Putevima rediteljske vizije Jagoša Markovića

Svečanost. Gužva i redovi, mili susreti, nabujale emocije, duboke misli i pronicljiva zapažanja, puna Velika sala Kulturno-informativnog centra “Budo Tomović”, rasprodate ulaznice, ali najuporniji i dalje čekaju na neko slobodno mjesto... Fantastične pozorišne predstave, prava teatarska magija, iz noći u noć različita, a jedinstvena i autentična, s potpisom i pečatom velikog reditelja Jagoša Markovića. Uz sve to, iz večeri u veče ovacije koje traju, aplauzi koji ne gube na volumenu, ljudi na nogama, dugi i glasni izrazi poštovanja koji odliježu i salom KIC-a, i scenom, i srcima, i sjećanjima, a svojom iskrenošću dosežu mnogo dalje od te pozornice i trenutnog momenta...

Tako je proteklo prvih šest dana decembra u Podgorici, kada je upriličeno prvo izdanje Međunarodnog festivala pozorišne režije “Jagoš Marković”. Revijalnog tipa, publika je imala čast da pogleda šest odabranih Markovićevih predstava... Svaka od njih pokazala je raskoš rediteljskog pristupa, bogato umijeće, jedinstvenu kreaciju, prepoznatljivu poetiku, ali i onu drugačiju, te kritička opažanja, a u svemu tome i usmjerenje na ljepotu, ljepotu života i igre, na ljubav i na zajedništvo, na čovjeka i međuljudske odnose, na humor i pjesmu koji olakšavaju život.

U atmosferi pozorišne euforije, festival je, pored vrhunskih predstava, ispraćen i pratećim programom - okruglim stolovima koji su počeli drugog decembra i do šestog obradili niz tema. Predstavom “Čarobnjak iz Oza” sa Dramske scene za djecu Gradskog pozorišta Podgorica, u subotu veče je i zatvoren Festival “Jagoš Marković”.

U predstavi igraju: Kristina Obradović, Jelena Simić, Dejan Đonović, Božidar Zuber, Sanja Popović, Miloš Pejović, Vukan Pejović i Filip Đuretić. Tekst je, prema kultnom romanu L. Franka Bauma, napisala Aleksandra Glovacki, a režiju potpisuje Marković koji je i ovom predstavom pokazao svoju režisersku virtuoznost, kada je u pitanju dječje pozorište, ocijenili su iz Gradskog.

Drugo izdanje Međunarodnog festivala pozorišne režije “Jagoš Marković” najavljeno je za početak decembra sljedeće godine, a direktorica Gradskog Sandra Vujović, izrazila je zadovoljstvo prvim izdanjem manifestacije.

“Ovaj festival nije samo revijalan i nije samo omaž Jagošu Markoviću i retrospektiva njegovog stvaralaštva, već je i jedno davanje novog života tom velikom reditelju tako da ga sačuvamo od zaborava, da nastavimo sa njim da se družimo makar na ovaj način, da budemo dobri domaćini kao što je on i sam u svom privatnom životu bio, da Podgorica postane novo mjesto okupljanja struke i prije svega mjesto gdje će publika u kontinuitetu tokom trajanja festivala moći da uživa u najkvalitetnijim i najboljim predstavama i režijama sa međunarodne scene”, kazala je ona.

S obzirom na to da je zvaničnike tokom protokolarnog obraćanja na otvaranju Festivala, publika ispratila zvižducima i usklicima protesta i nezadovoljstva, a prvu, pa zatim i svaku od predstava u nastavku dostojanstveno, s ogromnim poštovanjem, divljenjem i pažnjom, djeluje jasno da određeni sadržaji ne mogu i ne bi trebalo da budu politička platforma, iako oduvijek to jesu...

“Pozorište je oduvijek bilo i ostalo prostor slobode, dijaloga i umjetnosti. Međutim, ono nikada ne smije postati mjesto koje narušava dostojanstvo trenutka, pogotovo kada se okupljamo u čast stvaralaštva i života jednog od najvećih umjetnika koje je ovaj region imao”, rekla je tim povodom Vujović.

Festival od naredne godine dobija takmičarski karakter, a selektorka će biti nekadašnja selektorka Sterijinog pozorja i stalna pozorišna kritičarka dnevnog lista “Politika” Ana Tasić. Govoreći o novoosnovanom Festivalu, koji je pritom posvećen jednom od najvećih pozorišnih reditelja, Tasić je kazala da je njegovo uspostavljanje i fokusiranje na režiju, od izrazitog značaja.

“Festival ima mogućnost da okupljanjem značajnih rediteljskih poetika na jednom mjestu, Podgoricu pozicionira kao pozorišni centar, prvo u regionalnom, a onda možda i u širem kulturnom prostoru. Naravno, to pozicioniranje je proces, ne može se odviti preko noći, potreban je kontinuitet, upornost i strpljenje, ali je prvi korak učinjen, temelji su postavljeni”, rekla je ona i otkrila čime će se voditi prilikom odabira...

“Program festivala će ići putevima rediteljske vizije Jagoša Markovića u pogledu traganja za stvaraocima koji izlaze iz okvira očekivanog, školskog, mrtvačkog teatra, za poetikama koje imaju scensku autentičnost, koje se izdvajaju osobenošću izraza, djelotvornim susretima, magičnim spojevima riječi, vizuelne i muzičke poezije. Takođe će nastojati da ide njegovim stazama u pogledu izuzetne komunikacije sa publikom, predanog glumačkog rada, kao i snažne emotivnosti, senzualnosti igre, koji su bitno karakterisali Markovićev rad u teatru. To su moje ideje vodilje koje sigurno neće biti nimalo lako ostvariti, ali će se tim putem krenuti uz veliku posvećenost i principijelnost”, saopštila je Tasić.

I, kao što je podsjetila glumica Dubravka Drakić tokom prvog od realizovanih razgovora, festival sa imenom Jagoša Markovića nosi veliku odgovornost koje svi treba da budu svjesni.

“Mislim da je ogromna odgovornost ne samo na osnivačima festivala i na Gradskom pozorištu, nego na svima nama, da ne zaboravimo koliko je važno da opravdamo to da se festival zove Festival ‘Jagoš Marković’ i da je festival pozorišne režije, a ne samo da bi se desio i ostao kao neki festival, nego da to bude jedinstven i poseban festival, na sve one načine na koje je Jagoš bio jedinstvena umjetnička osoba i ličnost”, poručila je tada Drakić.

Karte planule za dva sata

Direktorica Gradskog pozorišta Sandra Vujović iznijela je i činjenicu da je poseban izazov predstavljalo interesovanje publike.

“Najveći izazov je bio taj što su se karte rasprodale već prvog dana, i to u roku od dva sata, a onda smo imali skoro 30 dana tokom kojih smo ljubazno morali da objašnjavamo ljudima da nema karata i da smo ih sve prodali. Voljeli bismo da je sala u KIC-u Budo Tomović bila dvostruko veća, jer i tada bi bila popunjena do posljednjeg mjesta”, rekla je Vujović.

Bez obzira na to, bilo je onih koji bi strpljivo čekali da se svi smjeste, pa bi tražili neko slobodno mjesto, ali ih obično nije bilo. Sala je bila ispunjena do posljednjeg mjesta... Moglo se posvjedočiti rijetko raznovrsnoj publici, nekim novim ljudima i licima koja se ne sretaju često u pozorištu, što svjedoči zapravo i tome da publike ima, ali da zna šta želi i da se ne smije potcijeniti, već da je na teatru da ih pridobije adekvatnim sadržajima, kvalitetnim i autentičnim.

Neponovljiva radost i lakoća

Svaka od izvedbi i predstava tokom Festivala bila je emotivna, a glumcima su se na poklonu uvijek mogle vidjeti suze koje bi stidljivo sijale, ali je igranje “Čarobnjaka iz Oza” za ansambl Gradskog bilo posebno. To je potvrdila i Obradović koja je došla do jedne spoznaje...

“Večeras sam odigrala ‘Čarobnjaka iz Oza’ pod posebnom emocijom iz mnogo razloga, a jedan od važnijih jeste i taj da sam zajedno sa svojom ekipicom iz predstave intimno odlučila da je došlo vrijeme za smjenu generacija i da treba da prepustim te cipelice za hod po putu od žute cigle nekoj novoj, mlađoj Doroti. Predstave prestaju da se igraju bez da mi imamo neki veliki uticaj na takve odluke uprava, ali ovo je Jagoševa predstava i, nažalost, više ne postoji mogućnost za sasvim novi let. Nisam samo izašla iz neke predstave, već ću sa ogromnim zadovoljstvom, srećom i emocijom biti u gledalištu da gledam neku novu Doroti”, poručila je Obradović.

Publika je imala priliku da je gleda i u predstavi “Filomena Marturano”, a glumica se prisjetila saradnje sa rediteljem.

“To je neponovljiva radost. Čak i kada je bilo teško ili kada smo bili u ćorsokaku, to je toliko izazivalo potrebu da se nađe izlaz iz neke naoko bezizlazne situacije, ali čak ni tada ta radost stvaranja nije jenjavala”, rekla je Obradović.

I glumica Simić je podijelila svoje uspomene na saradnju sa Markovićem i kreaciju “Čarobnjaka iz Oza”.

“’Čarobnjaka iz Oza’ smo radili prije 11 godina, a ja taman toliko i radim u Gradskom pozorištu. Meni je to bila druga predstava sa Jagošem, nakon predstave ‘Lukrecija iliti Ždero’, i slobodno mogu da kažem da onoliko koliko me moj profesor na Akademiji naučio glumačkoj igri toliko me Jagoš naučio kako to izgleda u jednom pozorišnom procesu. Svaki proces koji mi je bio bez njega mi je bio na neki način drugačiji, jer sam vrlo dobro razumjela njegove sugestije, njegovu energiju i njegov toliko unikatan način da nama prenese ono što je suština našeg zadatka. Pamtim rad sa njim, zato što je sa njim uvijek bilo lako. Sve što ste vidjeli u okviru ‘Čarobnjaka iz Oza’ vrlo je izazovno za igru, ali razumjeti šta Jagoš traži od nas je bilo baš lako,” ispričala je Simić.