Pesimistički nastrojeni poznavaoci društvenih nauka mogli bi da kažu kako je moderna sociološka scena permanetno zaglavljena na kraju prošlog vijeka, ali knjiga “Kult/ura tijela” prof. dr Lidije Vujačić pokazuje da crnogorska, ali i šira javnost može imati optimizam u naučni progres ove vrijedne nauke.
Promocija knjige, održana ovog ponedjeljka u Kuslevovoj kući, uključivala je i izložbu slika pod istim naslovom, što predstavlja unikatnu kombinaciju tekstualnog i vizuelnog zarad superiornijeg načina prikazivanja ideja.
Ova knjiga daje uvid u sociološko shvatanje onog što je za svakoga najintimnije, to sopstvenog tijela, ali paradoksalno u kontekstu sa fenomenom javnosti. Ovaj paradoks pokazuje zabrinjavajući porast društveno-konzumerističke kontrole nad pojedincem koji se potajno manifestuje u svakodnevici.
Vujačić je kazala da je antropologije tijela samo jedna od tema kojima se bavi, pored antropologija medija, kulture i konzumerizma, ali da su sve one srodne oblasti unutar sociokulturne atropologije.
“Reći ću da je antropologija tijela jedna od tema kojima se bavim, dakle u sociokulturne atropologije što sam po obrazovanju i interesovanju, pored antropologije medija, pored antropologije konzumerizma, pored antropologije popularne kulture. Reći ću da su to sve srodne oblasti, odnosno discipline i teme, vrste kulture”, kazala je ona.
Vujačić povezuje masovnu egzistenciju modernog društva, putem proizvodnje i konzumeracije sa većom demokratizacijom, ali i većom asimilacijom pojedinca.
“Mase, masova produkcija, masova receptija, u smislu da je pretjerana proizvodnja od svega do svačega, pa i vrsta tijela, mislim prije svega na druge sadržaje, što simplifikuje sve to, demokratizuje naš ambijent, dakle ovakva vrsta kulture, a to je da medijska masovna kultura, konzumeristička kultura, globalno kultura, nudimo što, nudi obilje svega i svačaga, što nesporno demokratizuje ambijent, s jedne strane, s druge strane nas vodi ka nekoj sličnosti, čak i istosti, što nije dobro, simplifikuje sadržaje, dakle ima i dobru i lošu stranu”, smatra ona.
Profesorica Sonja Tomović Šundić kazala je da cjelovitost ovog rada, slikovno i naučno, treba razumjeti kao nužni spoj likovnog i pojmnovnog kako bi se objasnio veoma složeni fenomen masovne postmoderne kulture.
“Njeno cjelovito djelo, dakle likovno i naučno, treba razumjeti kao spoj slikovnog i pojmnovnog, da bi se oblasnio jedan od najsloženijih fenomena vremena u kome živimo. Njena knjiga i njeni likovni radovi jesu jedna latentna kritika materijalističke civilizacije u kojoj živimo. Ako znamo da je popularna kultura, koja je nastala na temeljima one masovne produkcije u 18. i 19. vijeku i kao otpor ili opozit elitnoj kulturi, ako znamo da je i popularna kultura i medijska civilizacija kao ključ, kao suština vremena u kome živimo, zapravo donijela jednu novu reinterpretaciju tijela. Kult tijela, koji mjeri u tom nekom tjelesnom i fizičkom aspektu, redukuje čovjeka na isključivo njegove fizičke atribute, bez obzira na sve kodove i sva značenja koje tijelo kao poruka može da nosi”, kazala je ona.
Ona dodaje kako je jasno da je današnja civilizacija odgovorna za ogolijavanje tijela, što za nju podrazumjeva totalitarizam tržišta i profita koji uništava našu inheretnu slojevitost.
“Jasno je da je naša civilizacija ogolila tijelo, dakle svela je čovjeka na tijelo, možemo govoriti praktično o kultu tijela, o novoj mitologiji, o novom totalitarizmu, ako hoćete, u postutopijskom vremenu u kome živimo, u kome je čovjek kao ličnost, koja ima mnogo slojeva i mnogo svojstava, duševnih, duhovnih, svedena na ono što je njegova tjelesnost. A tjelesnost je svedena na ono što je tržišno, na ono što je profitno, na ono što je promjenljivo. Ako živimo u svijetu slojnog identiteta, kako je to već rečeno od Zigmunta Baumana i drugih velikih autoriteta u ovoj oblasti, onda je jasno da se naši identiteti racionalno konstruišu u jednu društvenu stvarnost”, dodaje Tomović Šundić.
Mr Anđela Jelić Čvorović smatra da vrijednost ove knjige leži u uopširnom ispitivanju društvenog fenomena tijela, što pokazuje da su društvene norme zamijenile tjelesno kažnjavanje kao formu kontrole.
“Danas se tijelu nameće jedan društveno prihvatljiv model. Teži se istosti. I tu dolazimo do paradoksa. Upravo zato knjiga ‘Kult/ura tijela’ predstavlja izuzetno važan i usuđujem se reći pionirski rad na našim prostorima. Ono što ovu knjigu izdvaja je njena širina. Od antropološkog razumijevanja tijela preko etike i kontrole pa sve do savremenih fenomena poput perfomativnog društva, medikalizacije i tijela kao društvenog koda. Kroz istoriju tijelo je uvijek bilo mjesto nad kojim se spravodi moć. Kazna je uvijek išla preko tijela. Bilo to fizička kazna, izolacija, žigoisanje ili čak simboličko poniženje. Ali ono što je važno naglasiti jeste da takva kontrola nije nestala. Ona se samo promijenila. Danas više ne govorimo samo o kaznama već o normama. Tijelo je dalje pod kontrolom, ali kroz ideale, standarde i očekivanja”.
Bonus video:
