Međunarodni festival KotorArt ove godine obilježava 25 godina postojanja - četvrt vijeka u kojem je izrastao u jednu od najprepoznatljivijih kulturnih platformi u regionu i primjer razvoja savremenog međunarodnog festivala nastalog iz inicijative civilnog sektora. Osnivač i generalni i umjetnički direktor festivala, pijanista i univerzitetski profesor Ratimir Martinović, od samog početka gradi KotorArt kao prostor koji prevazilazi okvir festivala, nastojeći da doprinese povezivanju i jačanju lokalne zajednice, razvoju kulturne politike, jačanju civilnog sektora i afirmaciji ukupnog kulturnog potencijala Crne Gore.
Za grad sa više od dvije hiljade godina istorije, ovaj jubilej možda nije veliki u vremenskim razmjerama, ali je sasvim dovoljan da jedan festival potvrdi svoju vezu sa sredinom, umjetnički domet i međunarodni značaj. Tokom dvije i po decenije KotorArt je izrastao u platformu koja spaja vrhunsko stvaralaštvo, kulturnu baštinu, međunarodnu saradnju i odgovorno djelovanje u zajednici.
U razgovoru za “Vijesti”, Martinović ističe da je civilni sektor najvitalniji dio kulturne scene, ali istovremeno i onaj koji je sistemski nedovoljno prepoznat i podržan. Upozorava da je značajan dio kulturnog potencijala zemlje i dalje fragmentiran te da, bez promjene pristupa kulturnim politikama i jasnijeg razumijevanja različitih uloga koje festivali imaju u savremenom društvu, Crna Gora propušta prilike za razvoj lokalnih zajednica, kulturnog sektora i kulturnih industrija. Ipak, KotorArt već četvrt vijeka svojim kontinuitetom potvrđuje da takve inicijative mogu biti dugoročno održive, umjetnički relevantne i društveno značajne.
KotorArt ove godine obilježava 25 godina postojanja, a jubilej se poklapa i sa 20 godina od obnove crnogorske nezavisnosti, kao i 20 godina od smrti don Branka Sbutege. Kako danas gledate na taj period i razvoj KotorArta u tim okolnostima?
Mogu da vidim poveznicu među tim jubilejima. Kada je Crna Gora 2006. obnavljala nezavisnost, Festival je ujedno obilježavao prvih pet godina postojanja. Od samog početka festival je kroz umjetnost i kulturu pokušavao doprinijeti izgradnji građanskog društva, suživota i evropskih vrijednosti. U tim godinama realizovali smo velike projekte poput Mocartovog Rekvijema i Betovenove 9. simfonije, kao i koncerte koji su povezivali muzičare iz regiona. Sjećam se trenutka kada su na istoj bini prvi put stajali mladi muzičari iz Kotora, Podgorice i Dubrovnika, i publika je to prepoznala kao nešto više od koncerta. Svi ti projekti dio su iste priče o tome kako kultura može pomoći društvu da postane odgovornije. Posthumna dodjela Ordena crnogorske zastave I stepena don Branku ove godine od strane predsjednika Jakova Milatovića, na simboličan način povezuje i zaokružuje ove godišnjice.
Don Branko Sbutega ostavio je snažan trag u kulturnom i duhovnom životu Boke. Koliko je njegova vizija i danas prisutna u identitetu festivala?
Don Brankova vizija KotorArta kao nezavisne inicijative u kulturi i dalje živi. On je festival vidio kao prostor slobode, dijaloga i visokih kriterijuma, a ne kao sredstvo za dnevnu politiku ili komercijalizaciju. Njegov uticaj nije samo istorijski - i danas nas obavezuje da čuvamo vrijednosti na kojima je festival nastao, što se ogleda i u ritualu njegovog otvaranja, pozivom zvonima Katedrale Sv. Tripuna da zvone “u ime oproštaja, pomirenja i ljubavi”.
Koncert svečanog otvaranja nosi naziv “Trajanje”. Šta je bilo potrebno da KotorArt traje 25 godina?
Dvadeset pet godina je za Kotor i Boku samo trenutak, ali za festival je to ozbiljan period. Da bismo došli dovde, bila je potrebna upornost i odbijanje da se spustimo na nivo najmanjeg zajedničkog imenitelja. Uvijek nastojimo ići korak ispred vremena, bez obzira na otpor. Ključno je zadržati odgovornost prema gradu i zajednici, a ne prema partijskim ili nekim drugim očekivanjima. Kad danas gledam unazad, ono čega sam se najviše plašio nije bio nedostatak novca, nego nedostatak strpljenja - a upravo je strpljenje ono što je Festival na kraju sačuvalo.
Šta danas predstavlja najveći izazov za održivost i kontinuitet festivala u Crnoj Gori?
Najveći problem nije broj festivala, nego odsustvo jasne državne strategije prema njima. Crna Gora ima preko 200 festivala, što je dobra okolnost i za turističku destinaciju kakva je Crna Gora, ali mi ne vidimo jasne kriterijume kvaliteta, niti mehanizme podrške razvoju kapaciteta. Većina festivala, uključujući i one od nacionalnog značaja, i dalje radi po projektnoj logici, bez dugoročnog sistema podrške. Država ih tretira kao jednokratne programe, a ne kao dio kulturne infrastrukture. To ne zvuči baš održivo i svrsishodno.
Spomenuli ste projektni model finansiranja. Šta on u praksi znači za planiranje i razvoj KotorArta?
Iako je zvanično riječ o festivalu od državnog značaja, KotorArt u manjoj mjeri zavisi od državnog novca - većinu sredstava obezbjeđujemo u partnerstvu sa Opštinom, te kroz sponzorstva, međunarodne fondove, partnerstva i sopstvene prihode. Projektni model ne bi smio biti osnova finansiranja za festivale sa međunarodnim dometima. Ovakav način finansiranja onemogućava dugoročno planiranje, angažovanje stručnog kadra i razvoj organizacije. Ne tražim izuzetak za KotorArt. Očekujem jasne, transparentne kriterijume prema kojima bi svaki festival sa konkretnim rezultatima i kontinuitetom mogao dugoročno planirati svoj razvoj, umjesto da svake godine iznova dokazuje da postoji.
Većina festivala, uključujući i one od nacionalnog značaja, i dalje radi po projektnoj logici, bez dugoročnog sistema podrške. Država ih tretira kao jednokratne programe, a ne kao dio kulturne infrastrukture. To ne zvuči baš održivo i svrsishodno
Uprkos tome, koliko je realno očekivati razvoj kulturnog mecenatstva u Crnoj Gori?
Trenutno teško. Za razvoj mecenatstva potrebna je zakonska regulativa koja bi poreskim i drugim podsticajima motivisala privatna ulaganja u kulturu - to je praksa koja u Evropi odlično funkcioniše. Takve regulative kod nas nema, a KotorArt je više puta pokretao ovo pitanje pred nadležnima, za sada bez konkretnog pomaka.
Koliko su država i privredni sektor danas spremni da kulturu vide kao investiciju, a ne kao trošak? Da li se kulturni potencijal Crne Gore dovoljno koristi kao razvojni resurs?
Nisu dovoljno spremni. Kultura se i dalje doživljava kao trošak ili politički ukras. Uglavnom se prepoznaju i promovišu kreativne industrije, dok se kulturna ekonomija, koja počiva na baštini i identitetu, čak i u predlogu novog Zakona o kulturi ne prepoznaje kao važan razvojni resurs. Takav pristup je kratkovidan i odudara od evropskih praksi, baš kao i dio koji se odnosi na centralizaciju lokalnih ustanova kulture i na položaj civilnih organizacija u kulturi. Svakako ćemo brojne zamjerke kulturnog sektora Kotora na predlog Zakona o kulturi uputiti kada bude na javnoj raspravi. Ogroman dio autentičnog i inovativnog kulturnog potencijala zemlje i dalje je skriven u civilnom sektoru. Umjesto da se taj potencijal razvija, on se prečesto ignoriše, marginalizuje i ostavlja fragmentiran - a upravo bi sistemska podrška civilnom sektoru bila najbrži način da se to promijeni.
Uprkos tome, KotorArt je ostvario značajne rezultate. Na šta ste posebno ponosni?
Ponosan sam na različite generacije producenata i kulturnih radnika koji su prošli kroz festival stičući iskustvo i kontakte - danas ih možete sresti u institucijama kulture širom Crne Gore i regiona, neki vode sopstvene festivale, ansamble, neki rade u evropskim kulturnim mrežama. Festival nije bio samo program za publiku, već i prostor u kojem su ljudi razvijali svoje profesionalne puteve. Posebno mi je važno i to što smo kroz 31 narudžbinu novih kompozicija i snimke koje smo producirali dali priliku domaćim i regionalnim kompozitorima da se njihova muzika čuje i da se skrene pažnja na savremeno muzičko stvaralaštvo. KotorArt je danas prepoznatljiv i po ljudima koje okuplja, taj krug umjetnika, producenata i profesionalaca u kulturi se širi iz godine u godinu, i upravo je to jedna od najvažnijih vrijednosti koju festival ostavlja iza sebe.
U takvim okolnostima, koliko su međunarodna partnerstva i evropski projekti važni za razvoj KotorArta?
Veoma su važni. Oni nam omogućavaju da budemo dio evropskih mreža, da razmjenjujemo iskustva i da predstavljamo i promovišemo kulturnu i kreativnu scenu Crne Gore u evropskim okvirima. Kroz 180 međunarodnih partnerstava i koprodukcija razvijanih tokom 25 godina rada festivala, sa institucijama iz zemlje, regiona, Evrope, SAD-a i Kine dobili smo potvrdu kvaliteta koja nam otvara vrata i za dalju saradnju - to je istovremeno susret sa međunarodnim praksama i kreativnim idejama koje se vraćaju Kotoru.
Radimo na tome da postanemo cjelogodišnja platforma koja spaja umjetničku izvrsnost, baštinu i razvoj zajednice. Dugoročni cilj je jačanje lokalnih kapaciteta, kako bi kulturna scena u Kotoru i Boki bila manje zavisna od entuzijazma pojedinaca, a više oslonjena na sistemsku razvojnu podršku. Paralelno, želimo da doprinesemo tome da se baština ne doživljava samo kao turistički resurs, već kao živa vrijednost koju treba čuvati i razvijati
Kakvu ulogu bi, po Vašem mišljenju, KotorArt mogao imati u narednih 25 godina?
Radimo na tome da postanemo cjelogodišnja platforma koja spaja umjetničku izvrsnost, baštinu i razvoj zajednice. Dugoročni cilj je jačanje lokalnih kapaciteta, kako bi kulturna scena u Kotoru i Boki bila manje zavisna od entuzijazma pojedinaca, a više oslonjena na sistemsku razvojnu podršku. Paralelno, želimo da doprinesemo tome da se baština ne doživljava samo kao turistički resurs, već kao živa vrijednost koju treba čuvati i razvijati. To je, u suštini, naš željeni doprinos budućem očuvanju i afirmaciji statusa Kotora na UNESCO listi svjetske kulturne i prirodne baštine.
Nakon četvrt vijeka, kako danas doživljavate KotorArt - kao festival, kulturnu instituciju ili platformu za promišljanje društva kroz umjetnost?
KotorArt će i dalje postojati u sva ova tri oblika - kao festival, kulturna institucija i platforma za promišljanje i djelovanje u domenu razvoja kulturne infrastrukture grada i podrške lokalnoj kulturnoj sceni. Već duže vrijeme vodimo razgovore sa Opštinom Kotor, i dio tih inicijativa biće predstavljen javnosti već ovog mjeseca. Naš cilj je da doprinesemo ne samo programom, već i sistemski, kako bismo zajedno sa javnim i civilnim sektorom grada trasirali put očuvanju i unapređenju kulture i identiteta grada onako kako i zaslužuje - prema evropskim praksama i kriterijumima.
Pogledajte još:
Preuzmi aplikaciju i prati vijesti
PRATITE NAS NA
