r

Izložba "Cancelled": Između ispitivanja i dokumentacije

Podgorički likovni salon 2025, otvoren u četvrtak, u Modernoj galeriji u okviru manifestacije DEUS. Nameće se pitanje da li je salon ispunio svoje umjetničke ciljeve

389 pregleda 1 komentar(a)
Foto: Muzeji i galerije Podgorice
Foto: Muzeji i galerije Podgorice

Podgorički likovni salon 2025 otvoren je izložbom pod nazivom "Cancelled" u četvrtak, u Modernoj galeriji, u okviru manifestacije DEUS.

Ovogodišnji Salon okupio je 14 crnogorskih umjetnika mlađe i srednje generacije, koji su se publici predstavili kroz različite vizuelne medije. Odlukom žirija dodijeljena je jedna Grand Prix nagrada, kao i dvije ravnopravne druge nagrade.

Kustoskinja izložbe, Selma Andrijašević, kazala je da je izložba nastala sa namjerom da se na jednom mjestu okupe radovi koji govore o savremenom trenutku u kojem se nalazi crnogorsko društvo.

"Ova izložba nastala je sa namjerom da se na jedno mjesto nađu umjetnički radovi koji govore o našem vremenu, ali uz unaprijed postavljene okvire da se ne pređe granica koja razdvaja apstraktno od bukvalnog. Upravo ta granica, čije neprelaženje daje umjetničkom djelu karakter umjetničkog. Umjetnost, kako je definisao Albert Kami, počinje oduzimanjem prava na konkretno", kazala je Andrijašević.

Ona je dodala da umjetnik, kroz vlastitu percepciju društva u kojem živi, prepoznaje njegove slabosti i nesavršenosti, ostavljajući time svjedočanstvo o vremenu u kojem nastaje.

"Ova izložba treba da pokaže kako umjetnik vidi stvarnost društva u kojem obitava. Svako umjetničko viđenje stvarnosti, prije svega, mora prepoznati ono što je u njoj nesavršeno, odnosno zapaziti kretanje društva ka nesavršenosti. Na taj način umjetnost može biti angažovana i imati korektivnu ulogu u sadašnjosti, ali i postati svjedočanstvo o vremenu u kojem je nastala", navela je ona.

Upravo na tom mjestu otvara se pitanje kako se pojam društvene nesavršenosti tumači. Sa sociološkog aspekta, važno je razlikovati nesavršenost samih društvenih vrijednosti od nesavršenosti u njihovoj primjeni. Ta razlika je ključna, jer upravo ona razdvaja transgresivnu umjetnost, koja preispituje temelje sistema, od korektivne umjetnosti, koja uglavnom ukazuje na odstupanja u sprovođenju već prihvaćenih vrijednosti.

Korektivna umjetnost, po svojoj prirodi, ne dovodi u pitanje vrijednosni okvir unutar kojeg djeluje, već se zadržava na kritici njegove nedosljedne primjene. Istorijski posmatrano, ovakav pristup može se dovesti u vezu sa umjetničkim praksama koje su služile kao produžetak dominantnih ideologija, poput socijalističkog realizma, koji nije problematizovao vrijednosti koje je zastupao, već je insistirao na njihovoj dosljednoj realizaciji. U tom smislu, pretjerana ideologizacija korektivne umjetnosti može dovesti u pitanje autonomiju umjetnosti, koja je tradicionalno shvatana kao prostor slobodnog stvaranja i slobodnog vrednovanja umjetničkog djela. Otuda se nameće i pitanje da li danas svjedočimo pojavi novog oblika umjetničkog realizma, zasnovanog na eko-liberalnim vrijednostima.

Žiri ovogodišnjeg Podgoričkog likovnog salona činile su kustoskinja Nacionalne galerije Sjeverne Makedonije Ana Frangovska, kustoskinja JU Muzeji i galerije Podgorice Aleksandra Butorović i vizuelna umjetnica Jelena Tomašević. U ime žirija, Butorović je obrazložila odluku o nagrađenim radovima.

"Žiri je, nakon detaljnog uvida u sva izložena djela i više zajedničkih diskusija, odlučio da nagrade dodijeli autorima čije umjetničke prakse najdosljednije razrađuju koncept izložbe i njegove šire društvene i kulturne implikacije. Izložba je postavljena kao kritička platforma koja ispituje mehanizme poništavanja, odlaganja, cenzure, marginalizacije i kontrole, ne samo u njihovim eksplicitnim oblicima, već i kroz suptilne, strukturalne i sistemske manifestacije", kazala je Butorović.

Grand Prix nagrada dodijeljena je umjetniku Aleksandru Ostojiću za rad "Pet kvadrata", koncipiran kao dvodjelna cjelina. Djelo sadrži arhivske fotografije koje dokumentuju transformaciju pljevaljskog polja u površinski kop. Nesporno je da rad ima snažnu upozoravajuću dimenziju kada je riječ o ekološkoj devastaciji prirode u državi koja je Ustavom definisana kao ekološka.

Međutim, ako je jedan od ključnih kriterijuma žirija bilo ispitivanje mehanizama poništavanja i kontrole, postavlja se pitanje u kojoj mjeri ovo djelo zaista ulazi u taj nivo analize. Iako prizori sistematskog uništavanja prirode izazivaju snažne i negativne emocije kod posmatrača, samo emocionalni efekat ne mora nužno značiti i kritičko preispitivanje procesa i odluka koje su do takvog stanja dovele. U tom smislu, rad prije dokumentuje posljedice nego što problematizuje uzroke.

Dodatna ironija leži u činjenici da se ekološki destruktivne prakse često odvijaju upravo unutar država koje formalno počivaju na eko-liberalnim principima, dok umjetnička scena rijetko dovodi u pitanje same vrijednosti tog modela. Standard po kojem je žiri vrednovao rad bio je, prije svega, dokumentaran, što je Ostojić nesumnjivo ispunio, ali ostaje otvoreno pitanje da li je djelo zaista ispunilo i deklarisani ispitivački kriterijum.

Butorović je izbor dodatno obrazložila navodeći da djelo povezuje lokalnu realnost sa globalnim pitanjima ekološke krize, ekonomske nejednakosti i društvene odgovornosti.

"U kontekstu ove izložbe, djelo ukazuje na oblike sistemskog poništavanja lokalnih zajednica i vremena kao vrijednosti. Njegova aktuelnost proizilazi iz sposobnosti da lokalnu realnost poveže sa globalnim pitanjima ekološke krize, ekonomske nejednakosti i društvene odgovornosti", kazala je ona.

Iako je Ostojić precizno dokumentovao lokalni fenomen koji se može povezati sa globalnim trendovima, ostaje dilema da li je rad zaista ušao u dublje preispitivanje pojma društvene odgovornosti ili se zadržao na njegovoj vizuelnoj prezentaciji.

Ravnopravne druge nagrade dodijeljene su Tanji Markuš za djelo "Future Proof" i umjetniku Danteu Buuu, za rad koji, prema riječima Butorović, problematizuje mehanizme cenzure, kontrolisane vidljivosti i simboličkog poništavanja javnog govora.

I ova djela, slično Ostojićevom, suočavaju se sa sličnim izazovom: dominantno funkcionišu kao dokumentacija društvenih paradoksa nastalih usljed nedosljedne primjene preovlađujućih ideoloških obrazaca. Sa sociološke tačke gledišta, sva tri nagrađena rada više se oslanjaju na estetsko bilježenje društvenih pojava nego na njihovo dosljedno i temeljno preispitivanje.

Bonus video: