"Autobiografija“ Ranka Radovića je pripovijest o porodici i martinićkom siromaštvu, neizmjernoj ljubavi i oslanjanju na najbliže, o ponosu, o školovanju i uspjehu, ali i o dilemama i odlukama koje nije bilo lako donositi, a na kraju i o talentu i profesionalizmu u oblasti koja je u isto vrijeme i umjetnost i vještina, rečeno je sinoć u Danilovgradu na promociji intimnih zapisa istaknutog arhitekte.
O ovoj knjizi koju je nedavno Matica crnogorska objavila govorila je struka, prijatelji zajedno sa izdavačem i porodicom.
Arhitektica Slavica Stamatović-Vučković osvrnula se na Radovićevu emancipatorsku ulogu i njegova brojna predavanja koja je održao diljem Jugoslavije.
"Većina tih predavanja nijesu bila uopšte plaćena, možda bi ga neko pozvao ili eventualno platio smještaj, neki dio troškova, ali on je sve to radio tako srdačno, tako srčano, strastveno i s ogromnom ljubavlju za arhitekturu, za profesiju, prije svega sa željom da prenese svoje znanje na mlađe ljude i da učini da arhitektura bude vidljiva, prisutna u jugoslovenskom kontekstu", rekla je Stamatović-Vučković.
Arhiteksta iz Zagreba Krešimir Rogina istakao je da je arhitektura elitna djelatnost, ma koliko siromašna bila i o Radoviću, svom mentoru s magistarskih studija, govorio je prije svega kao o umjetniku.
"Da bismo sačuvali njegov duh trebamo emanirati Ranka Radovića kroz sebe, kroz ono što nam poručuje ovom knjigom: da trebaš biti ne bolji čovjek, nego samo čovjek", rekao je Rogina i uporedio Radovića s velikanima umjetničke scene i pop-kulture, Belmondom, Pikasom i Dejvidom Bouvijem.
Rankove misli nijesu bile sterilne, ograđene, frazerske, nepotrebne, misli radi misli, rekao je politikolog Čedomir Čupić i dodao da je Radović bio „sastavljen od darova kao što je kuća sastavljena od cigala“.
"Priroda i Bog s njim su ljude darivali, a on je taj svoj dar dijelio s drugima. Njegova nesebičnost u darivanju strasno se i voljno umnožavala u drugima", rekao je Čupić.
Urednik izdanja Marko Špadijer istakao je da se Radović u svojoj „Autobiografiji“ predstavio kao pisac izvanredne memorije i slikovitih opisa situacija.
"Ova autobiografska kazivanja se završavaju 1991. godine, kada je Ranko imao 56 godina, a on je živio još 14. To je bio najdramatičniji period raspada Jugoslavije, osjećao se strancem u domovini i šteta što o tom periodu nemamo neke njegove zapise", rekao je Špadijer.
Publicista Rajko Radović, sin istaknutog arhitekte, podvukao je da je vrlo bitno da tu knjigu ne vidite samo kao autobiografiju, već kao neki trag u vremenu.
"Mislim da Ranko nikada Martiniće nije doživljavao kao selo, on je doživljavao crnogorska brda kao neku vrstu prirodne arhitekture, doživljavao je ta brda kao građevine. Mislim da je njegov stav bio borben, da je bio ratnik. Mislim da je za Martiniće bitna bila bitka na Martinićima gdje su se Crnogorci odbranili od otomanskog nadiranja i da je ratnički duh i stav ključ za shvatanje Ranka", rekao je Radović.
Promociju je pratila izložba odabranih radova studenata III godine Arhitektonskog fakulteta (2024/25) izrađenih u okviru predmeta Teorija arhitekture 3, koji je vodila učesnica promocije prof. dr Slavica Stamatović-Vučković, pod nazivom „Živi prostor – omaž prof. Ranku Radoviću“.
Bonus video:
