Reakcija publike preplavljene emocijama i dugi aplauzi sa, po ocjeni glumaca, katarzičnim monetima, najbolje su pokazali kako je u Bijelom Polju prošlo izvođenje predstave “Hasanaginica” rađene u koprodukciji tri nacionalne teatarske kuće u Bosni i Hercegovini.
Nastala u koprodukciji Bosanskog kulturnog centra iz Kalesije, Pozorišta mladih iz Tuzle i Studio teatra iz Zenice, u okviru obilježavanja dva i po vijeka nakon prvog zapisa, komad “Hasanaginica” predstavljen je u okviru “Jesenjeg pozorišnog salona” u Centru za kulturu u Bijelom Polju.
Glumačku postavu iz pet gradova koja je, nakon premijere u decembru prošle godine, u Bijelom Polju zabilježila 39. izvođenje čine: Adna Kaknjo, Irfan Kasumović, Remira Osmanović, Nusmir Muharemović, Emir Sejfić, Mirza Ćatibušić, Zerina Mujkić i Nermin Hodžić.
Reditelj Irfan Kasumović, koji igra Hasana, supruga Hasanaginice istakao je da su glumci iza scene osjetili prisutnost bjelopoljske publike, da su zaista tu, tik uz njih.
“Ovo je bilo sjajno izvođenje, publika fantastična i reakcija poslije predstave najbolje govori kako je prošla večerašnja izvedba. Desio se taj momenat koji je srž pozorišta i to je taj neki katarzični momenat koji se dogodi i koji je teško opisati riječima”, kazao je Kasumović.
On je podsjetio da je predstava nastala prošle godine, kada je obilježeno 250 godina od pisanog zapisa Hasanaginice italijanskog putopisca i etnografa Alberta Fortisa.
Kasumović je istakao da nisu željeli da priču prilagode ovom vremenu i da se vode nikakvim postmodernističkim trendovima, nego da urade po svom osjećaju što je nedostajalo svim dosadašnjim verzijama, pokušavajući da uđu u motivaciju onoga što se desi, a ne u pukom predstavljanju crno-bijele slike.
“Ne vjerujem u slučajnost, ima Bog, sudbina i stvari koje dobijemo u određenom trenutku. I ‘Hasanaginica’ je bila prilika za novo preispitivanje. Iščitao sam gomilu adaptacija, dramatizacija, i suštinski sam imao uvijek isti problem, zato što su sve ponekad iz jednog rakursa, ponekad naivne, površne”, kazao je Kasumović, dodajući da se u raznim intepretacijama pokušavalo politizovati.
On je istakao da je svaka vjera savršena i da ako čitate bilo koju od monoteističkih religija to potvrđuje, ali da problem nastaje u tumačenju i interpretaciji vjere.
“I onda u određenim dramatizacijama vi imate slučaj da se sav taj tragični ishod pokuša naći u tim ponaivnim motivacijama. Ako je ta Bosna, Krajina pogranično područje u kojem su konstantno ratovi, ako je neko odmalena u ljudskoj krvi, je li moguće da to ne ostavi posljedice. Ponekad je mnogo teže prihvatiti lijepo nego prihvatiti zlo i onda ljudi koji su debele kože, koji su svašta preživjeli, njihovi demoni ustaju onoga trenutka kada je mir i kada je lijepo, kada je porodični trenutak, i to dovodi do tragičnog ishoda, i onda smo tu željeli smjestiti dramu i sva ova priča je priča te drame ljudske koja se desi između dvoje ljudi koji se istinski vole”, kazao je Kasumović, ističući da ovo nije neko savremeno nego ozbiljnije kompleksnije čitanje izvorne poeme, pri čemu su se trudili da izbjegnu neke stereotipe, poput toga da svekrva nije voljela mladu Hasanaginicu.
Mlada glumica Adna Kaknjo, koja je, kako je kazala prvakinja bosansko-hercegovačnog pozorišta Faketa Salihbegović-Avdagić donijela potresno, tragično i snažno iznijela lik Hasanaginice, kazala je za “Vijesti” da nije lako iznijeti lik onog što čini primjer tragedije u književnosti.
“Odgovornost je ogromna da se taj lik donese na dostojanstven način, da se ne skrnavi, ne ismijava, jer je ona primjer svih tragičnih žena u istoriji naših žena”, kazala je Kaknjo.
Iako je, zbog odsustva glumice, u posljednjem trenutku upala u ansambl kroz lik svekrve Hasanaginice, Faketa Salihbegović-Avdagić je kazala da se odlično snašla jer je kao mlada glumica igrala glavni lik.
“Prvi put se desilo da ulazim u jednu predstavu, a da me ansambl prihvatio tako da se osjećam kao kod svoje kuće”, istakla je ona.
Za nju kao glumicu poseban osjećaj je bio prijem bjelopoljske publike.
“Bjelopoljska publika me je pozitivno iznenadila i zadivila, sa kakvom pažnjom su gledali ovu predstavu i kao su doživjeli sve što smo davali. Mi smo se radovali i radost igre smo osjetili baš zahvaljujući bjelopoljskoj publici koja je pratila sa takvom pažnjom kao bez daha”, kazala je Salihbegović-Avdagić.
Ulogu Hasanaginičinog brata Bega Pintorovića igrao je Nusmin Muharemović koji je istakao da je ta uloga zahvalna sa glumačke strane, ali nezahvalna ako govorimo u kontekstu same predstave i postavke likova.
“Jer je on na jedan način, ne mogu reći negativac, ali ta neka malo tamnija strana kompletne priče. Međutim, on je jedan prototip kako čovjeka tadašnjeg tako i ovog vremena, ja bih slobodno mogao reći jednog minimanipulatora, oratora, političara koji onako širi tu svoju demagogiju. Međutim, on nije samo takav čovjek, on je jako emotivan, on tu svoju sestru zaista voli, međutim, ima stavove od kojih ne želi da se pomjeri”, kazao je Muharemović.
Ansambl je najavio da će na proljeće započeti turneju u više crnogorskih gradova.
Bonus video:
