Ništa drugo do li pizma

Čemu zalijetanje put Grozdane Šišović - (bolje) polovine tandema koji stoji iza pobjedničkog rada - umjesto da se udari na najtvrđe gradske šance (Milojkovca grada), odnosno na najljuće gradske zlice

2896 pregleda 0 komentar(a)
NVU KANA sa predsjednikom Milatovićem, Foto: Kancelarija za odnose s javnošću predsjednika Crne Gore
NVU KANA sa predsjednikom Milatovićem, Foto: Kancelarija za odnose s javnošću predsjednika Crne Gore

Ne velim da nema interesantnih momenata u argumentaciji koju je naša draga Mica Kana (NVU “Ko ako ne Mica Kana i sedam Kanica, arhitektica mladih”) servirala javnosti na uvid putem objava koje su se 17. i 20. aprila tekuće godine pojavile na Micinoj Facebook stranici - ali avaj, avaj ali...

“Novi dan”, kliče Mica Kana, “nove zabrinjavajuće informacije o projektu “Velje brdo”: protivno Raspisu konkursa, postoji direktna veza - radni odnos - između člana žirija i više autora nagrađenih radova (riječ je, ispostaviće se, o članu žirija i o dvije autorke - a ne o više autora op.a.)!”.

Mica Kana je odmah zatim, časa ne časeći, spakovala i otpremila sitnu knjigu na adresu Ministarstva - ne veli kojega - a na ruke - ne veli kome...

“Poštovani”, kliče Mica, a ova brda oko Podgorice (uključujući i Velje brdo, naravno) odjekuju, “Obraćamo vam se u vezi sa rezultatima Međunarodnog konkursa za urbanističko-arhitektonsko idejno rješenje Bloka A1 u okviru prve faze realizacije naselja “Velje brdo”, objavljenim na web-stranici Vlade Crne Gore 14. aprila 2026. godine”.

Uz opasku, sa moje strane, da je pomenuti Konkurs tek kap u okeanu nevjerovatnih momenata koji se vezuju za nevjerovatnu ideju Mićka Spajića, predsjednika Mićkove Vlade, da gradi tvrdi Milojkovac grad na obroncima Veljega brda, uzvisine na sjevernim rubovima Glavnoga grada ove naše krševite, gorovite i od strane svih bogova redom zaboravljene državice - Mićkove Crne Gore - te me čudi, stoga, to što se Mica Kana - uz sasluženje svih sedam Kanica, arhitektica mladih - zalijeće put Grozdane Šišović - (bolje) polovine tandema koji stoji iza pobjedničkog rada na Međunarodnom konkursu - umjesto da udari na najtvrđe gradske šance (Milojkovca grada), odnosno na najljuće gradske zlice.

“ (...) utvrdili smo”, kliče Mica jednako, “da su dobitnici prve i druge nagrade (da su koautorka prvonagrađenog konkursnog rješenja i koautorka drugonagrađenog konkursnog rješenja - op.a.) učestvovali (učestvovale - op.a.) u suprotnosti sa tačkom 2.3 Raspisa konkursa, koja izričito propisuje da na konkursu ne mogu učestvovati “lica koja su u najužem srodstvu i/ili su u radnom odnosu sa članovima žirija””.

U ona davna vremena, kad smo Mica Kana i ja, rame uz rame, vodili ljuti boj protiv zamišljenog protivnika (shadow boxing) - a po pitanju izgradnje nebodera neposredno uz Hotel “Podgorica” u Podgorici - strogo se vodilo računa (ja sam vodio računa) o odvajanju bitnog od nebitnog - a vodilo se računa i o tome da u našoj priči nema ni natruha infantilnosti - na stranu to što su svi naši nazovi-udarci završavali iznad pojasa protivnika...

“Konkretno”, insistira Mica Kana, “član Komisije (žirija) prof. dr Vladimir Lojanica, u Raspisu je predstavljen kao “redovni profesor, dekan Univerziteta u Beogradu - Arhitektonskog fakulteta”. Uvidom u javno dostupne spiskove zaposlenih istog fakulteta (na web-stranici arh.bg.ac.rs) utvrdili smo sljedeće:

- Dr Grozdana Šišović, koautorka prvonagrađenog rada (šifra 24542), upisana je kao vanredna profesorka Arhitektonskog fakulteta Univerziteta u Beogradu;

- Dr Dalia Dukanac, koautorka drugonagrađenog rada (šifra 64687, TAKTIKA), upisana je kao asistentkinja sa doktoratom na istom fakultetu”.

Mico, Mico...

“Dakle, kao zaposlene na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta u Beogradu, one su u radnom odnosu na instituciji kojom rukovodi član Komisije, prof. dr Vladimir Lojanica, što im, prema tački 2.3 Raspisa konkursa, onemogućava da učestvuju na ovom konkursu”.

Jasno Mico, stopostotno si u pravu, trebalo je da pomenute gospođe Šišović i Dukanac, kao zaposlene na AF BG - nakon što su uvidom u Raspis konkursa za Velje Brdo ustanovile da je Lojanica, dekan AF BG, član tzv. Konkursne komisije - obavijeste pomenutoga Lojanicu o tome da namjeravaju da učestvuju, pa da Lojanica promtno obavijesti raspisivača Konkursa - ministra Slavena - da se iznebuha našao u konfliktu interesa - i da je, u to ime, prinuđen da otkaže svoje članstvo u pomenutoj Komisiji...

“Na osnovu svega navedenog”, zakucava Mica za sve pare, “zahtijevamo da Ministarstvo, u skladu sa tačkom 9 Raspisa, diskvalifikuje navedena konkursna rješenja, kao i da Ministarstvo objavi obrazloženje zašto uslov iz tačke 2.3 nije provjeren i primijenjen nakon vrednovanja konkursnih rješenja i otvaranja dokumenata sa imenima autora, kako to nalaže postupak propisan Raspisom”.

Što nas dovodi, je li, do čuvenog lajna iz filma “Big Lebowski” braće Koen (Joel Coen & Ethan Coen): “It’s like Lenin said: you look for the person who will benefit, and, uh, uh, you know...”.

Dakle, ko bi to ostvario benefit, pitamo se sad mi, da je Slaven usvojio zahtjev Mice Kane i svih sedam Kanica, arhitektica mladih - i da je diskvalifikovao prvonagrađeno konkursno rješenje (100.000 eura) i drugonagrađeno konkursno rješenje (65.000 eura)...

Neposredan benefit bi ostvarila - fanfare molim: Viki Viki Violeta (VVV) - nekrunisana kraljica CG arhitekturice mlade i urbanizma ugašenoga, majka naša arhitektonsko-urbanistička - koja nastupa “kao arhitekta i neko ko se sa ozbiljnom odgovornošću i velikim naporom zalaže za crnogorsku arhitekturu i prostor” još od vakta Gvozdovoga - i koja stoji iza trećenagrađenog konkursnog rješenja (znatno skromnijih 40.000 eura) - što bi značilo da bi VVV - u slučaju, je li, da je ministar Slaven presudio u korist Micinoga zahtjeva - izbila na prvu poziciju (nenadano) - i umjesto skromnih 40.000 eura polučila bi tih Grozdaninih 100.000 eura...

I za kraj, moram da se ogradim (još jednom, po ko zna koji put) od djelovanja NVU Ko ako ne Mica Kana i sedam Kanica, arhitektica mladih - a to što sam mislio - u ono vrijeme - ima tome i desetak godinicah - kad smo Mica Kana i ja, rame uz rame, javno istupali protiv izgradnje nebodera pored Hotela “Podgorica” u Podgorici - da to činimo kao Kana/ Ko ako ne arhitekt, a ne kao Mica Kana i sedam Kanica, arhitektica mladih - to neka ide na moj konto.

I još bih dodao, ako dozvoljavate, da sam ubijeđen - danas, iz ove perspektive - da tada nijesmo primarno nastupali protiv izgradnje nebodera pored Hotela “Podgorica” - primarno smo nastupali protiv Sonje Radović Jelovac - autorke projekta nebodera - gospođa Radović Jelovac je zapravo bila meta - primary target - a cijela ta epizoda o neboderu odmah uz Hotel “Podgorica” - to je tek bio povod da se odapnu otrovne strijelice u pravcu gospođe Radović Jelovac...

Dakle, što je pokrenulo čitavu tu epizodu vezano za neboder odmah uz Hotel “Podgorica”?

Pizma, naravno - ništa drugo - jednako kao što su aktuelni napadi na Grozdanu Šišović i Daliju Dukanac (Dalia Dukanac) od strane (tamo neke) Mice Kane i svih sedam Kanica, arhitektica mladih - ništa drugo do li ista ta pizma - toliko infantilna pizma da nije trebalo da ispucam cijeli tekst...

Ali kad već ispucah - grehota bi bilo da se baci...

Pogledajte još: