Kako napisati životnu priču žene koja je tokom decenija sama izgradila sopstveni mit? I kako, iza legende o Koko Šanel, prepoznati stvarnu ženu - njene rane, strahove, ambicije i tajne? To su pitanja kojima se Izabel Fimejer vraća gotovo tri decenije, kroz opsežna istraživanja, razgovore sa ljudima koji su poznavali Šanel i proučavanje brojnih arhivskih izvora.
Njen rad o Koko Šanel nastajao je na granici istorijskog istraživanja i književnosti. Fimejer ne želi da stvori još jednu idealizovanu biografiju, već dokumentovan i složen portret žene koja je od vlastitih gubitaka, iskustava i simbola izgradila jedan od najprepoznatljivijih stilova 20. vijeka. U njenoj interpretaciji, moda je tek jedno od polazišta za priču o emancipaciji, umjetnosti, identitetu, moći i potrebi da se sopstveni život istovremeno otkrije i sakrije.
O tim slojevima života i ličnosti Gabrijel Koko Šanel, kao i o svom dugogodišnjem istraživačkom i književnom radu, za “Vijesti” govori Izabel Fimejer.
Povod za njen dolazak u Crnu Goru je premijerno predstavljanje srpskog prevoda knjige “Koko Šanel - tajanstveni parfem”, u izdanju beogradske izdavačke kuće Clio, koje će večeras, u 21 čas, biti održano u dvorani Cine Grand Epic u Tivtu.
Šta je to što Vas i nakon decenija istraživanja i dalje vraća Koko Šanel?
Zato što je Koko Šanel neiscrpan izvor fascinacije i inspiracije; zato što je na svojim dječjim patnjama izgradila imperiju; zato što je bila pionirka i radikalna ličnost koja je doprinijela emancipaciji žena, a to prevazilazi usko područje mode; zato što je stvorila bezvremeni stil i radovala se njegovoj demokratizaciji; zato što je bila tajanstvena.
Kada sam 1996. godine počela istraživanje za svoju prvu knjigu, nisam ni sanjala dokle će me sve to odvesti! Upoznala sam ključne ljude: članove porodice, prijatelje, advokate, manekenke i saradnike. Obišla sam važna mjesta, od Overnje, gdje je provela djetinjstvo, do Lozane, gdje je sahranjena. Prikupljala sam arhivsku građu o ratu, ali i o njenoj porodici, budući da je Koko sačuvala veoma malo dokumenata.
Iznad svega, još od 1996. godine, imala sam sreću da upoznam Gabrijel Palas-Labrunije, kćerku Andrea, Koko Šanelinog “sina-nećaka”, nećaka koji je, po svemu sudeći, zapravo bio njen sin. Kako su godine prolazile, postale smo prijateljice. Tako sam se našla potpuno uronjena u tajni svijet Koko Šanel. Otkrila sam šta joj je bilo važno, šta je željela da sakrije, u šta je vjerovala, koje je rane nosila, kakvi su bili njeni ukusi i navike, kako je stvarala, šta ju je inspirisalo i koji su je dragi simboli pratili život još od djetinjstva.
Prvu knjigu, “Koko Šanel, miris misterije”, objavila sam 1999. godine (Payot; prerađeno i prošireno izdanje 2022, džepno izdanje 2025), a zatim su uslijedile i druge: 2011. godine Chanel intime (Flammarion), 2016. Chanel L’Énigme (Flammarion), a 2025. novo izdanje knjige Chanel intime (Flammarion), prošireno novim poglavljem o periodu rata.
Da li je Šanel više željela da razgradi sopstveni mit ili ga je svjesno stvarala?
Svjesno je kreirala sopstvenu javnu sliku kako bi predstavila svoje kreacije. Tokom dvadesetih i tridesetih godina 20. vijeka bila je podjednako prisutna kao društvena ličnost, pojavljivala se na konjskim trkama, večerama i zabavama, koliko i kao modna kreatorka. U to vrijeme nije imala drugog izbora ako je željela da bude prihvaćena i poznata u tim tako konvencionalnim krugovima.
Nametala je svoj stil istovremeno sa određenim stavom i držanjem i tako postajala ličnost sama po sebi. Svojom slikom vladala je pred najvećim fotografima, pa je čak utjelovila i sopstveni parfem, čuveni N°5, kada se 1937. godine fotografisala u svom apartmanu u Ricu.
Ali iza svog djela se skrivala; nije se otvarala. Stvarala je svoj mit kako bi mogla još bolje da nestane iza njega. Postojala je javna Gabrijel Šanel, legendarna ličnost, i privatna Koko Šanel, pri čemu je Koko bio nadimak koji joj je otac dao u djetinjstvu i koji su koristili samo njeni najbliži.
Kako ste razlikovali istorijske činjenice od književne interpretacije u knjizi “Koko Šanel - tajanstveni parfem”?
Kada sam prije trideset godina počela da se interesujem za Koko Šanel, željela sam da shvatim ko je ona zaista bila, da o njoj saznam sve. Nisam željela da upadnem u zamku hagiografije; bila sam spremna da otkrijem i čujem sve. Ova knjiga rezultat je višegodišnjih istraživanja, proučavanja i razgovora. Veoma je dokumentovana, oslanja se isključivo na izvore i provjerljive informacije, ništa u njoj nije izmišljeno.
Trudila sam se da tekst bude što čitljiviji i tečniji, izbjegavajući gomilanje navodnika i bilješki. Cilj mi je bio da pokažem ko je Koko Šanel zaista bila, u formi dokumentovanog portreta.
Povod za dolazak Izabel Fimejer u Crnu Goru je premijerno predstavljanje srpskog prevoda knjige "Koko Šanel - tajanstveni parfem", u izdanju beogradske izdavačke kuće Clio, koje će večeras, u 21 čas, biti održano u dvorani Cine Grand Epic u Tivtu
U kojoj mjeri je njeno teško djetinjstvo oblikovalo estetiku koju danas prepoznajemo kao “stil Šanel”?
Tu je, prije svega, ideja Ljepote koju je naslijedila iz sirotišta u Obazinu - ogoljenost u crno-bijelom, svedenost koja teži apsolutnoj čistoti, a čiji ćemo trag jednog dana pronaći u onome što će se nazvati “stilom Šanel”.
Ali tu su i simboli njenog djetinjstva: pšenica, povezana s ocem; broj pet, njen srećni broj; lav, njen horoskopski znak; dvostruko C sa vitraža u Obazinu; zvijezde na podu i mnogi drugi simboli, toliko utješni da su je pratili čitavog života i bili prisutni svuda: u njenim vjerovanjima, prostorima u kojima je živjela, nakitu, talismanima i stilu.
Oni su postali dio njenog stvaralačkog svijeta. Tako se dvostruko C prvi put pojavljuje 1921. godine na čepu bočice parfema N°5. To su simboli koji će jednog dana postati “Šanelovi kodovi”.
Šanel je bila bliska Pikasu, Stravinskom, Đagiljevu, Koktou i mnogim drugim velikim umjetnicima. Da li je u tom krugu prvenstveno bila mecena, prijateljica, umjetnica ili ravnopravna stvaralačka snaga?
Mizija Sert, rođena Godebska, muza i model koju su obožavali najveći umjetnici, kraljica pariskog visokog društva, uvela ju je u pariske krugove, a prije svega u jedini krug koji je Koko Šanel zaista zanimao - krug umjetnika.
Koko je bolje od gotovo bilo koga razumjela svoje vrijeme, modernost, velike preteče i umjetnike. Postajala je njihova prijateljica, povjerenica, ponekad ljubavnica, ravnopravna, muza i saradnica, već 1922. godine Kokto joj se obratio za kostime za Antigonu, ali i njihova mecena.
Pomagala je Koktou, Elijaru, Reverdiju, Sergeju Đagiljevu, Stravinskom, Anriju Bernštajnu i mnogim drugima. Spisak je dug i nikada neće biti konačan, jer je Koko djelovala diskretno. To je, uostalom, bila njena definicija istinske velikodušnosti.
Da li je Koko Šanel bila feministička ikona ili, prije svega, radikalna individualistkinja?
Ona ni u kom slučaju nije bila individualistkinja i radovala se tome što je izumila stil koji nije podložan modi, koji je prepoznatljiv i bezvremen, kao i činjenici da se taj stil kopira.
Bila je svjesna da doprinosi emancipaciji žena, kao i slobodi tijela, istovremeno svjesna i moći zavođenja. Posuđujući elemente muške garderobe, redefinisala je ženstvenost. Radila je na tome da žene prestanu da budu stegnuti i dekorativni objekti.
Žena u Šanelovoj viziji, ravnopravna muškarcu, živi, kreće se, diše, stvara, radi, putuje i bavi se sportom. Koko Šanel bila je pionirka i radikalna ličnost.
Šta su nova arhivska otkrića promijenila u našem razumijevanju njene uloge tokom Drugog svjetskog rata?
Ratni period je dugo čuvao dio svoje misterije, jer je bio dio dugotrajnog procesa istraživanja. Tokom rada na svojim različitim knjigama, od prve objavljene 1999. godine, provela sam godine pregledajući i upoređujući stotine arhivskih dokumenata, tragajući za novim dokumentima i novim arhivskim fondovima, razgovarajući sa svjedocima, istoričarima, arhivistima, agentima i stručnjacima za obavještajni rad, ukrštajući i kritički analizirajući izvore.
Pratila sam sve ogranke istraživanja sve do otkrića ključnih svjedočenja i do tada neobjavljene arhivske građe. U svako novo izdanje svojih knjiga unosila sam nove elemente. A upravo sam u najnovijem izdanju knjige Chanel intime, proširenom novim poglavljem, objavila opširno poglavlje o ratnom periodu, kao rezultat tog dugotrajnog rada.
Riječ je o činjeničnoj hronologiji koja počinje u septembru 1939. godine, zatvaranjem modne kuće, a završava se u martu 1948. godine, kada je sastavljen dosije o pokretu otpora ERIK, nakon njegove verifikacije 1947. godine. To je dokumentovano poglavlje, daleko od hipoteza, glasina i fantazija koje izaziva tako fascinantna i legendarna ličnost kao što je Koko Šanel.
Da li je moguće govoriti o njenoj nevinosti tokom rata, a istovremeno priznati složenost njenih kontakata i odluka?
Hronologija činjenica o kojoj sam upravo govorila dokumentovana je i potkrijepljena izvorima. Francuska moda pod okupacijom odvijala se bez Koko Šanel, jer je ona još u septembru 1939. godine zatvorila svoju modnu kuću kako ne bi radila za neprijatelja.
Koko je pripadala mreži otpora Slobodnih francuskih borbenih snaga. Prihvatila je pomoć kako bi spasila svog sina Andrea, ali zauzvrat nije pružila ništa. Bez svog znanja bila je evidentirana kao saradnica, između ostalog i zato što je bila prijateljica Čerčila. To su samo neki od događaja.
Naravno, sve to mora se posmatrati u svjetlu čitavog života Koko Šanel i njenih uvjerenja. I, naravno, sve to treba sagledavati u dugom vremenskom trajanju, u vremenu koje je potrebno za istraživanje.
Da li je njen najveći talenat bio u kreiranju odjeće ili u kreiranju sopstvenog identiteta?
Najprije je stvarala za sebe, a tek potom za druge. Da bi uopšte postojala i bila prepoznata, nije imala drugog izbora nego da stvori sopstveni stil, izrazito sveden, sa pročišćenom i rasterećenom siluetom koja smjelo preuzima elemente muškog odijela.
Sve se to događa u vremenu teških sukanja, stegnutih strukova, korseta i šešira širokih oboda koji sputavaju i onemogućavaju kretanje. Ona od svega stvara slobodu, izmišlja držanje i pojavu, pokazuje dubinu izgleda.
Stvara modnu kuću koja nosi njeno prezime i njene intimne inicijale, dvostruko C, sa rijetkom nezavisnošću. Nikome ništa ne duguje; sve postiže vlastitim radom i snagom svojih ruku, ona koja je potekla iz veoma siromašne sredine, koja je doživjela napuštanje, izdaje i brojne gubitke.
Poslije svih Vaših istraživanja, ko je za Vas bila Gabrijel Koko Šanel - žena koja je prevazišla svoju bolnu i tešku prošlost ili žena koja je čitavog života pokušavala da je sakrije?
Prevazišla je bolove prošlosti i brojne gubitke, izgradila imperiju sa rijetkom nezavisnošću i od svog rođenog prezimena, Šanel, prezimena tog nepouzdanog, a ipak toliko voljenog oca, stvorila slavno ime i brend poznat širom svijeta.
Bili ste u Srbiji; da li je ovo Vaš prvi dolazak u Crnu Goru? Šta Vas je dovelo ovamo i koliko Vam znači da pred publikom u Crnoj Gori govorite o svom radu i istraživanjima?
Imala sam sreću da učestvujem na Međunarodnom sajmu knjiga u Beogradu, na kojem je Francuska bila počasni gost, i da održim predavanje. Međutim, tada nijedna moja knjiga nije bila objavljena na vašem jeziku. Danas to više nije slučaj i zbog toga mi je veoma drago.
Nadam se da ću ovdje moći da razgovaram sa čitaocima i budućim čitaocima, naročito u ovim bibliotekama koje su toliko važne za dijalog i kulturu.
Koliko poznajete Crnu Goru i očekujete li da će Vam ova posjeta otkriti neke nove perspektive ili veze sa temama kojima se bavite, naročito u odnosu na istoriju, kulturu i položaj žena?
Radujem se susretima koji predstoje. Kada govorimo o tako složenoj ličnosti kao što je Koko Šanel, nemoguće je ne otvoriti uzbudljive razgovore koji dotiču sve oblasti, daleko izvan uskog pitanja mode.
Pogledajte još:
Preuzmi aplikaciju i prati vijesti
PRATITE NAS NA
