Nitima strpljenja do Evrope

Izrada dobrotske čipke bila je na ivici nestanka, a onda je 2021. godine pokrenuta inicijativa “Pacijenca”. Danas, pet godina kasnije, ne samo da je tradicija nastavljena i vještina oživjela, već je taj projekat Kotoru i Crnoj Gori donio i renomiranu evropsku nagradu “Europa Nostra”, prestižno priznanje za izvrsnost u očuvanju kulturnog nasljeđa koje dodjeljuju Evropska komisija i organizacija “Europa Nostra”.

Pobjedničke projekte odabrao je žiri sastavljen od deset stručnjaka i stručnjakinja za kulturno nasljeđe iz cijele Evrope, i to među ukupno 261 prijavom pristiglom iz 40 evropskih zemalja. Nagradu je dobilo 30 izuzetnih projekata iz 18 zemalja, među kojima je i “Pacijenca” kotorskih “Muzeja”, u kategoriji “Obrazovanje, obuka i vještine”.

“’Pacijenca’ je oživjela gotovo nestalu tradiciju izrade dobrotske čipke u Crnoj Gori kroz praktičnu obuku pod vođstvom posljednje priznate čuvarke ovog umijeća (Nadežde Radović, op. nov.). Tokom tri godine, više od 50 žena savladalo je ovu vještinu, dok su javne prezentacije i proizvodi od čipke doprinijeli njenoj održivosti”, navodi se u saopštenju OJU “Muzeji” Kotor koje potpisuje Jelena Vukasović, glavna urednica programa.

U obrazloženju žirija, koji je zasijedao u Briselu i Hagu, navodi se da je “Pacijenca” transformisala kućni zanat u zajednički kulturni događaj koji jača društveni život i podržava ekonomsko osnaživanje žena.

“Kroz izradu čipke, promoviše strpljenje kao društvenu i kulturnu vrijednost, štiti krhki element nematerijalne baštine i povezuje malu lokalnu tradiciju sa širom publikom”, primijetili su priznati evropski stručnjaci.

Vjekovima je dobrotska čipka bila značajan dio kulturnog nasljeđa Bokokotorskog zaliva i prepoznatljiv izraz religijskog života, svjedočeći o kreativnosti i umijeću generacija žena, navodi se u saopštenju. Došla je iz Venecije i Dalmacije u Dobrotu i Boku kotorsku i postala posebna po načinu izrade - koristi se tehnika na iglu. Dobrotska čipka je 2013. godine proglašena nematerijalnom kulturnom baštinom, kao kulturno dobro i vještina koja se prenosi generacijama, od 12. vijeka.

“Međutim, početkom 21. vijeka opstajala je uglavnom u privatnim zbirkama i crkvenim riznicama”, podsjeća Vukasović.

A onda je, kao posljednju priznatu nositeljku umijeća izrade dobrotske čipke, Ministarstvo kulture i medija (MKM) Crne Gore zvanično identifikovalo jednu čuvarku, rođenu 1937. godine - Nadeždu Radović.

“Bila sam sama dugi niz godina, duže od 50 godina... Može se reći, jedan ljudski život. Kad su me pozvali da dođem u Galeriju solidarnosti, možete zamisliti kako sam se osjećala - 58 godina čekam, ja sam je naučila, ja je moram prenositi, neka drugi znaju kakvo blago živi u Boki kotorskoj”, ispričala je Radović.

Radionice izrade dobrotske čipke počele su 2022. godine pod njenim vođstvom, zajedno sa muzejskim stručnjacima i stručnjakinjama. Do 2025. više od 50 žena različitih generacija uspješno je završilo obuku i savladalo osnovne tehike izrade. Program je bio besplatan i otvoren za sve zainteresovane, kako iz Kotora, Boke, tako i cijele Crne Gore. “Muzeji” Kotor pokrenuli su tako program koji je spojio istorijsko istraživanje sa praktičnom obukom.

“Vez u ovom području datira još iz 14. vijeka, a do 16. vijeka dobrotska čipka razvila se kao lokalna interpretacija venecijanske tehnike ‘punto in aria’. Koristila se pri izradi ritualnih marama, udovičkih kapa, oltarskih prekrivača i svadbenih velova. Vrijedni primjerci danas se čuvaju u crkvama, poput crkve Svetog Eustahija u Dobroti i Svetog Nikole u Perastu, ali i u porodičnim nasljeđima ovog kraja”, objašnjava Vukasović u saopštenju.

O dobrotskoj čipki se može razgovarati danima i da se nikad sve ne kaže, ističe čipkarka Radović i dalje opisuje motive, ali i čin izrade.

“Sve što smo dobili kao nacrte, kao mustre dobrotske čipke, to se uzelo odavde, iz ovog našeg lijepog prostora. I prozor, njegovi okviri, vrata, stepenište, izgled palate, sve ono što je kao ukras bilo na njima, moglo je poslužiti... Vrtno cvijeće, poljsko cvijeće, i mjesec, i sunce, i zvijezde, brod..., sve - sve može da bude nacrt dobrotske čipke. Za jedan santimetar punog dobrotskog veza, treba od četiri do šest sati”, priča Radović.

I sami naziv projekta “Pacijenca” upućuje na strpljenje, a odnosi se kako na spor i precizan proces izrade čipke, tako i na vrijednost istrajnosti. Žena koja je radila čipku bila je bogata osjećanjem, dodaje Radović.

“To bogatstvo osjećanja izraženo je preko svakog odrađenog ponta. Ako uradiš jedan rad, gotova si, bićeš zarobljena čipkom. Evo, ja 88 godina imam i još uvijek radim. Rado radim i rado sve što znam prenosim, da znaju. Oko 60 žena je prošlo kroz školu čipke, OJU Muzeja Kotora. Čipka ide dalje. Čipka živi”, priča Nadežda Radović.

Projekat promoviše strpljenje kao važnu ljudsku i kulturnu vrijednost u vremenu ubrzanog digitalnog života, ističe Vukasović. Sve to, dodatno je približeno i javnosti, ne samo kroz obuke, već i izložbe i predstavljanja.

“Instalacije na trgovima u Kotoru, gdje su vertikalni prikazi čipke bili praćeni demonstracijama izrade uživo, učinile su ovaj proces vidljivim široj publici. Od posebnog značaja je nova prezentacija dobrotske čipke kao konceptualni iskorak iz dosadašnjih praksi predstavljanja čipke kao ručnog rada - sada nije polegnuta na somotu vitrine u nekom muzeju već uspravna na postamentima u otvorenom prostoru gradskog trga. Čipka je ovim programom krenula među ljude, da ih sretne i podsjeti na jednu od dragocjenosti našeg grada i ljudi”, navodi Vukasović u saopštenju.

Učesnice projekta “Pacijenca” predstavljale su Crnu Goru i šire, na festivalima čipke u Hrvatskoj, čime je ova tradicija ponovo povezana sa širim jadranskim kontekstom, a prošle godine je Međunarodni savjet muzeja ICOM “Pacijencu” uvrstio među 130 izuzetnih projekata iz 60 zemalja svijeta koji su konkurisali za najveće priznanje ove organizacije ističući stvaralaštvo, raznolikost, kreativnost i predanost globalne muzejske zajednice. Pored toga, “Muzeji” Kotor razvili su i liniju suvenira inspirisanih istorijskim motivima dobrotske čipke.

“Ovi proizvodi prepoznati su kao jedni od vodećih kulturnih suvenira na Balkanu i generišu prihod koji se koristi za dalji razvoj programa obuke. Projekat na taj način doprinosi očuvanju vještina, ekonomskom osnaživanju žena i jačanju svijesti o vrijednosti lokalne tradicije”, navodi Vukasović.

Ona dodaje da je ukupan budžet projekta, za posljednje tri godine, oko 15.000 eura. “Pacijencu” su uglavnom finansirali “Muzeji” Kotor, uz manji doprinos Ministarstva kulture i medija Crne Gore.

Rad prepoznat i od uticaja na zajednicu i budućnost baštine

Nagradu “Europa Nostra” Crna Gora je dobila još jednom, 2002. godine za projekat konzervacije i restauracije Katedrale Svetog Tripuna u Kotoru. Nagrada Europa Nostra jedno je od najznačajnijih evropskih priznanja koje promoviše izvrsnost i dobre prakse u kulturnoj baštini u Evropi, što za kotorsku javnu ustanovu ima posebnu važnost, ali i stimulans.

“Muzeji Kotor su među ovogodišnjim dobitnicima ovog značajnog priznanja koje nam je dodijeljeno za inovativan i održiv pristup zaštiti nematerijalne baštine, kao i njenom promovisanju u širem društvenom kontekstu. Za Muzeje Kotor ova nagrada predstavlja važnu potvrdu da je naš rad međunarodno prepoznat i da ima stvaran uticaj na zajednicu i budućnost kulturne baštine našeg grada. Zahvaljujemo organizaciji Europa Nostra, Evropskoj komisiji i svima koji su do sada podržali naš rad”, poručuje direktorka OJU “Muzeji” Kotor, Dušica Ivetić.

Nagradama se utvrđuju i podstiču najbolje prakse u očuvanju i poboljšanju materijalne i nematerijalne kulturne baštine, a podstiče se i prekogranična razmjena znanja širom Evrope, te povećava svijest javnosti o zajedničkoj kulturnoj baštini.

Pored već dodijeljenih, u toku je i glasanje za Nagradu publike, putem internet stranice vote.europanostra.org. Pobjednik osvaja i novčani iznos od 10.000 eura, a kotorski “Muzeji” pozivaju sve koji podržavaju i brinu o zaštiti kulturne baštine da se upoznaju sa ovogodišnjim dobitnicima i glasaju do 12. maja.