Gdje smo ono stali...
Ah da, Hadrovića džamija...
NE PROPUSTITE
Uzeh, u međuvremenu, da prekopavam po Netu u nadi da ću iskopati da je neko negdje napisao ili rekao nešto (suvislo) o Hadrovića džamiji - da ne bude da niko (osim mene) nije osjetio poriv da napiše par (stručnih) redaka o pomenutoj džamiji - i iskopah (preporod.info) da je u Podgorici, 4. i 5. tekućega mjeseca, održan međunarodni naučni simpozij na temu - fanfare molim: “Podgorica u vrijeme vladavine Osmanlija (1474 - 1878)” - u organizaciji Islamske zajednice u Crnoj Gori...
Cilj simpozija je bio, veli, “da se iz različitih naučnih disciplina rasvijetli višestoljetna osmanlijska prisutnost na prostoru današnje Podgorice”.
I još veli da se među naučnicima, profesorima i istraživačima iz Crne Gore, regiona i Republike Turske - potrefio i niko drugi do li - fanfare molim: prof. dr. Rifat Alihodžić, Neimar svjetskoga renomea, Bjelopoljski Le Corbusier - a ujedno i autor projekta Hadrovića džamije u Podgorici - koji je, veli na adresi monteislam.com, govorio na temu Urbane i arhitektonske strukture Podgorice iz osmanlijskog perioda - a ne o novoj Hadrovića džamiji u Podgorici - što me nimalo nije iznenadilo, da budem iskren - jer Rifat suvereno vlada kako na polju arhitektonske prakse, tako i na poljima arhitektonske teorije i istorije arhitekture - i sad mi jeste žao što nijesam bio obaviješten o događaju i što, sljedstveno tome, nijesam uveličao pomenuti događaj svojim prisustvom - jer sam ubijeđen da je stara, osmanlijska Podgorica, temelj današnjoj Podgorici - i to u svakom pogledu - bez obzira na maćehinski odnos svih vlasti redom prema staroj Podgorici - počevši od 27. januara (8. februara) 1879. godine kada je crnogorska vojska, u ime gospodara Nikole I, preuzela Podgoricu od Turaka - pa do današnjih dana - o čemu izravno svjedoče urbanističke i arhitektonske forme iz osmanlijskog perioda - žalosni ostaci osmanlijske Podgorice...
Da je sreće - kao što nije - islamski segment podgoričke povijesti i tradicije - kao najstariji, a ujedno i jedini izvorni - bio bi neraskidivo utkan u cjelokupnu podgoričku povijest i tradiciju - i ne bi počivao isključivo na podgoričkoj islamskoj zajednici.
Kako bilo, jedva čekam taj “posebni zbornik” u kojem će biti objavljeni zaključci i radovi prezentovani na simpozijumu - pa da to pročešljam.
I još bih dodao da me čudi to što se među među naučnicima, profesorima i istraživačima iz Crne Gore, regiona i Republike Turske koji su izlagali na simpozijumu - nije našla i - fanfare molim: Šabović-Kerović, dr Igbala...
Kladio bih se da je gospođa Igbala bila pozvana da svojim prisustvom uveliča događaj - teško je zamisliti tu priču bez Igbale - a da se Igbala nije pojavila zbog ranije preuzetih obaveza.
***
Nego, da se mi vratimo Hadrovića džamiji na Draču, u Podgorici...
E sad, što bi bilo kad bi bilo - da je glavni ulaz u džamiju lociran u pravcu sjeveroistoka, opet prema Ulici Slobodana Škerovića (ili je to Ulica Omera Abdovića?), ali upravno na tu ulicu i upravno na podužnu osu - između (muške) abdesthane i glavnog prostor džamije, konkretno - a ne u pravcu sjeverozapada, na sjeverozapadnom kraju podužne ose - imali bismo, umjesto velelepnih vrata (main entrance) sa te sjeverozapadne strane - u kompletu sa dva nezaobilazna toaleta - ne toliko upadljiv, ali ipak primjereniji glavni ulaz sa sjeveroistočne strane - što bi, podrazumijeva se, otvorilo par problema - od kojih bi problem izmještanja tzv. ženskoga ulaza bio najizazovniji...
OK, uzmimo da je Bjelopoljski Le Corbusier postavio glavni ulaz (main entrance) sa sjeveroistočne strane - podrazumijeva se da bismo imali pitanje presijecanja linije: muška abdesthana - centralni prostor džamije - a vrlo vjerovatno i pitanje spuštanja linije glavnog ulaza ispod kote centralnog prostora - za tri visine stepenika, recimo - ali ne vidim nikakav problem u presijecanju pomenute linije - jer ta stvar savršeno funkcioniše na gornjoj etaži - u nivou tzv. mahfila - balkona gdje klanjaju žene - gdje imamo ulaz baš sa te sjeveroistočne strane - između ženske abdesthane i balkona.
Tako da ipak ne bih zalazio u detalje ovom prilikom - radije bih zaboravio ona dva toaleta što flankiraju glavni ulaz - i uzeo stvari zdravo za gotovo - onako kako je priču o Hadrovića džamiji ispričao Neimar svjetskoga renomea - što primarno upućuje na svojevrsni asemblaž - jer je ovdje primarno bilo tempirati mase prema vizurama iz najkarakterističnijih tačaka u neposrednom okruženju - svaka čast za vizuru sa sjecišta (stjecišta) ulica Omera Abdovića/ Slobodana Škerovića, Šarkića i Đečevića u pravcu zapada...
OK, našlo bi se tu i par suvišnih poteza - ukupna masa (pomenuti asemblaž) je očigledno van balansa - što nije sporno, ako mene pitate - ali jeste sporna, primjera radi, ona kosina na obodnom zidu sa sjeveroistočne strane, prema ulici - kosina koja prati kosinu otvorenog stepeništa koje vodi na sprat - na mahfil - to je, ako mene pitate, posebno dirljiv momenat...
A imamo i to nešto što spolja - sa jugoistočne strane - liči na nekakvu terasu - a nije terasa, definitivno...
Zaključak je da nema toga što Neimar svjetskoga renomea neće učinjeti - napraviće koliko god je potrebno (suvišnih) poteza - unijeće u priču koliko god je potrebno bizarnih i još bizarnijih momenata - samo da to nešto na kraju ne liči na nešto što bi se sagledavalo kao cjelovita, promišljena, pomno izbalansirana serija adekvatnih projektantskih odluka/poteza...
Neodekonstruktivist naš bjelopoljski - jedan i jedini...
Hajde da kažemo, na koncu, da je sve to OK - ogriješili bismo se ako bismo konstatovali da sve to nije u nekim granicama pristojnosti - pogotovo ako se uzmu u obzir sve kontekstualne, funkcionalne i druge uslovljenosti - samo ne znam da li je na polzu džematlijama da se ono “Allah” u kružnom otvoru na zidu kible - poviše mihraba - spolja čita - opet sa jugoistočne strane - u pravcu sjeverozapada - naopako - pogotovo u vrijeme akšam namaza ili jacija namaza, kad je unutrašnjost osvijetljena artificijelnim osvjetljenjem...
***
“Objekat (Hadrovića džamije - op.a.) je stvorio novu urbanu tačku Podgorice”, kliče otud prof. dr. Rifat Alihodžić, Neimar svjetskoga renomea, Bjelopoljski Le Corbusier, autor projekta Hadrovića džamije na Draču, u Podgorici, “jer svojim prostornim događajem prevazilazi naselje Drač”.
Velim vam ja - ne bi se Hadrovića džamija postidjela ni da je u Stambolu (na Bosforu) - a ne na Draču...
Sasvim dovoljno za Trinaestojulčicu, ako mene pitate...
Ko drukčije kaže - kleveće i laže...
Bonus video:
