Treći dan Festivala književnosti, u organizciji Narodne biblioteke “Radoslav Ljumović”, ove srijede, donio je veoma zanimljivo predavanje o velikanu ruske književnosti, Fjodoru Mihajloviču Dostojevskom.
Mada se o Dostojevskom može i dalje pričati a ostati nedorečen, ovo predavanje psihološkinje Lidije Pejović daje uvid u Dostojevskog ne samo kao velikog pisca već i kao preteču psihoanalize, što se može posebno primijetiti u njegovom djelu “Zločin i kazna”.
Uzimanje ovog književnog djela i protagoniste Rodiona Raskoljnikova kao fokusa ovog predavanja predstavlja veliki potencijal da bolje spoznamo tematiku ovog romana, kao i da uvidimo kako ova knjiga i sam Raskoljnikov mogu da nam otkriju nešto više o nama samima.
Pejović smatra da je Dostojevski bio među prvima koji se bavio nesvjesnim psihološkim procesima što ga čini na određeni način pretečom psihoanalize koja je poslije ostavila veliki uticaj na Sigmunda Frojda i ostale teoretičare psihologije.
“Dostojevski je bio među prvima koji se bavio tim nesvjesnim procesima, i ne samo nečim što je oku nevidljivo, nego što je i nama samima prosto neobjašnjivo, jer to je Frojdova ideja da je u stvari naše svjesno samo vrh ledenog brijega, i da ono kako mi vidimo i sebe i druge i svijet u kome živimo, jeste jako malo zasnovano u stvari na tim svjesnim procesima, da to što oblikuje naše živote, je često oku nevidljivo, a čak i nama samima”, kazala je.
Ona dodaje kako je Dostojevski bio sjajan u svojoj umjetnosti upravo u njegovom otkrivanju koliko su ljudi zapravo iracionalna bića koja maskiraju svoje misli ponašanjem.
“On je sjajan zbog toga što je pokazao da čovjek nije racionalno biće. Mislim da ta njegova umjetnost leži u tome da shvatimo koliko smo mi jako malo racionalna bića, i koliko se neke naše misli u stvari ne vide u našim ponašanjima i u našim emocijama”, objašnjava Pejović.
Komentarišući samu prirodu Raskoljnikova, ona zaključuje da je on namjerno napravljen tako da čitalac može da tumači na svoj način Raskoljnikovo ponašanje koje je, po njoj, znak velike inteligencije.
“Mislim da je to tendenciozno napravljeno da bi svako od nas u stvari mogo na svoj način da tumači Raskoljnikova i to odakle njemu u stvari takva ideja. On je opisan kao jedan visoko inteligentan čovjek i mislim da uvijek ta visoka inteligencija ide sa time da se razmišlja dalje od bazičnih potreba i ono što jeste to razmišljenje o nekom višem smislu i o nekom samostvarenju”, smatra Pejović.
Ona ističe kako jedna od centralnih tema “Zločina i kazne” je upravo u prihvatanju naše prosječnosti i prihvatanja samog sebe, naših loših i dobrih osobina. Po njoj, ta višeslojnost čini Dostojevskog maestralnim piscem.
“To je ono što nam Dostojevski objašnjava, da smo svi, svi ljudi, u stvari isti, i da niko nije potpuno dobar ili potpuno loš. Znači ta ideja neke višeslojnosti samog čovjeka jeste ono što Dostojevskog čini tako maestralnim jer on prosto ima tako baš dobrih rečenica koje pamtim”, ističe psihološkinja.
Pejović smatra kako u ovom romanu možemo vidjeti kako proces donošenja naših odluka, pa sa tim i naše djelanje, nije zasnovano na našem shvatanju nas kao odraslih racionalnih osoba, već primordijalnih i dubljih uvjerenja koje imamo prema sebi, drugima i samom svijetu.
“Dostojevski pokazuje da koliko god mi mislimo da smo nešto racionalni, da u tim ključnim momentima mi to nismo. Pošto se ja bavim i psihoterapijom jeste to da se tu govori o više djelova naše ličnosti i mi mislimo pogotovo da mi sve naše odluke donosimo kao odrasle, racionalne osobe, a u stvari mi najmanje svog vremena i svog mentalnog stanja provodimo u tom egu te neke odrasle osobe i u stvari se vidi kada mi skinemo tu masku neke odrasle osobe na osnovu čega mi u stvari donosimo svoje odluke, što Dostojevski pokazuje, na osnovu svojih uverenja koje mi imamo o sebi, o drugima i u ovom svijetu”, kazala je ona.
Bonus video:
