Neka bude borba neprestana, neka bude što biti ne može - poručuje u razgovoru za “Vijesti” glumac Stevan Piale iz Srbije čestitajući 2026. godinu i poželivši mnogo sreće i zdravlja...
Iako su praznici sinonim za radost, spokoj i ljubav, ali i period kada se sumira prethodni, kada se prisjećamo i preispitujemo, Piale za “Vijesti” kaže da je 2025. bila “komplikovana godina” za njega, i to na više polja, a ono što ju je obilježilo je - borba...
“Bila je to ‘komplikovana’ godina. U januaru sam ostao bez mame i bez posla i to je definitivno obilježilo početak godine. Posle toga su krenule studentske šetnje po Srbiji kojima sam se priključio i kroz koje sam nekako proživio i ove događaje sa početka januara, ali sam se u isto vrijeme napunio nekom nenormalnom energijom, što studenata, što ovih ljudi koji su izlazili na ulice da nas pozdrave. I to me je držalo mjesecima. Dalji tok godine je obilježila borba, ali i neki novi projekti na kojima trenutno radim i sa kojima sam i ušao u 2026”, priča glumac.
Komplikovan, izazovan i borben period, što lično, tako i na polju umjetnosti i kulture, u Srbiji ponajviše. Kako to promijeniti - Piale odgovara:
“Što kažu, riba smrdi od glave. Tako da ćemo morati prvo tu glavu da riješimo, a zajedno sa njom i cijeli sistem i onda vjerujem da nam dolaze mnogo bolja vremena”.
Piale je jedan od glumaca mlađe generacije koji zajedno sa građanima Srbije, predvođenim studentima, traže pravdu usljed pada nadstrešnice u Novom Sadu. Piale je za “Danas” ranije kazao: “Danas, sutra i prekosutra, svi putevi idu za Novi Sad i to je jedini put za sve nas”... Na pitanje kada je i kako počeo taj put, koliko je dug, težak i kakav je, Piale ga opisuje izazovnim, ali jedinim.
“Taj put je počeo odavno, dug je onoliko koliko mora da bude dug, jako je izazovan ali je jedini put koji imamo. Svi bismo voljeli da se neke stvari odvijaju brže, ali jako je teško pobijediti ovoliku mašineriju, a pritom ostati neukaljan. Zato nam u 2026. treba još više strpljenja, ali isto tako i vjere, zajedništva i hrabrosti”, navodi on.
Studentski pokret prerastao je u širi, opštedruštveni i zapravo predstavlja nadu za čitav region, smatra glumac.
“Doživljavam taj pokret kao jedinu nadu da u ovom trenutku stvari mogu drastično da se promijene. Lijepo je vidjeti da postoje ljudi koji su spremni da se žrtvuju zarad višeg dobra, a pritom i da ih ima mnogo. Mislim da je ovo dobar putokaz za cijeli region, jer vjerujem da ovakva omladina postoji u svakoj zemlji u regionu i da bi se, u slučaju da dobro pobijedi, kroz par godina riješila većina diplomatskih problema na kojima su naši političari decenijama radili da nam bude ovako”, poručuje Piale.
Ipak, ono što je evidentno jeste i da mnogi ispaštaju upravo zbog toga, te da je otvoren i jasan odgovor nadležnih, iliti vlasti u Srbiji. Tako je i Stevan Piale ostao bez angažmana u seriji “Igra sudbine” po kojoj je postao prepoznatljiv široj javnosti. Iako je otkrio da je svakako razmišljao o napuštanju tog projekta, naglasio je da je konačna odluka, nakon pritiska i “savjeta”, došla kao rezultat društvenog aktivizma - podrške studentskim, ali i protestima protiv Rio Tinta i drugim. Za “Vijesti” otkriva i koji je epilog svega toga - našao se na “listi nepodobnih glumaca”.
“Pa, epilog je taj da sam bez posla evo sad već skoro godinu dana. Dospio sam na te čuvene crne liste i vjerujem da su male šanse da ću nešto snimati u skorijoj budućnosti ali dobro, to je bio rizik na koji sam bio spreman”, konstatuje on i dodaje:
“Imam sedam igrajućih predstava i spremam još dvije, tako da uživam u tome i održavam formu. I u tom pozorišnom životu ima problema, jer sam skoro saznao da i tu postoje zabrane. Producent mi je javio da nije uspio da proda predstavu u kojoj glumim u nekoliko gradova u Srbiji jer sam na nekoj listi nepodobnih glumaca... Ali rekao sam već negdje, biće sve gore dok ne bude bolje”, poručuje Piale.
S obzirom na sve to, uloga svakog pojedinca je od velikog značaja i za društvo i za sistem, pa tako i umjetnika.
“Mislim da bi svako morao da se bori za pravdu i progres. I to bi trebalo u školi djecu da uče. Svi moramo da se borimo koliko možemo. Da, mi umjetnici jesmo u fokusu i kao javne ličnosti možda možemo da utičemo na više ljudi, ali i pored toga mislim da svi moraju da nađu način da utiču na ostale, posebno sad uz društvene mreže i sve što nam internet nudi... Naravno, osim tih direktnih poruka i poziva, naš zadatak je da i kroz umjetnost utičemo na javno mnjenje a teška vremena su uvijek bila posebno inspirativna za umjetnike”, naglašava Piale.
Govoreći dalje o položaju glumaca i generalno umjetnika, ali i odgovornosti i uticaju koje, kao javne ličnosti imaju, kaže da je odgovornost svih činilaca društva ipak jednaka.
“Mislim da svi imamo podjednaku odgovornost, osim što nama nekako i sama profesija nalaže da se bavimo kritikom društva. Što se tiče položaja glumca u Srbiji, trenutno je prilično neugodan jer je jako teško manevrisati u ovom vremenu i sistemu. Boriti se za bolje sjutra, rizikovati da izgubiš posao dok znaš da u isto vrijeme moraš da prehraniš djecu, platiš račune, registruješ kola... Ne pristajati na ‘nepristojne ponude’, a ne znaš da li ćeš za mjesec imati bilo kakve ponude... Ali dobro, niko nije ni mislio da će ovo ići lako”, sumira Piale situaciju.
On je u novembru gostovao u Crnoj Gori, kada je nastupio na zatvaranju Međunarodnog festivala glumca u Nikšiću, a u sklopu kabarea “Dobra stara vremena”. Publika je uživala i lijepo prihvatila pjesme iz kabarea, pa tako i par njegovih autorskih koje je izveo uz gitaru.
“Drugi put već nastupam na zatvaranju Festivala glumca i stvarno mi je čast, jer mislim da je to jedan veliki i važan festival. Uz to, ljudi su divni i uvijek se lijepo proveselimo posle. Muzika mi je jako važna i jedna od novogodišnjih odluka je da se ove godine malo više posvetim pjevanju i gitari, te da se osposobim za nešto što planiram da radim u skorijoj budućnosti”, otkriva Piale.
S obzirom na sugestivnost naslova, ali i lijep i melanholičan kabare, Piale za “Vijesti” otkriva i koja je njegova prva asocijacija na “dobra stara vremena”, pored kabarea.
“To je jako subjektivna stvar. Za mene je to rano djetinjstvo i odrastanje u Zemunu, u naselju Sava Kovačević. S obzirom da je to početak devedesetih, vjerujem da većina ljudi nema toliko simpatije prema mojim dobrim starim vremenima, ali šta da im radim... To su za mene stvarno dobra stara vremena, bezbrižna ali i puna avanture, žmurki, fudbala... Čega hoćeš!”, prisjeća se Piale.
Ako su stara vremena ona koja su dobra, kakva su današnja i šta nas čeka u budućim, glumac ponovo podsjeća da je i to subjektivno, te otkriva svoju percepciju.
“Današnja vremena smo već obradili, ali svakako ne smijemo da bježimo od njih. Kakva su da su, naša su i druga nemamo. Moramo biti prisutni u ovim današnjim vremenima i spremni da se borimo da nam ta buduća budu ljepša”, poručuje on.
Tok “Igre sudbine”
U objavi kojom se Stevan Piale oprostio od serije “Igra sudbine”, priznao je da je i na samom početku bio skeptičan prema projektu, prvenstveno jer je u pitanju telenovela, iliti sapunica.
“Tako je. Da sam bio u boljoj finansijskoj situaciji, vjerovatno ne bih ni uzeo u razmatranje taj kasting, jer sam u to vrijeme tripovao neku veliku umjetnost”, kaže on na početku i nastavlja:
“Ispostavilo se da mi je ‘Igra sudbine’, pored toga što je jedna telenovela i što je serija u kojoj smo snimali dvije epizode za dan i često izgovarali neki besmisleni tekst, ispostavilo se da mi je to najvažniji, a vjerovatno i najdraži projekat u dosadašnjoj karijeri. Došao sam sa nekim otklonom, a ubrzo shvatio da nisam dorastao tom formatu”, ističe Piale i otkriva kako se taj pogled promijenio tokom vremena.
“Trebalo mi je bar godinu snimanja da bih se doveo do situacije u kojoj sam počeo da se osjećam dobro pred kamerom. Mnogo sam naučio za tih pet godina - i o glumi, i o kameri, ali i o sebi. Bio je to jako važan period u mom životu i prezahvalan sam na prilici da sve to doživim”, ističe on.
Dodaje da je ljudima takav žanr, pa i format, na neki način i potreban.
“Što se publike tiče, očigledno joj je ovako nešto potrebno, čim se serija još uvijek snima i prikazuje. Ljudima je potrebno nešto što mogu da puste kada dođu kući i da odmore mozak. Jedino mi je žao jer mislim da bi serije tog tipa uz malo više truda mogle da budu znatno kvalitetnije”, iskreno priča Piale.
S obzirom na to da je taj period za njim, priznaje i da priželjkuje neku novu, upečatljivu ulogu kojom bi se udaljio od Luke, a na drugačiji način približio publici.
“Naravno, to bih jako volio i o tome razmišljam već godinama, ali sam svjestan da će morati da prođe neko vrijeme (nevezano za crne liste) da bi me neko uzeo za nešto veliko, dok publika malo zaboravi Luku Kanačkog. No, ako me ni tada ne budu zvali, biću prinuđen da sam nešto napišem i snimim”, zaključuje Stevan Piale.
Iako na “listi nepodobnih”, prilike ne čeka, već ih stvara
Iako kaže da se našao na “listi nepodobnih glumaca”, Stevan Piale ne sjedi i ne čeka na projekte, već je stvari preuzeo u svoje ruke... Za “Vijesti” otkriva na čemu je trenutno angažovan i gdje ga publika može vidjeti.
“U oktobru sam imao premijeru predstave ‘Kuća na plaži’ u Teatru ‘Vuk’ i to nam zasada lijepo ide. Trenutno spremam predstavu ‘Balon’ po jednom jako zanimljivom tekstu Mate Matišića. Isto tako radim na jednoj duodrami sa koleginicom Milicom Majkić. Osim toga, možete me gledati u Narodnom pozorištu u predstavi ‘Suze su ok’, u ‘Madlenianumu’ u predstavi ‘Kazanova protiv Don Žuana’, u ‘Poletu’ u kabareu ‘Kapor’, u pozorištu ‘Puž’ u predstavi ‘Cvrčak i mrav’. Na gostovanjima u predstavi ‘Veliki talas’, i kabareu ‘Dobra stara vremena’... Pored toga, jednom mjesečno organizujem pjesničke večeri pod imenom ‘Vazda bilo’ u prostoru koji se zove ‘Kvaka 22’”, nabraja glumac podsjećajući da se raduje svakom novom iskustvu, kako u pozorištu, tako i pred kamerama i da se ne libi i sam da pokrene stvari i stvori prilike.
Bonus video:
