Taman što riješih da promijenim ploču - što bismo rekli mi momci i đevojke iz šezdeset i neke - dojaviše mi ove i ovi što strogo vode računa o tome da sve što treba dojaviti bude dojavljeno kome treba - da se niko drugi do li uvaženi - fanfare molim: prof. dr Rifat Alihodžić - Neimar svjetskoga renomea, a ujedno i Bjelopoljski Le Corbusier - pojavio u emisiji “Stav” - koju uređuje i vodi Saša Klikovac - i koja je (premijerno) emitovana pretprošlog utorka (3. februar) na RTCG.
Emisija je bila naslovljena - fanfare molim: Od temelja do identiteta, arhitekturica oblikuje živote!
Od temelja, veli, pa do identiteta...
Kao predsjednik Saveza profesionalnih istoričara i teoretičara arhitekture, te arhitektonskih kritičara Crne Gore - strukovne organizacije koja stoji iza odluke da se upravo gospodin Alihodžić - autor realizovanog projekta Hadrovića džamije na Draču, u Podgorici - ovjenča laskavom Nagradom “Zlatna mistrija” za 2025. godinu - Nagradom koju tradicionalno, početkom godine, dodjeljuje SPIATAAKCG za najuspjeliju arhitektonsku realizaciju u prošloj godini - osjećam, dakle, i dužnost i obavezu da se ispred SPIATAAKCG i u svoje lično ime osvrnem na Alihodžićevo gostovanje u pomenutoj emisiji.
A od identiteta, zna se, nema dalje - osim u slučajevima kada se ispostavi da to nešto do čega smo konačno došli mi iz šezdeset i neke - i što smatramo identitetom - ipak nije identitet - nego tek žalosni privid identiteta - jer momcima i đevojkama rođenim devedeset i neke i mlađima - ni na kraj pameti nije da se oslone na predstave o identitetu do kojih smo došli mi iz šezdeset i neke - jednako kao što ni nama iz šezdeset i neke nije bilo ni na kraj pameti, u naš vakat, da se oslonimo na predstave o identitetu koje su baštinili naši očevi i naše majke - đedove i babe da ne pominjemo...
Hoću da kažem da uvijek ima dalje - do potonje ure - na stranu to što značajni procenat građana CG (od kojih se energično ograđujem) vjeruje da ima dalje i od potonje ure.
Što se pak tiče toga da arhitektura oblikuje živote - postoji i ta varijanta, naravno, i sasvim je legitimna - ali ja ipak naginjem stavu da stanovanje - Wohnen, u hajdegerijanskom smislu - oblikuje arhitekturu - ali samo tamo gdje je države i reda...
Kako bilo, vjerovatno ste primijetili da je gospodin Alihodžić - prvi među arhitekticama i arhitektima koji u ovom jedinstvenom povijesnom trenutku svoje djelovanje primarno vezuju za teritoriju ove naše krševite, gorovite i od svih bogova redom zaboravljene državice - vrlo prisutan u medijima u potonje vrijeme - tako da je bilo samo pitanje trenutka kada će se pojaviti (i) na RTCG...
***
Saša Klikovac: “Zašto se kaže... Možemo pročitati, onako evo, ja nijesam arhitekta, ali onako čitajući literaturu... Kaže se: arhitektura je zapravo kraljica umjetnosti! Što ona to sintetiše u sebi pa je možemo nazvati kraljicom umjetnosti?”
Rifat Alihodžić: “Tako je! Kraljica je umjetnosti - pod uslovom da je nešto zaista arhitektonsko djelo!”
Te se ja tu ozbiljno zamislih, bez šale...
OK, ako sam dobro razumio - prvo moramo uprijet prstom u to nešto što je zaista arhitektonsko djelo - poput pomenute Hadrovića džamije - ili Tadž Mahala - i odmah zatim uskliknuti (s ljubavlju): Arhitekturica je kraljica umjetnosti! Ko drukčije kaže kleveće i laže! - s tim da je veliko pitanje da li bi to nešto što je ovdje “zaista arhitektonsko djelo” - Kanin Hotel Podgorica na stranu - bilo “zaista arhitektonsko djelo” u Španiji, primjera radi, ili pak u susjednoj nam i bratskoj nam Republici Hrvatskoj - i ko je pozvan, molim vas, ako izuzmemo SPIATAAKCG, da lijepi etikete “zaista arhitektonsko djelo” na pojedina arhitektonska djela...
Nego, prekidam vas gospodine Alihodžiću, oprostite, nastavite molim vas...
Rifat Alihodžić: “Mi griješimo, kao profesionalci, svi, da svaki građevinski objekat nazivamo arhitektonskih djelom. Dakle, pričamo o djelima, građevinskim djelima koja zaslužuju atribut arhitektonskog objekta. Taj oblik komunikacije koji prenosi arhitektura je permanentno u oku posmatrača. Vi muziku slušate ili ne slušate, slika se nalazi u muzeju ili na nekom zidu, film gledate ili ne gledate...”.
Opet, niko nas ne bije po ušima da povremeno opipavamo zidove oko nas ili da bacamo poglede kroz naše prozore - s tim da nije nebitno, ako govorimo o vizurama, da li se ti naši prozori nalaze u Bijelom Polju, Podgorici, ili... što ja znam... u Rimu, recimo - ili u Stambolu na Bosforu.
“Čak ima i konstatacija”, konstatuje Klikovac, “da je arhitektura zapravo... To je jedna od slobodnijih... Evo, jeste li saglasni sa tim, da je to zapravo proširena garderoba? Jeste li... Postoji li ta veza?
Rifat Alihodžić: “Da vam kažem... Ta definicija postoji i ona nije slučajno ušla u... ovaj... teoriju arhitekture, ona je poznata, da, da, da, da... Gotfrid Semper! (nije Semper, crni Rifate - nego Zemper - Gottfried Semper - i ne zaziva se, crni Rifate, časno ime Zemperovo osim u krajnjoj nuždi - op.a.) njemački arhitekt i teoretičar arhitekture, je rekao da je porijeklo arhitekture u tekstilu. Dakle, ako se vratimo na genezu...”.
Klikovac: “Kakva je veza? Otkud?”
Rifat Alihodžić: “Pa veza je u stvari da kad je čovjek izašao iz pećine, on se... On je nešto sapleo, ogrnuo se kožom, pa je napravio onda šator, pa je napravio nešto kao kuću pa... okolo sapleo nešto i ogrnuo se okolo...”.
Na prvoj sljedećoj sjednici Upravnog odbora SPIATAAKCG, predložiću da se uz postojeće galerije na Arhitektonskom fakultetu UCG koje nose imena velikana na polju izobrazbe crnogorskih arhitektica mladih - mnogo mladih, mnogo slatkih - i jednako mladih i jednako slatkih crnogorskih arhitekata mladih: profesora Aleksandra Kekovića, profesora Božidara Milića i - fanfare molim: profesora Svetislava Gavrilovoga Popovića - doda još jedna galerija - u čast penzionisanog profesora Rifata Alihodžića, Neimara svjetskoga renomea, Bjelopoljskoga Le Korbizjea i Podgoričkoga Pitera Ajzenmana...
Nego, prekidam vas gospodine Alihodžiću, oprostite, nastavite molim vas...
Rifat Alihodžić: “Dakle, arhitektura je sljedeći element zaštite nas od vremenskih nepogoda, kad nam više kaput, kišobran itd. ne može pomoći. Tako da ona nas identifikuje. Međutim šta je? Mi joj ne dajemo, ne dajemo... dovoljno... da kažem pažnje, kako to dajemo drugim atributima... Ono... odijelu, automobilu, i svim onim atributima koji nas čine ljudima koji se uklapaju u dati ambijent...”.
Hvala vam kolega Alihodžiću - biće to sasvim dovoljno za jednu džentlmensku dvojčicu - dajte mi indeks molim vas...
Bonus video:
