Izložba pod naslovom “Između linija” velikana crnogorske i evropske umjetnosti Cvetka Lainovića okupila je u četvrtak veče veliki broj ljubitelja umjetnosti u Rektorat Univerziteta Crne Gore, gdje su mogli da uživaju u njegovom stvaralaštvu.
Ova izložba je organizovana u okviru Festivala umjetnosti, nauke i kulture (FUNK), pokazujući pohvalnu posvećenost da se i dalje očuva sjećanje na likovne velikane koji su svojim talentom zasluženo upisali svoje ime u bogatu kulturološku istoriju Crne Gore.
Istoričarka umjetnosti, Maja Živanović je kazala da je Lainović bio autentičan na takav način da ako bi bio dio nekog umjetničkog pravca to bi onda morao da bude “laijinizam”, iako kao takav ne postoji.
“Svi znamo da je Cvetko Lainović bio samorodan, autentičan, da se ni prije ni poslije njega nije pojavio umjetnik na ovim prostorima, koji je na taj način radio. Voljela bih da kažemo ‘laijinizam’, ali ne možemo to da kažemo jer nema njegovih sledbenika, ali ako bi nazvali neki pravac po njemu, zaista bi to tako zvučalo”, smatra Živanović.
Ona je dodala da je njegov pravac kombinacija minimalizma i ekspresionizma i da su konstantni motivi obraćanje sakralnom, životu, ženama i životinjama.
“Njegov pravac jeste negdje između minimalizma i ekspresionizma. Možemo da ga ne stavljamo baš u neku fioku, da mu tu nađemo neko mjesto. Suštinski je bio vrlo jedan jednostavan čovjek koji se kroz svoje stvaralaštvo često obraćao Bogu. Način na koji je on stvarao je uvijek bio eksplozivan. On se krstio, obraćao Bogu. To su bili nanosi i nanosi i nanosi bijele boje gdje bi on tek poslije nekog vremena izvukao neku finu liniju, da li je to bila sakralna tematika ili što je to bila neka žanr scena ili njegova ljubav prema ženi u nekih situacijama i prema životinjama”, ističe ona.
Dekan Fakulteta likovnih umjetnosti Univerziteta Crne Gore, Marko Marković je kazao da je Lainović ključna figura crnogorske umjetnosti 20. vijeka i da su umjetnici poput njega posrednici epohe u kojoj žive.
“Cvetko Lainović je ključna figura crnogorske umjetnosti 20. vijeka. Negova sposobnost da spoji različite umjetničke izraze, čini njegovo stvaralaštvo nesvakidašnjim. Lično vjerujem da umjetnici ne rade samo vremenu, već je u vremenima. Oni su posrednici epohe u kojoj žive. Metaforički rečeno, slikar je svedok boje koja je neponoviljiva. Svaka linija, svaki trag četke nosi svoju prošlost, sadošnjost i budućnost. Svi ti slojevi vremena su živi”, smatra on.
Kako je kazao Marković, Lainović sa svojim radom poziva posmatrača da presipituje materijalno slikarstvo, rušeći dualnost između vidljivog i nevidljivog.
“Lainovićevo stvaralaštvo nas poziva da prispitamo materijalno slikarstvo. Bijelo platno više nije neutralna podloga već glavni protagonist umjetničkog izraza. Gest umjetnika modulira prisustvo i otsustvo, stvarujući napetost između vidljivog i nevidljivog, između linije i grafičkog znaka, između tijela i uma posmatrača”, kazao je Marković.
Nakon otvaranja izložbe, uslijedila je panel diskusija gdje su Maja Živanović i Petrica Duletić govorili o životu ovog likovnog giganta. Tom prilikom su publici prikazani dva kratka snimka, u prvom gdje je sam Lainović govorio o svojoj umjetnosti a u drugom gdje je slikar Filip Janković podijelio svoje uspomene na prijateljstvo sa ovim velikim slikarom.
Komentarišujući Lainovićev negativni stav o novoj postmodernoj avangardnoj umjetnosti koji je slikar iznio na ovom snimku iz daleke 1997, Živanović smatra da su njegove riječi bile proročke.
“Ovo što je on rekao ‘97. može da se primjeni i na današnju situaciju, i na današnju likovnu scenu, kako je on to gledao tada. Može da se prenese u ovo vrijeme. A ono što sam ja rekla na otvaranju, to je on. To je jedan dobar, neposredan, predivan čovjek, dobar drug, pritom skroman”, smatra ona.
Govoreći o prirpemi same izložbe, Duletić je kazala da su iz privatnih kolekcija uzeli najbolje radove ovog slikara koje predstavljaju njegovo stvaralaštvo.
“Iz privatnih kolekcija ubirali smo najbolje radove, koje na pravi način oslikavaju Cvetkovo stvaralaštvo, što od njegovih ranih radova, pa do njegove rane faze, koja se pretvorila u pećinsko slikarstvo. Kasnije to u bijele slike, ali između svega toga postoji jedna jako ekspresivna faza”, smatra Duletić.
Bonus video:
