovića jer su njegovi stavovi u posljednje vrijeme u odnosu na januar mjesec kada je građanima saopštavao, kao i mještanima Botuna, da se kolektor u Zeti neće graditi, mi ne želimo nikave sukobe, već pozivam Mujovića da promijeni lokaciju i kolektor neka se gradi u Glavnom gradu i onda neće biti koalicionih sukoba”.
Evo, reci ti! Ma neću ja, reci ti! Jer niko ne bi da pogriješi - bez obzira na to u kojem pravcu će ta stvar otići - pa da osudi sebe na život pod teškom kletvom - bilo građana Podgorice, bilo građana Zete.
Dakle, sa jedne strane imamo tri planirana postrojenja u okviru planiranog sistema za prečišćavanje otpadnih voda - mehaničko-biološko postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda (PPOV) sa uklanjanjem nutrijenta, postrojenje za tretman kanalizacionog mulja (PTKM) sa digestijom u cilju dobijanja električne energije i tople vode - i posebno problematično treće postrojenje - za spaljivanje ostataka kanalizacionog mulja (PSKM) - što bi podrazumijevalo spaljivanje svih organskih ostataka.
A što kaže struka?
Gospođa Branka Knežević iz Sekretarijata za planiranje prostora i održivi razvoj Glavnog grada - ekspertkinja iz oblasti biologije - kaže da spaljivanje mulja jeste dozvoljeno u državama Europske unije - uz primjenu strogih mjera zaštite, naravno.
“Njemačka, Austrija, Belgija, Holandija su države”, kliče otud gospođa Knežević, “u kojima dominira ova tehnologija (spaljivanje mulja - op.a.)” - zato što je, veli, “višestruko efikasna, zato što se njome smanjuju količine mulja, odnosno prostor koji je potreban za njegovo odlaganje, što je jedan rizik manje, zato što dobijamo električnu energiju koja može da se koristi, znači energetska efikasnost koja je takođe jedna od globalno značajnih tema na svim nivoima i zato što se na ovaj način, na jedan održiv način, spaljivanjem na visokim temperaturama eliminišu štetne materije i onemogućava se da dospiju u segmente životne sredine”.
Koji je stav gospodina Gavrila Vukovića, sekretara podgoričkog Sekretarijata za planiranje prostora i održivi razvoj - uzdanice Nove srpske demokratije - po pitanju namjere da se sistem za prečišćavanje podgoričkih otpadnih voda gradi u Botunu - nijesam uspio da iskopam, ni uz natčovječanske napore.
Mudar je mladi Vuković, mudar...
“Spalionice mulja proizvode stotine tona pepela godišnje”, kliče sa druge strane plota Bojan Bašanović, Bortunjanin i savjetnik za komunikaciju Agencije za zaštitu životne sredine. “Taj pepeo”, veli, “sadrži teške metale i mora se tretirati kao opasan otpad ili resurs za fosfor. Ako država nema plan ni za “obične” deponije, gdje će završiti taj pepeo? U Botunu? Na nekim improvizovanim lokacijama? Građani imaju pravo da traže odgovor na ovo pitanje”.
I hajde ti sad budi pametan majčin sine...
Kako bilo, moram vam priznati, na kraju, da navijam za Botunjane.
Bonus video:
