Dok se Holivud priprema za ekranizaciju knjige o snimanju filma "Doručak kod Tifanija", postavlja se pitanje: može li se dekonstruisati ikona, a da se pritom ne uništi njena magija?
"Doručak kod Tifanija" odavno je prestao da bude samo romantična drama iz 1961. godine. On je postao kulturni kod, vizuelni rječnik visoke mode i simbol jedne specifične, neuhvatljive ženstvenosti. Kada pomislimo na sofisticiranost, vidimo Odri Hepbern ispred izloga na Petoj aveniji, sa biserima i dugom muštiklom. Međutim, najava novog projekta koji zadire u samu srž nastanka ovog mita podijelila je javnost. Da li je riječ o hrabrom umjetničkom poduhatu ili o opasnom plesu po ivici svetogrđa?
Anatomija jednog fenomena
Prema ekskluzivnim saznanjima magazina Variety, novi projekat nije klasičan rimejk, što je donekle umirilo puritance, već ekranizacija bestselera Sema Vasona "Fifth Avenue, 5 A.M.: Audrey Hepburn, Breakfast at Tiffany's and the Dawn of the Modern Woman".
Igrati Odri Hepbern znači suočiti se sa neuporedivim standardom suptilnosti koji je nemoguće prosto iskopirati
Knjiga, a sada i scenario, fokusiraju se na dramu iza kulisa koja je pratila rađanje modernog Holivuda. Radnja nas vraća u Ameriku kasnih pedesetih, u period neposredno prije seksualne revolucije, kada je lik Holi Golajtli bio istinski radikalan. Bio je to sudar svjetova: Truman Kapote očajnički je želio da glavnu ulogu tumači Merilin Monro, smatrajući da će ona bolje prenijeti sirovu, mračniju stranu njegovog romana. Nasuprot njemu, reditelj Blejk Edvards i studio Paramount težili su stilizovanoj eleganciji koja će na kraju i osvojiti svijet, ali i zauvijek promijeniti Kapoteovu originalnu viziju.
Između ambicije i karikature
U centru pažnje nalazi se Lili Kolins, koja ne samo da preuzima glavnu ulogu već se pojavljuje i kao producentkinja pod okriljem svoje kompanije Case Study Films. Iako je njena fizička sličnost sa Hepbernovom neporeciva, a njena dugogodišnja fascinacija glumicom poznata, izazov je ogroman. Igrati Odri ne znači samo naučiti tekst; to znači pokušati ponoviti njenu specifičnu, gotovo eteričnu prisutnost.
Pitanje je jasno: Da li otvaramo kutiju sa biserima da bismo naučili nešto novo, ili samo da bismo još jednom unovčili nostalgiju?
Rizik je jasan: kako predstaviti arhetip bez zapadanja u karikaturu? Nadu uliva ime Alene Smit, autorke sjajne serije "Dickinson", čiji potpis na scenariju sugeriše savremen, intelektualno ambiciozan i potencijalno subverzivan pristup. Smit je poznata po tome što umije da dekonstruiše istorijske ličnosti kroz modernu prizmu, što bi ovom filmu moglo dati preko potrebnu oštrinu.
Može li se sačuvati estetski kanon
Strah od ovog projekta proizlazi iz činjenice da je "Doručak kod Tifanija" estetski kanonizovan. Svaka reinterpretacija nosi opasnost od pojednostavljivanja istorije. Ipak, postoji i legitimna potreba da se taj sjajni mjehur koji obavija film i cijeli fenomen oko njega dekonstruiše. Projekat će se baviti i radom legendarne kostimografkinje Edit Hed, koja je uz Živanšija kreirala čuvenu "malu crnu haljinu" za Holi Golajtli, ali i unutrašnjim borbama glumačke postave koja je morala da balansira između društvene provokacije i komercijalnog imperativa.
Odri Hepbern nije bila samo glumica; ona je bila hirurški precizno konstruisan arhetip koji je promijenio definiciju moderne žene
Ako film uspije da prikaže tu tenziju između umjetnosti i industrije, mogao bi postati dragocjen dokument o tome kako nastaju prelomni trenuci u kulturi. U suprotnom, rizikujemo da dobijemo samo vizuelno dopadljivu, ali suštinski praznu reprodukciju. Ostaje nam da vidimo da li su neka poglavlja istorije najljepša baš zato što su ostala netaknuta u svom vremenu.
Bonus video:
