Da je jezik živi organizam, koji se prilagođava vjetrovima vremena, i da kao takav može da doživi pozitivne, ali i negativne promjene se potvrdilo zanimljivim predavanjem prof. dr. Rajne Dragičević na temu “Društvene mreže i jezička kultura”.
Ovo predavanje, održano u srijedu u Narodnoj biblioteci “Radosav Ljumović”, upozorilo je okupljene na nove svjetske trendove koji mogu da naškode estetskim i informativnim kvalitetima jezika. Zanimljivo, ali zabrinjavajuće, najveća opasnost leži u internetu, koji se pretvorio u našu svakodnevicu.
Kako smatra Dragičević, masovna upotreba interneta stvara negativni proces “demokratizacije”, koji dozvoljava svakome ko ima pristup društvenim mrežama da piše kako želi, bez ikakve regulacije i inicijative da se pridržava pravila. Ovo zapažanje potvrđuje zabrinjavajući fenomen masovne upotrebe ‘nemože’, ‘neželim’ i drugih brojnih prikaza kvalitativne degeneracije gramatike.
Takav fenomen ima veoma praktične posljedice jer ugrožava pravu slobodu društvenog dijaloga, gdje kompleksni informativni govor biva zamijenjen uprošćenim jezikom etiketa i parola. Taj trend može dovesti do dehumanizacije, i paradoksalno, “demokratizacija” stvara uslove za primitivni populistički autoritativni sistem.
Dragičević je kazala kako je demokratizacija upotrebe jezika jedna od najvažnijih osobina, koja zapravo, pored svog pozitivnog naziva, ima veoma negativne karakteristike.
“Postoji nekoliko važnih osobina srpskog jezika, ali možda je najvažnija osobina, jeste takozvana, ali meni se ne dopada što se tako zove, demokratizacija upotrebe jezika. Pod tom demokratizacijom upotrebe jezika, to jako lijepo zvuči, demokratizacija ima pozitivnu konotaciju, ali, u stvari, to je jedna prilično negativna pojava, pod kojom se podrazumijeva činjenica, da danas, kao što svi znamo, svako ima prava da se pojavi u javnom prostoru, i da u javnom prostoru piše ili govori onako kako želi”, kazala je ona.
Dragičević je kazala da je ovakva pojava mogla samo da se manifestuje uz pojavu društvenih mreža koje su dozvolile da svako može da iznese svoje mišljenje.
“To je donedavno, dok se nisu pojavile društvene mreže, da se nije pojavio internet, to je bila pojava koja je bila nemoguća. Ako smo bili u prilici da čitamo neku napisanu riječ, to je bila riječ koja je bila napisana najboljim jezikom. Danas je ta situacija značajno izmijenila, više nije tako, i prosto svako ima pravo da iznosi, da piše ono što želi”, dodaje ona.
Profesorica smatra da je ovo izvazvalo prevrat u antikulturu, jer bez regulacija nema ni standarda koji bi održavao najbolje kvalitete pisanja.
“Ta pojava, to da je jezik javni, proširila se svuda, i da svako ima mogućnost da na njega utiče, ta pojava se zove demokratizacija jezika, do koje dolazi širenjem kulturnih i jezičkih uticaja, koje danas više nemaju nikakvu granicu. I još jedna stvar je, čini mi se, veoma važna, to je da se dogodilo nešto što se zove kulturni prevrat u antikulturu. I upravo to je sve nekako međusobno povezano. Dakle, internet i društvene mreže dovele se do toga da svako može javno da iskaže svoje mišljenje, a to javno iskazivanje mišljenja dovela je i ta demokratizacija, dovela je do toga da smo danas došli u jednu potpuno drugu krajnost, a to je ta neka antikutura koja počinje da se razvija”, smatra Dragičević.
Taj fenomen antikulture Dragičević primjećuje u slabljenju normiranog jezika koji ima značajnu ulogu u stvaranju jedne kulture.
“Gdje se ona vidi kada je jezik u pitanju? Vidi se u tome što ima dosta, ne samo ljudi koji se ne bave jezikom, nego čak dosta lingvista koji se bore protiv normiranja jezika. Donedavno je bilo najnormalnije da se svi trudimo da koristimo najbolji, normirani jezik. Međutim, danas to više nije tako, nego, naprotiv, postoji potreba da se insistira na tome da jezik opšte ne treba da bude normiran. I sad, naravno da je činjenica da svako od nas treba da govori onako kako govori, kako je već usvojio u porodici u kojoj živi, u školi i tako dalje, ali je vrlo važno da postoji i normiran jezik, jer taj normiran jezik, govornike jednog jezika međusobno uvezuje i uvezuje jednu kulturu. Zato je normiranje jezika, mnogo šire pitanje, mnogo važnije pitanje, od samo jezičkog pitanja”.
Bonus video:
