U toploj i pažljivo osmišljenoj atmosferi KIC-a “Budo Tomović”, pred brojnom publikom upriličeno je književno veče posvećeno promociji drame “Gospođa Josip” autorke Ane Janković. Događaj je protekao u znaku otvorenog i inspirativnog razgovora, koji je vodila teoretičarka književnosti Lidija Vojinović, pružajući publici dublji uvid u slojeviti svijet ovog dramskog teksta.
Autorka je govorila o procesu nastanka drame, naglašavajući koliko je vremenska distanca između pisanja i objavljivanja bila dragocjena. Upravo joj je ta distanca omogućila da sagleda tekst iz zrelije perspektive, naročito jer “Gospođa Josip” predstavlja njen iskorak iz poezije u dramsko stvaralaštvo. Kako je istakla, riječ je o svojevrsnom kreativnom sazrijevanju – pomjeranju od intimnih, lirskih tonova ka kompleksnijim egzistencijalnim pitanjima koja oblikuju glavnu junakinju.
Lik gospođe Josip otvara prostor za istraživanje dubokih porodičnih i unutrašnjih konflikata. Kroz nju se prelamaju teme rascjepa, nerazumijevanja i tiho prisutnih društveno-političkih uticaja. Ona nije samo junakinja jedne drame, već simbol unutrašnjeg nemira i trajnog sukoba, kako sa drugima, tako i sa sobom.
Govoreći o izazovima pisanja, Janković je istakla da joj je dramski sukob, kao srž djela, bio prirodno blizak. Upravo ta unutrašnja napetost omogućila joj je da oživi kompleksan lik koji je u stalnoj opoziciji prema svijetu koji ga okružuje. Iako priznaje da je postojalo prostora za dodatne intervencije i osavremenjivanje teksta, odlučila je da dramu ostavi u njenoj autentičnoj formi – pomalo retro, sa suptilnim prizvukom čehovljevske atmosfere.
Strukturalno, drama slijedi klasične obrasce - jasno podijeljene činove i jedinstvo radnje: što, prema riječima autorke, doprinosi osjećaju čvrstine i organizovanosti djela. Ipak, u suštini, lik gospođe Josip nosi snažan postmodernistički pečat. Ona je raspolućena, sklona destrukciji i nesposobna da pomiri svoj unutrašnji, umjetnički svijet sa banalnošću svakodnevice.
Posebno zanimljiv segment razgovora odnosio se na psihološku ogoljenost junakinje. Njena distanca prema porodici i svijetu proizlazi iz nemogućnosti da prihvati rutinu i tišinu svakodnevnog života. U tom smislu, autorka je povukla paralelu sa Bodlerovim osjećajem “velike dosade”, naglašavajući da je potreba za bijegom univerzalna i svevremena - samo se njeni oblici mijenjaju. Gospođa Josip, međutim, u tom bijegu gubi mjeru, što je čini tragično preuveličanim, ali i duboko ljudskim likom.
U oblikovanju junakinje važnu ulogu imala je i intertekstualnost sa Bodlerovom zbirkom “Cvijeće zla”, koja je, prema riječima autorke, poslužila kao inspirativna osnova i emocionalni okvir. Iako pripadaju različitim književnim rodovima, poezija i drama u ovom slučaju ostvaruju suptilan i skladan dijalog.
Književno veče u KIC-u tako je proteklo kao susret publike sa jednim slojevitim i introspektivnim djelom, ali i kao podsjetnik na snagu drame da otvori pitanja koja ostaju dugo nakon spuštanja zavjese.
Pogledajte još:
Preuzmi aplikaciju i prati vijesti
PRATITE NAS NA
